Vrijeme je...
...za oproštaj s ljetom.
Budući da ste se u komentarima na moj prošli post u većini izjasnili za kombinaciju slika i pjesme, stojim na usluzi:
Neobičan cvijet zvan Isusova kruna jednom posađen raste kao čaroban grašak iz bajke. Kod mene se u kratko vrijeme nevjerojatno razgranao kao iz dišpeta turistima koji su u prolazu otkidali cvjetove, popeo se preko loze i gušio je bez obzira što sam stalno rezala nove izdanke, a kad sam u jednom dvorištu vidjela u kakvog monstruma je izrastao, sve sam zbog dubokog korijenja s mukom iščupala.
Tko to mene gleda, pita se Kristijan.
još jedna beba
Zadnje me vrijeme opsjeda pitanje gdje se skrivaju leptiri kad vjetar jako puše?
Neka srdelica vidi da i ja imam svoju plavušu ...
Ovaj je skočio na mene iz čista mira.
simbioza smokve i vinove loze
Možda je onda moguće da i na vrbi rodi grozđe!?
O ovom bi cvijeću više od mene sigurno mogla reći Marisol.
VRIJEME JE
Na pragu oka neodlučan
tihi korak suze je stao,
komadić stakla u igri sa suncem
i ljubičastom bojom tuge
za nikad izrečeno doviđenja
u šapatu vjetra što već se čuje.
U plavom smo polju lavande
mi vlasnici pokreta skladnih,
stasiti žeteoci nedozrela klasja
i svjedoci umiranja u neznanju
da klici nikloj iz posne zemlje
mi nećemo dočekati cvat,
s noćnog neba berači smo zvijezda
slijepim očima zagledani
u sutra koje ne pripada nama,
a u daljini ga otkucava neumoljiv sat.
Vrijeme je
za note ljubavne pjesme
o klin u srcu ovjesiti.
05.10.2008. u 03:55 sati | 59 Komentara | Print | Link | Na vrh