Nešto moje...
PJESME I SNOVI
Moje su pjesme riznica
tananih titraja nemirne duše,
travanjske blagotvorne kiše
i snovi što ih uporno gradim,
a oni se uvijek iznova ruše.
U noćima kad svijetlim kao mjesečina
moje su pjesme bijeli odar
na koji polažem ljubavnike davne
i samotnim buđenjima ranjena jutra.
Od znatiželjnog uha čuvane tajne
kroz moje pjesme postaju javne.
Ranim mrazom išaran često
pjesme su moje otvoren prozor
kroz koji niz vjetar bacam riječi.
Odlepršaju one i vrate se kao jeka
što polegne blago na dušu moju
i žive rane novom snagom liječi.
15.04.2008. u 04:15 sati | 42 Komentara | Print | Link | Na vrh
