SAPUNICA ZA MLADE I ONE KOJI SE TAKO OSJEČAJU

''Draga moja Mia. Ne znaš ti ni po priče. Ja sam došla sad da ti sve ispričam i da ti prestaneš sumnjati u moju dobru volju.''
''Dobru volju? Po tvojoj mlitavoj faci čovjek bi prvo pomislio da ideš na strijeljanje.''
''Ah…nemam ti ja tone make-upa kao ti i ona tvoj lijepa rodica da prekrijem nesretne crte lica.''
''Pusti sad Katarinu. Do vraga, Dea…nije ti ona kriva za tvoje nesretne ljubavi.''
''Ok, nije ona. No, prijeđimo na ono bitno. Nemam cijeli dan za gubljenje.''

Dea i Mia stajale su jedna nasuprot drugoj. Mia je na nogama i stoji nasred svoje ušminkane sobe, a Dea sjedi na Miinom krevetu s prekriženim rukama na prsima i mrzovoljnog izraza lica.
''Pretpostavljam da ćeš mi pojasniti što hoćeš od mene, Dea.''
''O, da. Došla sam ovdje da ti prepričam sva zlodjela tvoje mame''
Mia začuđeno pogleda Deu ništa ne govoreći, a zatim Dea prekine neugodnu tišinu.
''Što me gledaš tako? Znam, svi vi mislite da su vam mame svetice, ali, gle čuda! Nisu.''
Mia napokon progovori s nevjericom u glasu: ''Ma o kojim ti zlodjelima pričaš? Jesi li me opet došla ucjenjivati zbog one gluposti…jesi li…ti…NORMALNA?!''

Izgubila je živce. Uvijek staložena i skulirana Mia je izgubila živce. Sada više ne stoji na mjestu, sada kruži oko neke nevidljive točke na zelenom tepihu.
''Ma, smiri se. Neću te ucjenjivati ako tvoja mama prizna.''
''Nema ona što priznati, Dea!!!'' Sad se Mia zarumenila od bijesa…da je u kakvom crtiću sad bi joj vjerojatno para izlazila iz ušiju. Dea se nije dala:
''Znači, onu večer kada je Gospođica- Miina- Mama zatukla moju mater s onom bocom šampanjca…što je gurnula mog tatu niz onu liticu…onu večer kada je bila dovoljno ljubomorna i bijesna da ubije…TU VEČER TREBA ZABORAVITI?!''
''Nisam rekla da treba zaboraviti, ali svi smo mi nevini dok nam se ne dokaže krivnja!''
''A što ako sam ja našla dokaze?''
''Ma, ne seri, droljo pjegasta!''
''Kako mooolim?'' Dea se sada ustala i prišla Mii.
''Da ti prepričam sve ispočetka, to hoćeš, je li? Da osvježimo pamćenje senilnoj plavušici?''
''Ma, hajde, reci što imaš za reći.''

I tako Dea počne opisivati taj nesretan događaj koji je obilježio njen život zauvijek:
''Bila je to topla jesenska večer… Moja mama i moja tata vozili su se doma nakon večere kod nekih prijatelja. Malo su se…napili…znaš kako je….bili su još mladi i nestašni iako su bili u braku…u autu, na stražnjem sjedalu imali su bocu šampanjca…neki jeftini…ali dovoljno koban da ga tvoja mama iskoristi za ubojstvo. I tako oni se voze pa zastanu jer se mome tati…hm…pišalo. I oni stali tamo u nekoj pripizdini…moj tata iziđe iz auta i ode do najbližeg grmića…iako u blizini nije bilo nikog tko bi ga vidio…barem su tako mislili…ispostavilo se da ih je tvoja mama slijedila…kao tatina bivša ljubavnica bila je ljuta i odlučila je mojoj mami oduzeti život…znaš, ono, kao u sapunicama. Dođe ona do moje mame, malo se porječkaju…i onda tvoja mater ugleda staklenu bocu i odluči ju iskoristi kao svoje hladno oružje.''

''Ja još ne vjerujem u to.'' reče Mia.
''Mia, znam da je teško ali svaka istina boli, zar ne? Pusti me da nastavim…moj otac shvati što se upravo dogodilo…pokuša uhvatiti i obuzdati tvoju mamu…ali on je bio pijan…znaš kako je…ljulja ga…manta ga…u blizini neka litica…nizbrdica…ma što ja znam i tako tvoja mama se riješi i njega.''

''Jasno mi je…ali nema nikakvih dokaza, to si mi rekla još prije četiri godine.''
''Mia, Mia…plavušo moja…da nema nekih naznaka kako bih ja onda znala da je tvoja mama počinila ta ubojstva? Nije teško zbrojiti dva i dva.''
* * *



Plavooka curka u ružičastoj haljinici i s ružičastim rajfom u plavoj kovrčavoj kosi ostavljala je dojam plavuše s Harvarda. Vedrog izraza lica i pomalo umišljenog hoda izgleda poprilično samodopadno…to je Katarina, Miina rodica iz Londona.

Images for your blog

Image hosting

MySpace