|
Kraljevstvo Božje, što je to?
Pojam, Kraljevstvo Božje smo toliko premetnuli preko usta i toliko puta pročitali, a jesmo li se zamislili što bi to bilo. Posebno, jer je to ključni pojam u našoj vjeri. Nešto tradicionalnije usmjereni vjernici će zasigurno pod Kraljevstvom Božjim imati na umu ono što dolazi na koncu vjekova, nakon sudnjeg dana. Oni koji budu dostojni ući u ''slavu Jaganjčevu'' biti će u Kraljevstvu Božjem. Međutim Isus kaže da je Kraljevstvo Božje već tu, među nama. Kraljevstvo Božje se utjelovljuje kroz Crkvu. Ono je onaj čisti Božanski činilac u Crkvi koji je ''kvasac'', ''sjeme''… iz kojega onda raste spoznaja o Kraljevstvu Božjem. To je život s Bogom pun dinamizma jer Duh svojom snagom daje da osoba inicirana zametkom Kraljevstva Božjega raste u vjeri i duhovnoj spoznaji. Nisam bogzna što protumačio. Uostalom sam naš Božanski Učitelj bio je svijestan kako je teško teoretski protumačiti jedno takvo duhovno iskustvo, koje se u čovjeku zametne, poput sjemena ili se razvija poput kvasca i zato je radije govorio u prispodobama. Te su prispodobe bile iz svagdašnjeg života. Vrlo jednostavne i slikovite, koje je svaki slušatelj mogao razumjeti. Matej ih je sakupio u svojem trinaestom poglavlju (Mt.13), a Marko napominje da bez prispodoba nije Isus govorio i samo je učenicima na samo tumačio njihovo značenje (Mk 4,34).
Kraljevstvo Božje je od iskona i nema granice. Njemu pripadaju vremena i narodi, rase i jezici. Ono svojim svjetlom probija i u druge religije, jer je pojedincu dano da prihvati tajnu kao sitni nukleus a onda on pomalo raste u spoznaji veličine života s Bogom.
Možemo se mi busati u prsa kako smo pravovjerni članovi Crkve, kako sve prihvaćamo što ona uči i možemo stajati na braniku pravovjerja ako smo mrtvi , a mrtvi smo ako nam je vjera nešto poput političke stranke, nešto što se samo po sebi razumije. Nešto o čemu ne treba niti razmišljati jer smo se za to opredijelili.Otuda vjerojatno i ona zbunjenost naših vjernika kad ih novinari na nekom crkvenom slavlju pitaju što se to danas slavi, a oni počnu o lijepim običajima i tradiciji… Doduše, novinari, kao da upravo takve biraju, da im ''netko'' ne bi zamjerio da kroz svoje priloge šire svjetlo vjere.
Ovaj tjedan smo proslavili blagdan Srca Isusova. Od djetinstva sam vezan uz taj blagdan poruke Božanske ljubavi. Do šestog razreda osnovne škole bio sam i ministrant, i polaznik nedjeljnih misa, a da o svemu tome i nisam puno razmišljao. Istina, promišljanje o Božjoj opstojnosti, pa prema tome i o svhovitosti vjere, bilo nam je već u djetinjoj dobi nametnuto ateističkim svjetonazorom koji se učio u školi, a preko vjeronauka smo opet dobivali prave odgovore, ali to je bilo opredjeljenje – to nije bilo nešto povezano s mojim osjećajima i predanjem. Međutim, u šestom razredu, za vrijeme zimskih praznika, bio sam kod rodbine u Zagrebu i tu sam pronašao cijela godišta predratnog Glasnika Srca Isusova. Čitao sam i čitao i toliko su ti tekstovi, kojih se danas više ne sjećam, na mene djelovali, da sam osjetio da ja od sada stvarno pripadam Isusu. Zahvaljujući jednostavnosti i produhovljenosti toga lista, moja vjera je počela živjeti. Za mene je to bilo ''sjeme'', ''kvasac'' Božje riječi koju više nikada nisam čitao kao nešto što nema sa mnom jednu duboku intimnu vezu. Zahvaljujući tom početnom iskustvu, kasnije, kad sam napredovao u teološkom znaju kroz studij, ono nije bilo za mene obično znanje nego proširenje spoznanja o životu s Bogom. To ne isključuje slabosti, padove i lutanja… Svjetlo nikada ne iščezava, uvijek je tu ma kako sitno ponekad bilo. Isto tako, vjerujem, zahvaljujući tom iskustvu, sve iskrene vijernike, koje god vjere oni bili smatram duhovnom braćom i sestrama, ispitujući prvenstveno dubinu vjere, a potom pravovjernost, koja ne mora uvijek biti presudna u otajstvu spasenja i pripadnosti Kraljevstvu Božjemu.
Gdje, kako i kada će sitno sjeme, poput gorušičinog, pasti u nečije srce i tu uhvatiti korijen i početi rasti, ne ovisi o nama i našim prosudbama. Naš Bog je čudesan Bog. Bog koji oživljuje one koji su duhovno mrtvi. Koji daje utjehu i radost onima koji su pritisnuti raznim tjeskobama. Stoga s danjašnjim pozivom psalmista i mi kliknimo: ''Dobro je slaviti Gospodina''!
Molitva vjernika
Bože, Oče svemoguči, prikazujemo ti naše molitve, kao izraz djetinje odanosti i molimo da nas uslišiš i da nam pomogneš i onda kada ne znamo kako treba pravo moliti.
1. Za našu Crkvu da ju učiniš plodnom njivom svoga Kraljevstva, na kojoj će i najsitnije zrno tvoje Riječi isklijati i rasti u srcima vjernika, - Molimo te.
2. Za svetoga oca, naše biskupe i svećenike, da ih napuniš svojim Duhom kako bi neumorno i radosna srca svjedočili o veličini tvoga Kraljevstva, - Molimo te.
3. Za sve koji posjeduju darove Duha da ih upotrijebe na uzdizanje i naviještanje tvoga Kraljevstva, - Molimo te.
4. Naše mlade ispuni radošću u radu na izgradnji Crkve, - Molimo te.
5. Mladim roditeljima daj snage i milosti da svoj roditeljski poziv vrše svijesni svoje uzvišene odgovornosti, - Molimo te.
6. Patnicima molimo snage i milost olakšanja patnje, - Molimo te.
7. Našim pokojnima, svjetlost vječnu u nebeskom Kraljevstvu, - Molimo te.
Primi, Oče, ove naše molitve i usliši ih po Kristu Sinu tvome, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
|
