|
SPOMEN-MISA
Za žrtve Križnog puta održati će se 10. lipnja 2012. (nedjelja) u župnoj crkvi u Zagorskim selima u 16h,
a u 15h na mjesnom groblju u Bistrici ob Sotli, župa Sv. Peter pod svetemi Gorami (Slovenija), ispred spomen-ploče stradalih održati će se molitva i polaganje vijenca.
Svetu misu u Zagorskim selima predvoditi će vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac.
Svećenici neka ponesu albu i štolu crvene boje.
U slovenskom mjestu Bistrica ob Sotli, nadomak graničnom prijelazu kod Kumrovca, ispunjeni su tenkovski rovovi i jame koje su kopali sami stradalnici, tjelesima uglavnom Hrvata; vojnika, žena, djece, koji su ovamo dovedeni ili kao sudionici Križnog puta, ili pohvatani civili, koji su u posljednji čas biježali prema Austriji, pred osvetom partizana. Procjenjuje se da je u tim jamama završilo nekoliko tisuća stradalnika.
U ovom teškom i prijelomnom vremenu za našu Domovinu, na strahote i pokolj našeg naroda, neposredno nakon Drugog svjetskog rata, odgovaramo molitvom i spomen-misom.
Zločini svijesno zataškavani izlaze na vidjelo, a na nama je da žrtve jednog totalitarnog bezumlja, kao i budućnost naše Domovine povjerimo najvjernijoj odvjetnici našega naroda Blaženoj Djevici Mariji.
Stoga okupljanje na misi 10. lipnja ove godine ima znakovitu poruku svjedočenja za istinu i pravednost; na kojim temeljima želimo graditi budućnost naše Domovine.
Duhovno promišljanje za današnju nedjelju:
Velika zla koje je donio Drugi svjetski rat kao da su se najdublje očitovala upravo na ovim našim prostorima i u našem narodu. Prošla su tolika desetljeća, a podjeljenost je jednako prisutna. Niti Bleiburg niti Tezno, ni Macelj ni Huda jama, Bistrica ob Sotli; nisu dovoljno da neki naši sugrađani osude ideologiju koja je to učinila i da je se odreknu.
Nema doma ni obitelji u kojoj se ne čuvaju neka strašna sjećanja na to poratno vrijeme strahota i osvete.
Kad je u pitanju zločin, nekako je razumljivo da se pitamo, a gdje je kazna? Vjerujem da svatko od nas ima neko vlastito uvjerenje ili doživljaj iz kojega je jasno vidljivo kako je nekoga sustigla kazna. Osobno sam poznavao čovjeka koji je imao ružnu naviku krivo se zaklinjati riječima: ''Neka mi rak proždere grlo'' i na žalost taj je čovjek umro u strašnim mukama od raka grla.
1991/92. sudjelovao sam u traženju groba dubrovačkog biskupa Carevića ispod filijalne crkve na Strmcu, župa Veliko Trgovišće. Umirovljeni dubrovački biskup Carević živio je u Zagrebu, a u vrijeme rata, 1943. preselio se u Vižovlje, selo blizu spomenutog Strmca, koje pripada Velikom Trgovišću. To je brdovit kraj, obrastao šumama, pa je bio idealno mjesto gdje su se mogli sakrivati partizani. Kako je biskup bio vrlo pristupačan, jednostavan i ljubazan narod ga je zavolio, pa i partizani su ga simpatizirali. Partizanska glazba je svirala na misama i u procesijama, a biskup se osjećao u tom kraju sigurno i upozorenje nadbiskupa Stepinca da se zbog sigurnosti skloni u Zagreb nije uzeo ozbiljno. Ipak, 1945. u proljeće partizani su biskupu, da ga iskušaju, namjestili klopku. Kako je biskup svako jutro pješačio do kapele na Strmcu gdje je služio misu, nakon mise pozvao ga je jedan vjernik, s kojim si je biskup posebno bio dobar, u svoju klijet i postavio mu je pitanje o novoj vlasti. Biskup ništa ne sluteći, odgovrio je da to ne će dugo trajati jer to velike sile zapada ne će dozvoliti…. Uto je skočilo nekoliko partizana s podkrovlja klijeti i onda je započelo strašno mučenje. Tukli su ga, jašili, gulili kožu noževima i punili ''džepove'' solju…. Tada je u strašnim mukama biskup svakome od mučitelja prorekao na koji će način skončati njihov život. To se pročulo i mještani su bili svjedoci kako je svaki od njih završio onako kako je biskup prorekao. Tako je glavni akter, koji je naviše mučio biskupa 1954. nestao. Našli su ga na proljeće zakopana na njivi na kojoj je u jesen sin posijao pšenicu, ubivši predhodno oca i zakopavši ga kako nitko ne bi posumnjao da je mrtvo tijelo ispod posijane pšenice. Onaj koji je pištoljem skončao biskupa smrtno je stradao na vojnoj vježbi u Krapini dok je kolega, koji je čistio pištolj, nehotice opalio u njega. Onaj koji je biskupu gulio kožu umro je u strašnim mukama od raka kože. On je jedini imao milost obraćenja jer je zvao svećenika na ispovijed. O tome se, dakako, šaputalo u najvećoj tajnosti. Svjedoci su progovorili tek početkom ove države i to uz zamolbu da im imena ostanu u tajnosti. Započeta istraga o tom slučaju naglo je prekinuta, tako da mi nije poznato da li su ikada pronašli tijelo pokojnog biskupa, koje je bilo zakopano uz jednu akaciju ispod kapele na Strmcu u selu Vižovlju. O tome opširno i dokumentirano piše naš povjesničar i kanonik dr. Stjepan Kožul u knjizi ''Spomenica žrtvama ljubavi zagrebačka nadbiskupije'', Zagreb 1992.
Dok ovaj zločin prati i kazna i to ne po nekom ljudskom zakonu, nego ''odozgo'', dotle postoje ljudi koji su počinili velika zla i zločine, ali su zadobili milost obraćenja pa im je grijeh oprošten. Zapravo cjelokupna Objava jedno je sustavno svedočanstvo o Božjoj dobroti, jer 'on ne želi smrt grešnika nego da se obrati i da živi'.
Naša domovinska Crkva ovih dana niže spomen – mise gorkih sjećanja na žrtve Križnog puta. Mi ne ulazimo u povijest da bismo se ispunili mržnjom i osvetom. Niti su takva stratišta povod da se okupimo kako bismo sijali razdor. Na zlo odgovaramo molitvom i pozivom na opraštanje, kako bi strašne rane zacijelile, a kao narod kako bismo pročistili svoja sjećanja u Duhu Božjem koji je jedini moguć dovesti do obraćenja.
MOLITVA VJERNIKA
Potaknuti milošću Duha Svetoga s pouzdanjem u ljubav nebeskoga Oca, molimo zajedno s Kristom.
1. Za Crkvu; da bude donositeljica spasenja svim narodima svijeta. – Molimo te.
2. Za nas okupljene oko oltara Gospodnjeg, da nas Duh sveti oslobodi zla osvete i
i mržnje, kako bismo ti čista srca služili. – Molimo te.
3. Svojim Svetim Duhom izliječi Gospodine rane našeg naroda, a stradale prigrli u
Svoje nebesko kraljevstvo. – Molimo te.
4. Izliječi Gospodine svaku podijeljenost u našem narodu i ujedini nas svojim
Duhom da bismo ti radosno služili. – Molim o te.
5. Mladost našu očuvaj od otrova suvremenih zabluda i lutanja. – Molimo te.
6. Za bolesne i nemoćne da osjete tvoju utjehu i pomoć, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u vječnu radost, - Molimo te.
Gospodine tvoja je želja da svi ljudi dođu do spoznanja istine koja vodi vječnom životu. Ispuni nas svojom milošću da odlučno idemo putem tvoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.
|
