|
Blagdan Tijelova zasigurno karakterizira tijelovska procesija, jer je blagdan i nastao kao želja Crkve da se na izvanjski način proslavi Isusova prisutnost među nama u otajstvu Kruha.
Tijelovska procesija nije bila iznimka jer Srednji vijek je volio procesije i hodočašća. Procesija ima jednu posebnu draž. Iako poznajemo svoj grad, mjesto ili selo, kad uđemo u procesiju, kao da nam naše mjesto djeluje svečanije. Promatramo ga u jednom sasvim drugačijem svjetlu. U svakodnevici prolazimo tim istim ulicama i putevima ali tada smo opterećeni brigama i žurbom. Sada mirno hodamo i gledamo nakićene prozore, izloge, primjećujemo neke detalje koje inače ne bismo zapazili. I hodammo svečano. Jer to nije obično hodanje, ono ima jedan poseban smisao. Njime posvješćujemo svoj hod prema vječnosti, onostranom. Procesiji je najsličnije hodočašće. U davnini kada su se poduzimala velika i duga hodočašća; u Rim, poznata marijanska svetišta, u st. Iago de Campostella u Španjolskoj, pa čak i u Svetu zemlju, ta bi hodočašća trajala i po nekoliko mjeseci, a ponekad i nekoliko godina. Hodočasnik je obukao posebno hodočasnićko odijelo što je značilo da je kroz to vrijeme napustio uobičajene zemaljske brige i postao isključivo Božjim putnikom. Kada su se takvi hodčasnici vratili kući tada su živopisno pripovijedali o krajevima, običajima, a posebno crkvama i samostanima gdje su svraćali. Mlađarija je napeto slušala i u mašti si zamišljala te silne zanimljivosti i sigurno da je njihova največa želja bila jednog dana krenuti na neko takvo hodočašće kojemu je uvijek bio konačni cilj doči u neko veliko svetište i zadobiti oprost. Otuda i naziv proštenje.
Tijelovska procesija ipak ima nešto specifično svoje. To nije prvenstveno hod prema nečemu nego s nekim. Taj netko je Krist prisutan u svetom Otajstvu. Stoga je tijelovska procesija samo produžetak euharistijskog bogoslužja u kojemu je centralno događanje Lomjenje kruha – naziv iz Prve Crkve za sv. misu. II. Vatikanski koncil u svom prvom dokumentu o svetoj liturgiji kaže da je euharistija vrhunac kojemu teži sva djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistjeće sva njezina snaga. Tu se dobro prisjetiti Isusovog razgovora sa Samarijankom na Jakovljevom zdencu. Euharistija je ta živa voda, tko nju pije ne će ožednjeti. Ona je kruh, koji, oni koji ga blaguju ne će ogladnjeti. I uvijek je tu prisutno otajstvo – tajna. Jer euharistija je otajstvena točka u kojoj se sastaje zemaljsko s nebeskim i obratno. Za naše tjelesne oči vidljivo uvodi nas u nevidljivo. Dobro je u duhu ponizne i iskrene pobožnosti pročitati himan ili posljedicu sv. Tome Akvinskog ''Hvali, Sion, Spasitelja'' koji se čita na blagdan Tijelova prije Evanđelja u kojemu je u sažetku cjelokupni nauk i pobožnost prema Presvetom oltarskom sakramentu.
Molitva vjernika
Prinoseći ovu žrtvu hvale uputimo svoje molitve Kristu Gospodinu koji nam je naredio slaviti ova sveta otajstva.
1. Hrani, Gospodine, svoju Crkvu svetim Kruhom i blagoslovi je Vinom Saveza da ti ostane uvijek vijerna do konca svijeta, - Molimo te.
2. Obdari svoje službenike, koji prinose Kruh i Vino za naše spasenje, mirom i ustrajnošću na putu prema tebi jedini i vječni Oče, - Molimo te.
3. Euharistija je i poziv na služenje, daj, da ti služimo pomažući onima koji su potrebiti naše pomoći kako bismo ti bili što sličniji, - Molimo te.
4. Kruše živi, hrano anđeoska, daj da za tobom čeznemo i da te dostojno primamo, - Molimo te.
5. Ne pljeva koju vjetar raznosi, nego, daj da budemo zrnje od od kojega će nastati i rasti kruh – Crkva, - Molimo te.
6. Sve prvopričesnike svijeta privuci k sebi po svetom Kruhu i blagoslovom saveza zaruči ih Crkvi da oduševljeno svjedoče o čudesnim djelima tvojim, - Molimo te.
7. Nebeskoj gozbi pridruži naše pokojne, - Molimo te.
Gospodine Isuse, ti nas hraniš svojim Tijelom i Krvlju na ovoj gozbi ljubavi. Ojačaj nas da ne klonemo pred naletima zla. Osnaži nas svojim Duhom da ti u radosti i ustrajnosti služimo, koji živiš i kraljuješ po sve vijeke vjekova. Amen.
|
