|
Četvrta uskrsna nedjelja slavi se kao Nedjelja Dobroga Pastira. Isus je taj Dobri Pastir. Lik Dobrog Pastira nalazimo već u katakombama, dakle u prvim stoljećima Crkve. Isus je prikazan kao pastir koji na leđima nosi odlutalu ovcu. Slika pastira posuđena je iz svagdašnjeg života, jer Isusova domovina je domovina pastira u kojoj je nomadski život bio udomaćen od pradavnina. Ne vladar, niti vođa, nego pastir, jer pastir je navezan uz svoje ovce i one poznaju njega i za njime idu. Tuđinca se boje, u najamnika nemaju povjerenja. Tako je ta slika pastir i ovce u potpunosti primjenjiva na Krista i Crkvu – Božji narod. Krist je naš Dobri Pastir koji je svoje stado – Crkvu povjerio duhovnim pastirima. Biskupi i svećenici odmah se prepoznaju jesu li istinski pastiri ili možda samo najamnici. Idu li za svojim stadom ili gledaju preko stada za nekim drugim motivima. Ako se službe u Crkvi gledaju samo kao čast nema zbora o pravome pastiru. Ako postoje neki vanjski znakovi u odijevanju bilo onom liturgijskom ili svagdašnjem onda je njihov smisao u tome da se razlikuju različite službe, a ne da se njima rangira čast i vlast. Ako su pastirima bitniji nastupi u javnosti, pojavljivanje na televiziji od brige za povjereno im stado onda imamo posla s najamnikom. Isti slučaj je s pastirima koji izbjegavaju svoje stado…. Dobrog Pastira vjernici prepoznaju i rado idu za njim. Tako se događa da svećeniku njegovi vjernici opraštaju mnoge mane u koliko je s njima u župnom zajedništvu, dok prema onima koji se vladaju kao duhovni činovnici nemaju povjerenja pa ma kako besprijekorno obavljali svoju službu. Na žalost postmoderni tip mladog svećenika sve više nalikuje dobro školovanom i uglađenom duhovnom činovniku koji se bezprijekorno pojavljuje pred narodom kada to služba traži i onda nestaje u nedostupnoj privatnosti.
Danas molimo za duhovna zvanja; svećenike, časne sestre, redovnike. Molimo Dobrog Pastira da pozove plemenite duhom; mladiće i djevojke koji će u jednostavnosti i ljubavi prema Božjem narodu – Crkvi vršiti službu pastira i animatora duša.
U današnjim čitanjima Isusa se uspoređuje i sa zaglavnim kamenom kojega su Židovski prvaci odbacili. Danas imamo suprotnu tendenciju u svijetu u krilatici; Krist da – Crkva ne. Nema Krista bez Crkve niti Crkve bez Krista. Jednako tako nema ljepše slike koja ocrtava ulogu Kristovu od Dobrog Pastira i zaglavnog kamena (krunski kamen) koji uglavljuje cijeli svod da se ne uruši. Krist nije pozvao umne i mudre u svoju službu nego jadne i siromašne da postidi bahate mudrijaše ovoga svijeta. Svijestan toga duhovni pastir ne stavlja svoj lik u prvi plan, nego jedinoga i vječnoga Pastira Gospodina našega. Duhovni pastir osjeća čast i veliku odgovornost što služi kao produžena ruka jedinomu i vječnomu Pastiru kojom blagosljivlje Božji narod. Svoj glas pastiri duša ustupaju Kristu da njime poziva ovce u svoj ovčinjak - Crkvu. Svoje srce duhovni pastir ustupa Kristu da njime ljubi siromašne i odbačene i tako postaje lječnik duša. Crkvena zajednica – župa postati će rasadnik plemenitih duhovnih pastira onda kada će prihvatiti Krista i njegovo evanđelje, za njime ići i po njemu živjeti, Amen.
Molitva vjernika:
Obratimo se Bogu Ocu koji nam je u svome Sinu darovao Dobroga Pastira.
1. Za Crkvu, da vjerno slijedi Dobrog Pastira, - Molimo te.
2. Za sve koji su se odazvali na poziv Dobrog Pastira i prihvatili službu u Crkvi da budu poslušni poticajima tvoga Duha. – Molimo te.
3. Za duhovne pastire u Crkvi da ti budu vjerni i zauzeti za povjereni narod. – Molimo te.
4. Za sve koji rade u javnom životu da se na općem društvenom planu zauzimaju za siromašne i obespravljene. –Molimo te.
5. Za našu pokojnu braću; da ih pribrojiš nebeskoj crkvi. – Molimo te.
Bože, milosrdni Oče, primi naše molitve i daj da slijedimo svoga Dobrog Pastira Isusa Krista koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.
|
