Angelusove propovijedi

Mnoštvo vjernika na sv. misama na blagdan Svih svetih, masovni posjeti grobljima; sve nam to govori da je blagdan Svih svetih povezan ne samo uz čaščenje svetih nego i duhovna poveznica s našim pokojnima.
Ne častimo mi samo kanonizirane svete, one koje je Crkva svečano proglasila svetima. U svete ubrajamo sve spašene, a u duhu Prve crkve i sve koji su kršteni a nisu se odmetnuli od vjere u Krista Isusa.
Vjera u novi oblik života nakon tjelesne smrti uvijek je bila prisutna i to ne samo kod kršćana, nego i u drugim vjerama. Tako su u prošlosti kršćani više molili za svoje pokojne. Groblja i grobovi nisu bili u prvom planu.
Današnji raskošni grobovi i spomenici više govore o onima koji su ih postavili, o njihovom statusu u društvu ali i o njihovoj vjeri odnosno nevjeri.
Osim što su u prošlosti grobovi bili uglavnom jednostavni i ubrzo bi se prekapali, postojala je praksa, koju pratimo već u prvim stoljećima kršćanstva, da se vjernike rado pokapa uz grobove mučenika (posebno u katakombama), a kasnije uz crkve, posebno uz svetište crkve. U Srednjem su se vijeku čak prokopavale niše kako bi barem glava pokojnika bila u crkvi. Razlog tomu je moć posvećenja i blaženog mira koje jamči posvećeno mojesto crkve.
Tajanstvena koprena koja razdvaja žive na zemlji i pokojne u vječnosti na blagdan Svih svetih i Dušni dan kao da je tanja. Molitve, živa sjećanja, blizina počivališta posmrtnih ostataka naših najmilijih, sve nas to združuje. U svemu pak predvodi vjera. Vjera u vječni život.
Takav pozitivan odnos prema životu, koji ne prestaje smrću, budi optimizam i daje nam hrabrost da se otimamo ništavilu. Vjernik u pravom smislu živi trodimenzionalnost vremena. Prošlost nam je učiteljica kako bismo pravilno uredili svoju sadašnjost koja je onda zalog sigurne budućnosti.
Sigurno da na ovom svijetu ne postoji niti jedan narod koji u tolikoj mjeri crpi snagu iz svoje bogate prošlosti kao što je to Izabrani Božji narod. Za nas kršćane to je od Boga Izabrani narod iz kojega je iznjedrena Crkva, zaručnica onoga koga su proroci naviještali, samog Spasitelja.
Za Židove to je i njihova povijest koja nije samo religiozna pozadina njihove vjere nego i snažno uporište, nadahnuće za nove mlade naraštaje....
U sklopu trgovačkog centra u starom Jeruzalemu nalazi se veliki mural (zidna slika) koji prikazuje mukotrpan, ali i slavan put jednog naroda kroz višemilenijski hod. Od praotaca, Mojsija, kraljeva i proroka, putuje povorka naroda u svojim živopisnim nošnjama. Tu veliku povorku predvodi mala djevojčica u nošnji svoga naroda, a u ruci joj mogranj ( plod mediteranskog šipka). Šipak ima duboku i višestruku simboliku za Izrael. To je plod obilja, zdravlja, plodnosti i prema predaji; koliko ima zapovijedi u Tori, toliko ima zrnja u šipku. Djevojčica predaje mogranj dječaku s asfalta. Obučen u suvremeno odijelo s torbicom na leđima prima mogranj, jer on će ući u tu povorku svoga naroda. On će biti dio slavne povijesti Izraela. Njegovi će uzori biti velikani poput Mojsija, Ilije, raspjevanog i hrabrog Davida....., jednako kao što je mala djevojčica s mogranjem u ruci predstavnica velikih bibljiskih žena.
Kako inspirativna slika koja budi ponos i snagu za život!
Koga može oduševiti jadna izjava najvišeg predstavnika hrvatskog naroda koji s pravom, ne želeći komentirati za koga bi trebalo glasati ipak podlježe snažnim impulsima njegovih podsvjesnih determinizama i sugerira da ne bi trebalo glasati za one koji se bave prošlošću?!
Dobro je poznato da predsjednik države nije pozvan davati upute za koga će narod glasati na izborima, kao što to nisu pozvani niti predstavnici Crkve, ali je žalosno i zabrinjujuće da još uvijek postoje ljudi koje plaši prošlost vlastitog naroda.
Kršćanin se ne odriče prošlosti svoje Crkve niti prošlosti svoga naroda. On uči iz povijesti, crpi snagu i ponos iz te mukotrpne povijesti da bi znao kako urediti i svoj i društveni život u sadašnjosti da ga ne snađe kukavna budućnost bezimene mase kojom je najlakše manipulirati. jer Vjera u vječni život budi optimizam i pozitivni odnos prema životu. Amen.



Molitva vjernika

U zajedništvu sa svim svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

15. Za Crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
16. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
17. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
18. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
19. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
20. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
21. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.


Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.

Zahvaljujući proroku Malahiji, čije ime znači «moj glasnik», a i samom Gospodinu, pruža se rjeđa prilika za kritiku i samih svećenika. Vjerujem da će neki odmah pomisliti kako će te kritike biti ipak upućene nekome drugome. Možda bi tu i tamo poneko pomislio kako nije uputno iznositi samokritiku jer i onako ima dovoljno onih koji su pokupili sav otrov protiv Crkve i njezinih službenika i koji ga onda sipaju gdje god im se pruži prilika.
Pa ipak svećenici su u Crkvi u jednom povlaštenom položaju. Dok Božji narod u crkvi šuti i sluša, oni govore. Doduše tumače Božju riječ, ali od Božje do ljudske riječi kratak je put. Mnoge se slabosti i mane na taj način mogu opravdavati, a za vlastitu nezauzetost optužiti nekoga drugoga. Kroz tjedan do svećenika dopre i pokoja kritika od strane vjernika pa je u nedjelju velika napast ne osvrnuti se u propovijedi baš na tu temu. Koncilski dokumenat «Svjetlost naroda» kada govori o svećeniku kaže: «Svećenik se uzima iz naroda i postavlja za narod.» Samo malo umješnosti i spretnosti u pojašnjavanju to može biti i protumačeno; kakvi su vjernici takvi će biti i svećenici. Dok je puno teže poslušati dobronamjerni savjet iskrenog vjernika. A kad se radi o kritici, pa makar bila ona na mjestu, jao i pomagaj.
Uza sve to u Crkvi je uvijek bilo osoba zauzetih za Božju stvar koje se nisu ustručavale izreči kritiku i crkvenim velikodostojnicima, pa i samom papi. Sveta Katarina Sijenska nije mirovala dok nije doprla do pape koji je stolovao u Avignonu. Na koljenima ga je molila i zaklinjala da se vrati u Rim, a on je nalazio tisuću razloga samo da ostane. Rim je pun buntovnika, razbojnika, zaraznih bolesti. Ovdje je njegova domovina, lijepi krajolik i zdrav zrak. Na koncu je ipak popustio: «Dobro, vratit ću se u Rim».
Nekadašnju titulu «Rabbi» u Crkvi je zamijenio podulji arsenal titula koje prate boje i krojeve živopisnih odijela. A onda kada takve perjanice predvode misna slavlja s pravom se ponekad pitamo gdje je tu Isus i Euharistija.
Je li stvarno opravdanje što svećenici ponekad moraju skrivati svoje ljudsko lice zbog «previskoh standarda» koje tobože vjernici od njih očekuju?
Kako god bilo jednostavnost i skromnost je krjepost koju Gospodin očekuje od svećenika kao i od svakog drugog vjernika.
Svećenika je malo, a obaveza veoma mnogo i sve se više traži od nas na području pastoralnog djelovanja, a mi niti približno nismo slični Arškom župniku.
Hvala Bogu imamo dobrih vijernika koji su uvijek spremni priskočiti u pomoć. Mladih koji su se odlučili za vjeručitelje i vjeroučiteljice, ministrante i ministrantice, te drugi suradnici. Stoga bi svaki svećenik svoje svećeničko srce trebao imati za povjerene mu župljane. Biti s njima blizak i ljubazan i znati prepoznati njihovu dobrotu. Nema Crkve bez svećenika i biskupa, ali niti bez Božjeg naroda. Na nama je da zajednički gradimo Kraljevstvo nebesko već ovdje na zemlji. Kako nam ono god izgledalo ponekad blijedo, samo i jedino uz pomoć našeg nebeskog Učitelja zablistati će nebeskim sjajem kad On to bude htio i kada će biti u Crkvi goruča potreba za takvim očitovanjem slave Božje. A do tada živimo u poniznosti i radosnom iščekivanju Onoga kojemu ionako sve pripada. Amen.

MOLITVA VJERNIKA

Bože,Oče nebeski, prinosimo ti svoje molitve, prošnje i zahvaljivanje kao znak sinovske odanosti i poniznosti. Prinosimo ih po zaslugama našeg Spasitelja Isusa i naše nebeske majke Marije.

1. Svojim Svetim Duhom vodi Crkvu putem iskrene poniznosti, - Molimo te.
2. Crkvene službenike i duhovne pastire ispuni svojim Duhom da čine što je Tebi milo na dobro cijele Crkve, - Molimo te.
3. One koji u Crkvi vrše djela milosrđa ojačaj Svetim Duhom da ne posustanu, te im pridružuj nove članove, - Molimo te.
4. Ne daj da nas obuzme ispraznost duha ovoga svijeta, vodi nas k sebi putem skromnosti i jednostavnosti, - Molimo te.
5. Zagrij srca ledena onih koji su na vlasti da čuju vapaje siromaha, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i dodaj ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

1. čitanje: Izl 22, 20-26
Pripjevni psalam: 18, 2-3a, 3bc-4, 47 i 51ab
2. čitanje: 1 Sol 1, 5c-10
Evanđelje: Mt 22, 34-40

Prvo čitanje donosi «Kodeks saveza» (Izl.20,22-23,19) koji datira u vrijeme zauzimanja teritorija i naseljavanja u Palestini. U njemu se nabrajaju različite kategorije siromaha. Kako siromasi nemaju nikoga tko bi ih štitio, oni su posebna Božja svojina i jao onome tko ne bi imao milosrđa za najugroženije. Taj kodeks nije ni najmanje izgubio na svojoj aktualnosti, dapače, trebalo bi ga daleko naglašenije isticati u vrijeme bešćutnog liberalnog kapitalizma.
Evanđelje nam donosi pitanje o najvećoj zapovijedi u Zakonu koje odražava veliku zaokupljenost židovskih pismoznanaca koji su tragali za sržnim načelom koje bi u kratko obuhvatilo sav religiozni život. To pitanje postavlja i mladi bogataš (Mt. 19, 16s).
Isus najprije navodi zapovijed ljubavi prema Bogu. Ta zapovijed pokreće cjelokupno čovjekovo biće: nutrinu (srce), njegove sile (dušu) i njegove misli (duh). Te su zapovijedi Židovi danomice recitirali u molitvi ''Šema Israel''. Uz nju Isusu dodaje i zapovijed ljubavi prema bližnjemu. (Lev.19, 18). S tom drugom zapovijedi Isus uspstavlja zlatno pravilo: «Što želite da ljudi vama čine činite i vi njima!» (Mt.7,12) Isus će svojom mukom i smrću utjeloviti tu ljubav prema Bogu i ljudima. Ljubav koja ne poznaje granice.
Bezgranična ljubav! Kako je to lijepo čuti, ali kada to treba izvršiti? Može li se to uopće? Ili je to samo za one savršene ili one koji teže duhovnom savršenstvu?
Da bi mogli uopće razumjeti o čemu se radi i što se to od nas traži moramo imati ispravnu predodžbu o ljubavi.
Ljubav koja proizlazi od Boga nesmijemo brkati s nekim osjećajem, sentimentom prema dragoj nam osobi ili nečem drugom što nam je drago…
Ljubav koja proizlazi od Boga stvaralačka je sila po kojoj postoji sve što jest: svemir, naša zemlja, sve što nas okružuje. Božanska ljubav je ovojnica svake stanice života. U Božanskoj ljubavi život se doslovce kupa, ljeska, zrcali. Ona je praiskonska radost postojanja koja grli sve što postoji, a nije kao naše blijede ljudske ljubavi kojima je temelj ugoda zbog privlačnosti (zaljubljivanje) ili zbog osjećaja sigurnosti (imetak, posjed, zbrinutost) ili pak ono što nas razveseljuje i čini nam život sretnim (moj zavičaj, dragi ljudi, kućni ljubimci, hobiji…)
Božanska ljubav je stvaralačka i ''nema razumijevanja'' za osjećaje. Po njoj smo razapeti na osnove naumoljivih zakona prirode kao tkanje na osnovu. Opstaju samo oni koji prihvaćaju takva pravila i po njima žive.
To ne znači da i te naše ljudske ljubavi nemaju svoj korijen u onoj pravoj Božanskoj. Kao što mjesec svijetli ne svojim svjetlom nego odsjajem sunčane svjetlosti tako su i naše ljubavi samo blijedi odsjaj one vječne, iskonske, stvaralačke Božje ljubavi.
Kako god se trudili, nikada nećemo moći ljubiti Boga svim srcem i svom dušom, a bližnjega kao sebe sama, ako ne proniknemo, barem malo, u otajstvo Božje ljubavi. Jer ona je bezgranična, ne proteže se samo na ono što je zaogrnuto ugodom i privlačnošću. Da bi to mogli potrebno je otvoriti se Božjim zrakama ljubavi, kao što se cvijet otvara zrakama sunca i svjetla.
Biljka koja je u tami, u nekom mračnom podrumu, istina, pušta duge blijede izdanke kojima želi dohvatiti svjetlo, ali ako joj to ne uspije, na koncu umire.
Suprotnost, antipod Božje ljubavi je vječna smrt, negacija života, thanatos – prapočelo ništavila, Tama. Oslobodio nas Bog njegove blizine i njegova ''daha''.
Onaj tko živi u naziranju Božanske ljubavi, taj će odmah osjetiti blizinu zla, mržnje i u tom će se društvu osjećati nelagodno.
Lijek je prihvaćanje, opraštanje, traženje oprosta. Kada nas apostol poziva da hodimo u svjetlosti, to znači isto što i ljubav. Ona je stanje milosti, dveri Kraljevstva nebeskoga, koje je već ovdje među nama za one koji ga traže, koji su spremni prihvatiti tu neograničenu Božju ljubav, živeći s njom i u njoj okupani njezinim vječnim i neugasivim svjetlom . Amen.

MISIJSKA NEDJELJA

Današnja nedjelja je misijska nedjelja. Danas se posebno ističe misijski rad Crkve koji se ne sastoji samo u propovijedanju Evanđelja nego ponajprije djelotvorno, pomažući onima koji žive na samom rubu bijede. Uz navještanje svjetla prave vjere misionari provode takozvanu inkulturaciju, a što znači da u postojeću kulturnu baštinu unose svjetlo kršćanstva.
Dok s ponosom govorimo o hrabrosti misionara i misionarki koji u današnje vrijeme odlaze u misije stavljajući na kocku svoj život (a ponajprije svoje zdravlje) nažalost moramo priznati da je misijski žar na razini opće crkve dosta splasnuo. Premda imamo poprilično misijskih djelatnika iz naše Domovine, njihov je rad nedostatno praćen i molitvom i prilozima, što se očituje i u katoličkom tisku (osim možda Glasnika Srca Isusova koji je misijski žar širio od samog svog početka).
U svijetu postoje hvale vrijedni projekti u koje se uključuju mladi vjernici, bilo kao liječnici, ostalo medicinsko osoblje pa do raznih struka koji nekoliko godina svoga života daruju iz ljubavi prema bližnjima koji su u nevolji i tako djelotvorno žive najveću zapovijed koju Isus naglašava u današnjem Evanđelju.

ZAHVALNA NEDJELJA ILI ZAHVALNICA

U mnogim župama diljem naše Domovine lijepi je običaj da se nakon što su pokupljeni plodovi zemlje dade Bogu hvala za njih. Ove nedjelje je takva zahvalnica i u župi Zagorska Sela. Ne zahvaljujemo Bogu samo za darove s naših njiva i vinograda nego i za sva ostala dobra koja smo primili od Gospodina. Zahvaliti ćemo za svoje zdravlje, za svoju obitelj, prijatelje. Zahvaliti ćemo za ljubav koju nam Gospodin direktno ili po plemenitim ljudima iskazuje.
Ako u nekim novoosnovanim župama ili župama u gradu ne postoji takva zahvalnica ona postoji na razini nadbiskupije ili ju možemo sami odrediti i svake godine slaviti.


MOLITVA VJERNIKA

Pomolimo se Ocu nebeskome da nam dade snage kako bismo zapovijed ljubavi koju Isusu istiće kao največu mogli nasljedovati i po njoj živjeti.

1. Za Crkvu raširenu po cijelom svijetu: da po ljubavi bude znak Božje prisutnosti među ljudima, - Molimo te.
2. Za svetog oca i naše duhovne pastire : da im Gospodin dade snage i žara da navješćuju Boga otkupitelja i spasitelja suvremenom čovjeku, - Molimo te.
3. Za misionare i misionarke ; obdari ih Gospodine svojim Duhom da osjete unutarnju duhovnu snagu za rad u naviještanju svjetla spasenja. – Molimo te.
4. Pomozi nam Gospodine da se i u nama probudi misijski duh kako bismo svojom molitvom i pomoći pratili rad našim misionara. – Molimo te.
5. Hvala ti Gospodine na darovima i plodovima zemlje kojima si nas obdario i daj da budemo uvijek svjesni tvoje dobrote koju nam iskazuješ po dobrim ljudima koji nas okružuju, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre koji su preminuli uvedi u zajedništvo Crkve proslavljene, - Molimo te.

Primi Gospodine molitve svoga vjernog puka koji želi činiti ono što te moli, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Oštre kritike koje je Isus upućivao poglavarima crkvene i političke vlasti nisu ostale bez posljedica. Sve je više naroda išlo za Isusom. Običnom čovjeku bilo je drago da se konačno našao netko tko će javno progovoriti o hipokriziji crkvene i političke vrhuške. Zaključak je stoga bio – ovaj čovjek postaje opasan – treba ga se što prije riješiti, ali tako da se ne pobuni narod. Lukavost i prepredenost bila je odlika političke klike na vlasti. Aj'mo ga navesti na tanak led da izlane nešto protiv rimske vlasti koja je u Izraelu bila okupator. Optužimo ga za nešto za što bi ga rimski namjesnik bez razmišljanja poslao u smrt. Kao svaka vlast, posebno ona apsolutistička najosjetljivija je kad je u pitanju porez. Car treba novac; za vojsku koja je bila temelj rimske države, a i za raskoš kojim je rimski car pokazivao svoju moć i sjaj.
Židovi su nevoljko davali porez caru; zato jer je bio okupator, a i zato što je na rimskom novcu car nosio božansku titulu što je za pobožnog židova bilo bogohuljenje. Farizejska sljedba koja se predstavljala kao čuvarica židovskih nacionalnih i vjerskih vrijednota potajno je puk huškala protiv rimske vlasti zbog navedenih razloga, dok su sami potajice kupovali javne i crkvene službe od tih istih poganskih rimljana.
U svojoj lukavosti smjestiše, dakle, Isusu opasnu političku stupicu. Prijetvorno ga pred narodom upitaše: je li dozvoljeno dati caru porez ili ne? Ako iz straha pred Rimljanima rekne da, izgubiti će povjerenje naroda, jer su svi mrzili Rimljane. Kaže li ne, čeka ga prijava i sigurna smrt.
Odgovor smo čuli u Evanđelju. On traži rimski novac i pita; čiji je to lik na novcu. Kad mu odgovoriše carev Isusu jasno razgraničuje politiku od vjere izrekom:» Dajte caru carevo, a Bogu božje.» Narod je bio oduševljen Isusovim odgovorom, a oni koji su postavili Isusu političku stupicu morati će se zadovoljiti lažnim svedocima koji će na sudu pred Pilatom «posvjedočiti» kako upravo Isus brani dati porez caru.
Mnogima je još u sjećanju iz negdašnjeg totalitarističkog režima postavljanje takvih političkih stupica kojima se htjelo nekoga uhvatiti i optužiti kao državnog neprijatelja ili kao klerofašista i to samo zato što je dotična osoba bila vjernik na krivom mjestu; u vojsci, miliciji, odgoju i obrazovanju. Naši su vjernici kroz sve to vrijeme pokazali nevjerojatan stupanj zrelosti i mudrosti kako bi očuvali vrijednosti vjere i domoljublja a da ne dođu u sukob s režimom. Mnogi se s nostalgijom sjećaju onih skrovitih Božića u poduzeću kad se za cijelo radno vrijeme «u zraku» osjećalo božično raspoloženje. Kad su drugovi i drugarice na Božić držali nastavu djeci koja su drijemala jer su bila na polnoćki, a u ušima su im još uvijek odzvanjali božićni napjevi. Bilo je to vrijeme malih Hrvata s velikim srcem, vrijeme kad još nisu postojali veliki Hrvati sa svojim komercijalnim božićima i frazama koje bi trebale nadomjestiti iskrenu vjeru i domoljublje. Običnom malom čovjeku nije teško shvatiti i prihvatiti Isusovo Evanđelje, jer iz njegovog su govora iščitavali božansku mudrost, a ne mudrijaštvo raznih najamnika i špekulanata čije srce je daleko od naroda, a njihovih se jada i problema dotaknu tek retorički obično u predizbornoj kampanji.
Vjeran Isusovom nauku i njegovim načelima, naš blaženi Alojzije nadbiskup crpio je mudrost iz evanđelja u najtežim trenutcima naroda i crkve. Kada se vagala svaka riječ i kada je trebalo hrabrosti i odlučnosti naš je blaženik dobro znao što je Božje a što carevo, a narod ga je slijedio.
Danas živimo u drugim okolnostima i susrećemo se s drugačijim problemima. Potrebna nam je pomoć da bi znali odgovoriti na goruče izazove. Učitelj je tu, on nam je obečao svoje vodstvo budemo li ga tražili i molili. Neka danas bude naša molitva da nas ispuni svojim Duhom da znademo odgovoriti na zamke i izazove koji se pred nas vjernike postavljaju. Amen.

.

MOLITVA VJERNIKA

Prinosimo ti Oče nebeski svoje molitve i prošnje, svijesni da ponekad neznamo što i kako moliti. Neka naša molitva Tebi bude osnažena pomoću i zagovorom Sina tvoga Isusa Krista i njegove i naše Majke Marije.

1. Molimo te za svetu Crkvu da sve njezine članove ispuni snaga Duha da njegovom pomoću navještamo veličanstvena djela tvoja. – Molimo te.
2. Daj snage našem svetom ocu da u duhu mudrosti nebeskog učitelja Isusa Krista vodi crkvu u današnjem svijetu. – Molimo te.
3. Naše duhovne pastire ispuni svojim Duhom da gorljivo naviještaju Isusovo Evanđelje. – Molimo te.
4. Pomozi svim vjernicima da dobrim nadvladaju zlo, te iskazuju solidarnost svima koji su u potrebi. – Molimo te.
5. Očisti Gospodine ovu zajednicu pokvarene lukavosti i zlobne prepredenosti, da ti služimo u iskrenosti i svetosti. – Molimo te.
6. Daj Gospodine da ti uvijek budemo zahvalni za sve darove koje nam daješ. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u nebesko kraljevstvo. – Molimo te.

Svemogući Bože usliši ove naše molitve i pomozi nam da te iskrena srca štujemo i slavimo, po primjeru koji nam je pokazao tvoj Sin - Isus Krist, koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u sve vijeke vjekova. Amen.

Kraljevstvo nebesko je kao gozba koju kralj priredi svome sinu. U toj Isusovoj prispodobi odmah nam je jasno o kome se radi. Kralj je Otac, sin je Isus. Međutim premda smo toliko puta čuli i vjerničko nam se uho naviklo na taj pojam Kraljevstvo nebesko dobro je zapitati se što se to pod tim izrazom podrazumijeva? Oni kojima je Isus govorio imali su svoju ustaljenu predodžbu o tome. To je mesijansko vrijeme koje će nastupiti kad Spasitelj ponovno dođe suditi žive i mrtve. Stanje u kojemu će biti spašeni, ono što su naši stari zvali Dika nebeska, ocrtava se gozbom. Slika preuzeta iz života kneževskih i kraljevskih dvorova. Neispunjeni san sirotinje od kad je svijeta i vijeka. Prorok Izaija u današnjem prvom čitanju opisuje od čega će se sastojati ta gozba; od pretiline sočne i od vina staložena. Fuj rekli bi ne prijatelji staloženog vina, nego suvremeni čuvari vitkog stasa jer pretilina sočna zapravo je ovčje salo koje je bilo poslastica jer je to bio izvor energije. I danas u zemljama gdje vlada siromaštvo traženo je masno meso u mesnicama, a pretili ljudi su lijepi. Još će pokoja baka na selu za punije osobe reći da su lijepog okruglog lica. Nebeska gozba je na razne načine prisutna u pućkom shvačanju vječnog života s Bogom uz anđeosku glazbu. Poznata je priča o bogatašu koji je došao u raj i vidio nebrojeno mnoštvo uzvanika kako sjede uz stolove i goste se i kad mu je sv. Petar pokazao njegovo mjesto na stolu ga je čekao kruh koji je nekoć udjelio nekom siromahu. Nebo kao gozba prisutno je i u islamskoj predaji.
Gozba kao slika nebeskog blaženstva uz to što nam izgleda dosta naivno zastrašuje i svojom statičnošću. Slika daleko primjerenija za orjentalni mentalitet nego za zapadnog čovjeka sklonog dinamičnom životu.
Ostavimo li po strani spomenute prispodobe o kraljevstvu nebeskom kao plod ljudske mašte, udubimo li se u sv. Pismo otkrivamo itekako dinamičnost nebeskog kraljevstva jer ono je novi život navještan po prorocima a objavljen po Isusu Kristu. «Blizu je kraljevstvo nebesko» to je glavni predmet propovijedanja Ivana Krstitelja i Isusa ( Mt. 3,1; 4,17). «Ako li ja uz pomoć Duha Božjega izgonim zle duhove, znači da je došlo k vama kraljevstvo Božje» (Mt.12,28).
Kraljevstvo Božje otajstvena je stvarnost: samo Isus može dati da se spozna njezina narav. Objavljuje se poniznima i malenima, a ne mudrijašima ovoga svijeta ( Mt. 11,25). Veličina Božja očituje se u tome što poziva sve, ne pravi razlike, dapače, privilegirani su ponizni i maleni. Sveci, mučenici, zaljubljenici u Boga spoznali su da je kraljevstvo Božje već tu među nama. Za onoga koji ga upozna ono raste poput sjemena bačena u zemlju ( Mt.13, 3-9. 18.23//). Poput kvasca (Mt. 13,33//). Kraljevstvo nebesko je najviši Božji dar, bitna vrednota koju treba steći po cijenu svega što se ima (Mt. 13,44). Jasno punina kraljevstva nebeskog biti će u konačnici kada će biti sve otkriveno. Ono nije ni plaća ni zasluženi dar.Kraljevstvo nebesko je nezasluženi dar Oca svojoj djeci. Onaj koji je upoznao barem donekle to veliko otajstvo zna da je za ulazak potrebna svečana haljina – oprana i ubijeljena pokajanjem i pokorom. Urešena djelima milosrđa – duša jednostavna i čista.
Pa kad se radi usporedbe moglo maštati o svečanoj gozbi – mislim da ne bismo bili daleko od istine kada bismo si konačno stanje u kraljevstvu nebeskom zamislili na jedan krajnje dinamičan način u kojemu po Božjoj volji sudjelujemo u još jednom višem duhovnom životu koji se tek nazire a što ljudsko oko nije vidjelo niti uho čulo……
«Dođi kraljevstvo tvoje» Mt. 6,10//).


MOLITVA VJERNIKA

Puno je zvanih a malo izabranih na gozbu – kraljevstvo nebesko - koje nam priprema naš Otac nebeski. Puni zahvalnosti ali i pobožne strepnje uputimo mu svoje molitve.

1. Čuvaj Crkvu svoju i vodi je Duhom Svetim jer ona je posuda kraljevstva nebeskog na zemlji – Molimo te.
2. Za sve one kojima si povjerio u svojoj Crkvi službu posluživanja, poučavanja i posvećivanja da s puno ljubavi i zauzetosti vrše to uzvišeno djelo spasenja – Molimo te.
3. Zagrij svojim Duhom ledena srca upravitelja država i svih onih koji su na vlasti da si dopuste čuti vapaje onih koji žive u bjedi te učine sve da bi svaki građanin imao mogućnosti živjeti život dostojan čovjeka – Molimo te.
4. Ti znaš Gospodine da smo slabi i grešni, da nismo kadri donijeti ni plodove pokajanja a kamoli dobrih djela, po svojoj nas dobroti oduševi za divna otajstva kraljevstva nebeskoga – Molimo te.
5. Daj da u ovoj misnoj žrtvi i tajni euharistije osjetimo i doživimo predokus kraljevstva nebeskoga - Molimo te.
6. Ispuni nas radošću što smo tvoja djeca, predodređi da baštinimo život u zajedništvu svoga nebeskog Oca. – Molimo te.
7.
8. Sve naše pokojne uvedi u zajedništvo svetih i udijeli im radost vječnog života – Molimo te.

Milosrdni Oče primi naše molitve koje ti prinosimo po žrtvi Sina tvoga koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.