|
Zahvaljujući proroku Malahiji, čije ime znači «moj glasnik», a i samom Gospodinu, pruža se rjeđa prilika za kritiku i samih svećenika. Vjerujem da će neki odmah pomisliti kako će te kritike biti ipak upućene nekome drugome. Možda bi tu i tamo poneko pomislio kako nije uputno iznositi samokritiku jer i onako ima dovoljno onih koji su pokupili sav otrov protiv Crkve i njezinih službenika i koji ga onda sipaju gdje god im se pruži prilika.
Pa ipak svećenici su u Crkvi u jednom povlaštenom položaju. Dok Božji narod u crkvi šuti i sluša, oni govore. Doduše tumače Božju riječ, ali od Božje do ljudske riječi kratak je put. Mnoge se slabosti i mane na taj način mogu opravdavati, a za vlastitu nezauzetost optužiti nekoga drugoga. Kroz tjedan do svećenika dopre i pokoja kritika od strane vjernika pa je u nedjelju velika napast ne osvrnuti se u propovijedi baš na tu temu. Koncilski dokumenat «Svjetlost naroda» kada govori o svećeniku kaže: «Svećenik se uzima iz naroda i postavlja za narod.» Samo malo umješnosti i spretnosti u pojašnjavanju to može biti i protumačeno; kakvi su vjernici takvi će biti i svećenici. Dok je puno teže poslušati dobronamjerni savjet iskrenog vjernika. A kad se radi o kritici, pa makar bila ona na mjestu, jao i pomagaj.
Uza sve to u Crkvi je uvijek bilo osoba zauzetih za Božju stvar koje se nisu ustručavale izreči kritiku i crkvenim velikodostojnicima, pa i samom papi. Sveta Katarina Sijenska nije mirovala dok nije doprla do pape koji je stolovao u Avignonu. Na koljenima ga je molila i zaklinjala da se vrati u Rim, a on je nalazio tisuću razloga samo da ostane. Rim je pun buntovnika, razbojnika, zaraznih bolesti. Ovdje je njegova domovina, lijepi krajolik i zdrav zrak. Na koncu je ipak popustio: «Dobro, vratit ću se u Rim».
Nekadašnju titulu «Rabbi» u Crkvi je zamijenio podulji arsenal titula koje prate boje i krojeve živopisnih odijela. A onda kada takve perjanice predvode misna slavlja s pravom se ponekad pitamo gdje je tu Isus i Euharistija.
Je li stvarno opravdanje što svećenici ponekad moraju skrivati svoje ljudsko lice zbog «previskoh standarda» koje tobože vjernici od njih očekuju?
Kako god bilo jednostavnost i skromnost je krjepost koju Gospodin očekuje od svećenika kao i od svakog drugog vjernika.
Svećenika je malo, a obaveza veoma mnogo i sve se više traži od nas na području pastoralnog djelovanja, a mi niti približno nismo slični Arškom župniku.
Hvala Bogu imamo dobrih vijernika koji su uvijek spremni priskočiti u pomoć. Mladih koji su se odlučili za vjeručitelje i vjeroučiteljice, ministrante i ministrantice, te drugi suradnici. Stoga bi svaki svećenik svoje svećeničko srce trebao imati za povjerene mu župljane. Biti s njima blizak i ljubazan i znati prepoznati njihovu dobrotu. Nema Crkve bez svećenika i biskupa, ali niti bez Božjeg naroda. Na nama je da zajednički gradimo Kraljevstvo nebesko već ovdje na zemlji. Kako nam ono god izgledalo ponekad blijedo, samo i jedino uz pomoć našeg nebeskog Učitelja zablistati će nebeskim sjajem kad On to bude htio i kada će biti u Crkvi goruča potreba za takvim očitovanjem slave Božje. A do tada živimo u poniznosti i radosnom iščekivanju Onoga kojemu ionako sve pripada. Amen.
MOLITVA VJERNIKA
Bože,Oče nebeski, prinosimo ti svoje molitve, prošnje i zahvaljivanje kao znak sinovske odanosti i poniznosti. Prinosimo ih po zaslugama našeg Spasitelja Isusa i naše nebeske majke Marije.
1. Svojim Svetim Duhom vodi Crkvu putem iskrene poniznosti, - Molimo te.
2. Crkvene službenike i duhovne pastire ispuni svojim Duhom da čine što je Tebi milo na dobro cijele Crkve, - Molimo te.
3. One koji u Crkvi vrše djela milosrđa ojačaj Svetim Duhom da ne posustanu, te im pridružuj nove članove, - Molimo te.
4. Ne daj da nas obuzme ispraznost duha ovoga svijeta, vodi nas k sebi putem skromnosti i jednostavnosti, - Molimo te.
5. Zagrij srca ledena onih koji su na vlasti da čuju vapaje siromaha, - Molimo te.
6. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u zajedništvo svetih, - Molimo te.
Primi Gospodine ove naše molitve i dodaj ono što ne znamo ili se ne usuđujemo moliti, po Kristu Gospodinu našemu. Amen.
|