Angelusove propovijedi

Bog zna zbog čega, da li zbog globalnog zatopljenja ili iz nekih drugih razloga, ali zime više nisu tako hladne kao nekada. Temperatura se rijetko spušta ispod ništice. Pa ipak, vegetacija miruje. Tek kada u proljeće naglo zatopli, život u prirodi počinje bujati. Šume i livade se iznenada zazelene. Ptice počinju pjevati. Ptice selice se vraćaju na svoja stara mjesta i grade gnijezda. Sve buja, cvate, miriše. Pčele se roje. Priroda ponovno slavi svoj proljetni pir; ovjenčana ljepotom i radošću. Sve se to događa zahvaljujući toploti sunca. Badava vlaga, badava plodna zemlja; ako nema sunčeve toplote, nema života.
Slušajući današnja liturgijska čitanja, posebno izvješće iz Djela apostolskih, osjećamo jak zanos prve Crkve u nastanku. Nema tome tako davno, u preduskrsno vrijeme, kada smo slušali čitanja iz kojih se jasno naslućivao strah i neizvjesnost Isusovih učenika i njegovih sljedbenika. Na Veliki petak su se u strahu razbiježali. Na prve vijesti o Isusovom uskrsnuću zbunjeni su. A onda, nakon Duhova nastaje prava lavina oduševljenja. Učenici propovijedaju, krste, liječe….Sami su začuđeni i ne mogu vjerovati kako sve ide lako. Kao da je netko sve to unaprijed pripremio.
Ako je u prirodi za njezino naglo buđenje zaslužna toplina sunca, u Crkvi je za njezin rast i procvat zaslužan Duh Isusa uskrsnuloga koji grije srca ledena. Budi mladost, liječi stare rane počinjene nemarom i nedosljednošću njezinih sinova i kćeri.
Još nam nisu izblijedjeli dojmovi veličanstvenih dočeka sv. oca Ivana Pavla II., a već se spremamo dočekati ''Petra naših dana'' papu Benedikta XVI. Posebno zanimanje za taj susret sa sv. Ocem pokazuju mladi.Mladost i Duh Kristov idu zajedno, jer mladi su neopterećeni predrasudama, a otvoreni novom. Upravo je izgradnja i stvaranje novog svijeta bitno svojstvo Duha Božjega. Stoga su okupljanja mladih u Isusovo ime poziv Crkve i neprocjenjivi dar, jer Duh djeluje i nadahnjuje. Otvara nove vidike i daje zdrava rješenja za bolesti i stranputice prošlosti. Oni očekuju od sv. Oca ohrabrenje, poticaj, blagoslov...
Naš je narod prošao kroz golgotu Drugog svjetskog rata i isto tako strašnog poraća. To je bilo razdoblje mraka, mržnje, ideoloških zasljepljenosti. Hvala Bogu sve je to daleko iza nas. Ali još uvijek se osjeća podjeljenost, a kod nekih ljudi i zaslijepljenost do te mjere, da ne mogu izići iz prošlosti. Još uvijek su zatočenici mržnje. Na skupovima i komemoracijama onih koji su bili žrtve ideološke zaslijepljenosti odašilju se uvijek ponovno pozivi na mržnju. Sipaju se osude i lijepe etikete, na način kao da je cijela naša Domovina još uvijek podijeljena u dva tabora. U takvom umjetno stvaranom ozračju može se dogoditi da će se nekoga tko se izjasni da je Hrvat i katolik jednostavno prozvati ustašom, neovisno o godinama i njegovim osobnim stavovima.
Mi vjernici nismo zarobljenici prošlosti, a još manje robovi mržnje. Naša je budućnost i vizija novog, plemenitog svijeta koji želimo graditi u dosluhu s Duhom Božjim, koji sve čini novo. Kada god se susrećemo sa strahotama prošlosti onda molimo za žrtve i počinitelje, ali i za nas da ne upadamo u ''zonu mraka'', mržnje i ropstva podjeljenosti; nego da vođeni svjetlom i toplinom Duha Svetoga ljubavlju i opraštanjem zacjeljujemo rane prošlosti, u nadi da će u svijetu koji gradimo u duhu Kristova nauka biti sve više plemeniti ljudi spremnih na žrtvu i djelovanje na izgradnji novog i plemenitog svijeta. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se da iz nas govori Duh Sveti i upravlja Ocu molitve i prošnje.

1. Za Crkvu i sve one koji je predvode kao njeni pastiri; da u svom životu i radu slušaju glas Božji, te po njemu unose svjetlo vjere svim onima koji traže spasenje. – Molimo te.
2. Za ovaj svijet u kojem živimo i djelujemo; da Duh Isusa Krista preobražava srca ljudi i uspostavlja mir i pravednost u njemu. – Molimo te.
3. Za sve one koji ne vjeruju u Isusa i njegovu Crkvu; da im naše služenje otvori oči duha te uvide pravi put za radost i sreću koja dolazi od Boga. – Molimo te.
4. Za našu djecu i mlade; da obasjani svjetlom Krista uskrsloga budu sretni i uspješni u svakom dobrom djelu. – Molimo te.
5. Za djelatnike karitasa i sve koji pomažu drugima u nevolji da ih Duh Sveti ispuni žarom i nagradi njihov trud. – Molimo te.
6. Za nas ovdije okupljene na ovoj euharistiji da u nama uvijek vlada čvrsto uvjerenje kako nas sve zajedno vodi i štiti snaga Duha Svetoga. – Molimo te.
7. Za naše mile i drage koji su prešli s ovoga svijeta i pojavili se pred Gospodinom; da se nađu u zajedništvu proslavljenih u nebeskom kraljevstvu. – Molimo te.

Neka uziđu, Oče, k tebi naše molitve i neka se u našem srcu trajno nastani svjetlo Duha Svetoga da naučimo po ljubavi biti u službi života, poslušni tvome Sinu i našem Spasitelju, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

''A vi ste rod izabrani,
kraljevsko svećenstvo, sveti puk,
narod stečeni
da naviještate silna djela Onoga
koji vas iz tame pozva
k divnom svjetlu svojemu.'' (1 Pt 2, 9)

Tako oslovljava prvak apostolski sv. Petar kršćane, pripadnike Crkve i sljedbenike Kristove. Rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk. Ne po sebi, niti svojom moći, nego snagom Onoga koji nas otkupi krvlju svojom, koji nas pozva milošću svojom i koji nas posveti Duhom svojim, da budemo živo kamenje koje se ugrađuje u duhovni Dom.
Taj duhovni Dom je novi Jeruzalem, Kraljevstvo nebesko, crkva Kristova za sveto svećenstvo. Petar apostol ne propovijeda neki duhovni elitizam, namjenjen izabranim posvećenicima koji na glavu stavljaju kukuljice kako bi sakrili svoje lice. Koji se nazivaju nadimcima kako bi sakrili svoje pravo ime. To su imena opasnih životinja kao što su; tigrovi, lavovi, kobre….Sve to ne odaje ništa dobro i miriše na tamu. Uskrsli donosi svjetlo svakome tko ga prihvaća. Ako smo izabrani i posvećeni, to je Njegov dar. Naš je tek odaziv. Neposlušni Riječi, to su oni koji su od početka bili neposlušni Bogu. To su oni koji su odbacili kamen zaglavni (protumačiti pojam kamena ugaonog ili zaglavnog). Danas su to oni koji nemaju nade nego se pouzdaju isključivo u vidljivo, opipljivo, materijalno. Kršćanin bez nade je mrtav kršćanin. Za nas je punina nade Krist. On je Put, Istina i Život. Kroz njega i po njemu dolazimo Ocu.
U ovo vrijeme uskrsne radosti slavimo pobjedu nade. Uskrsnuli Jaganjac na otajstven način već sada slavi pobjedu okružen onima koji vjeruju. To je najvidljivije u Otkrivenju Ivana apostola. Tu nada koja je po sebi okrenuta budućnosti zadobiva dimenziju posadašnjenja. Jaganjac već slavi. Oni koji vjeruju oko njega su. To je vrhunac mističnog bogoslužja koje se zove euharistija. U svijetu još uvijek traje borba između svjetla i tame. Između stvaralačke Riječi Božje i ništavila sila sotonskih. Stoga naše kršćansko zajedništvo i slavljenje Krista uskrsnuloga jača nadu u koju se uključuje ljubav. Krist zaručnik spašava svoju zaručnicu Crkvu. Oni u nebu su spašeni, oni u svijetu izloženi su borbi i zamkama oca laži – sotone. Ljubav Krista i Crkve slavi se u ozračju uskrne radosti i blagovanju euharistije po kojoj postajemo i mi dijelovi duhovnog Doma sazdanog ne od materijanog kamenja, nego od živih duša.
Ono što nam je očitovano u Otkrivenju Ivana apostola na razini opće Crkve, događa se u dušama izabranih koji čeznu za nebeskim Zaručnikom. Duše svetih probijaju se kroz zamke i spone zla prema svjetlu – prema svojoj ljubavi. Na tom putu nada nam je vodilja do konačne pobjede ''novoga svijeta''. Na kraju Knjige otkrivenja Zaručnik obećava : ''Dolazim uskoro''. A zaručnica mu odgovara: ''Dođi Gospodine Isuse!'' (Otk 22,20). Taj zaziv ponavlja aramejsku molitvu Crkve prvih dana: ''Marana tha!'' Nikada kršćanska nada neće nači boljeg izraza, jer ona u biti nije ništa drugo do goruća želja ljubavi koja je gladna Gospodinove prisutnosti. Dođi Gospodine! Amen.

Molitva vjernika

Gospodin naš, uskrsnuli Jaganjac slavi pobjedu nad smrću, nad tamom i nad Zlim. Tom slavlju pridruženi su sveti mučenici i djevice. Oni, koji su ''u krvi Jaganjčevoj oprali svoje haljine''. Po euharistiji i mi smo pridruženi, sada, doduše, još u tijelu, proslavi Jaganjca. Uputimo mu svoje molitve da nas ispuni svojim Duhom kako bismo i mi čeznuli za njegovom prisutnošću.
(Iza svakog zaziva recimo: Dođi Gospodine!)

1. Daruj Gospodine svojoj Crkvi ovdje na zemlji snagu Duha Svetoga da te prepoznaje, da te slijedi i da te naviješta svijetu. – Dođi Gospodine!
2. Daj nam, Gospodine oči duha da te prepoznamo u tajni euharistije. – Dođi Gospodine!
3. Učini naša srca osjetljiva za tvoju ljubav; da te tražimo, da te želimo i da te očekujemo. – Dođi Gospodine!
4. Daj nam Gospodine čvrstu nadu da ćemo u nebeskoj slavi – našem duhovnom Domu; tebe slaviti, tebi se klanjati i sa svetim mučenicima dijeliti vječnu radost. – Dođi Gospodine!
5. Oslobodi nas spona zla koje nas zarobljuju; da ti u potpunom predanju pripadamo. – Dođi Gospodine!
6. Ne dopusti, Gospodine, da propadne naša mladost. Ispuni ih svojim Duhom Svetim, da ti budu odani i da ne lutaju. – Dođi Gospodine!
7. Naše pokojne pridruži nebeskoj Crkvi. – Dođi Gospodine.

Ponizno te molimo, dođi Gospodine i onda kada te mi sami nećemo zvati. Dođi, pokucaj na vrata našeg srca i probudi nas iz drijemeža i sljepila. Budi uz nas dobri naš Gospodine jer bismo bez tvoje pomoći ostali u sjeni smrtnoj. Bez nade izgubljeni u svijetu koji te ne poznaje jer ima svoja lažna božanstva kojima se klanja. Ti si naš Put, Istina i Život. Povedi nas tim putem spasenja, uskirsli naš Gospodine, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Današnja nedjelja opečaćena je evanđeljem koje govori o dobrom Pastiru. Pa se tako i zove – nedjelja dobrog Pastira.
Čitajući različita tumačenja današnjih čitanja primjetio sam da se svi autori trude kako protumačiti taj odnos ovce i pastir. Tako svi naglašuju kako mi ljudi današnjice ne možemo ni iz daleka razumjeti što to znači biti pastir ovaca. Pogotovo, jer izraz ovca u urbanom žargonu znači biti glup. Pastir, pak, neki, tamo zaostali pirimitivac.
Koliko god sam se u životu imao prilike približiti ovcama, uza sve moje znanje kako se recimo sprijateljiti s psima, što je gotovo uvijek upalilo, kod ovaca nije izazvalo niti najmanji učinak. One kao da jedino poznaju svoga pastira. I kao što veli Pismo: idu za njim. Uostalom, poslušajmo što o tome kaže današnje evanđelje: ''…tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, tat je i razbojnik. A tko ulazi na vrata, pastir je ovaca. Tome vratar otvara, i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide, i ovce idu za njim, jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već biježe od njega, jer tuđinčeva glasa ne poznaju. (Iv 1-5)
Već u Starom zavjetu vladar se uspoređuje s pastirom. On nije kralji nego pastir. On poznaje svoje ovce i one poznaju njega. Nije najamnik….ili barem ne bi smio biti.
Današnja nedjelja, idealna je prilika da kao župska zajednica razmotrimo uvijek aktualna pitanja: župnik kao pastir i vjernici kao stado, a onda i molitvu župske zajednice za nova zvanja duhovnih pastira. Župljanima je ponekad župnik previše zahtjevan, kao da nema razumijevanja za njihove potešloče.
Nisam baš pobornik duhovnih legendi i pričica, ali ova mi se čini zbilja prikladnom za ilustraciju Nedjelje dobrog Pastira.
Kao što svaka priča, tako i ova počinje: Jednom jedan župnik u jednoj župi donese staru zahrđalu krljetku na propovjedaonicu, a župljani, navikli da njihov dobri stari ''pastir'' uvijek izvede neko iznaneđenje, čekali su znatiželjno što će im ispričati.
Dragi moji župljani; započne župnika. Nema tome tako davno kad sretoh jedog dječaka s ovom krljetkom u ruci. Pogled mu je bio zao, a u krljetki je imao neke ptice. Pitah ga što će s time, a on mi odgovori: Uhvatio sam te ružne ptičurine, pa ću im očupati krila,i izgladnjeti tako da počnu jedna drugu žderati, ako to ne uspije, ubiti ću ih. ''Bi li ti meni htio prodati te ptice''? Upita župnik. Zašto ne. ''Ovaj je vjerojatno lud'', pomisli dječak: '' Koliko bi mi platili za njih''? ''Sto kuna'', odgovorio sam mu, a on se slatko nasmijao i dao mi krljetku iz koje sam odmah pustio jadne ptice.
Dragi moji župljani; nastavio je župnik, naš nebeski Spasitelj jednog je dana sreo đavla, strašnog Sotonu s neizmnernom krljetkom nas leđima.
Što to imaš u toj krljetci? Upita ga Isus. He, he, naceri se đavao. Kad je Bog stvarao svijet i čovjeka odmah sam taj ljudski rod zaveo kod ''Stabla života'', zatim sam ih naučio svim zlim navikama, a sada ću ih u svom kavezu naučiti međusobnoj mržnji, tako da se mogu naslađivati njihovim vještimama matovitog uzajamnog ubijanja.
Pogleda Isus đavla i upita ga: ''Bi li mi ih htio prodati?'' ''Znaš li ti koliko oni Bogu znače?''Upita đavao. Zatim mu lucidno bljesu u mislima:''pa on je jedan od njih! ''Brzo će odustati od kupovine, samo kad mu kažem cijenu: '' Može: od tebe tražim svu tvoju krv, sav znoj i sve suze; E, da ga sad vidim!'' Pomisli đavao.
Isus odgovori: '' Može!'' A đavao odgovori: ''Ovaj je stvarno lud!''
Da, naš Pastir je stvarno '' lud''. Za naše spasenje dao je svu svoju krv, znoj i suze.
Danas naša župska zajednica moli Dobrog Pastira da pozove mladiće i djevojke da se odazovu pozivu Učitelja u službu Crkve. Biti ćete pastiri i njegovi suradnici. Voditi ćete Božji narod prema Svjetlu neugasivu; lomeći im Kruh Riječi Božje i Kruh spasenja – Euharistiju. Oslobađajući ih tako krljetke zla u koju na razne načine đavao mami i zarobljuje ljude, nudeći im slasti i užitke kao otrovni mamac.
Mladi ljudi teško se odlučuju za duhovno zvnane jer ih plaši odricanje. Često sam čuo komentare: bio bih svećenik, ali onda ne bi bio slobodan. Nema prave slobode bez odgovorne slobode. Sve ostalo je zabluda i iluzija koja vodi u ropstvo.
Ne treba se bojati jer On koji je platio cijenu – On će vas i voditi, jer: ''Gospodin je pastir moj; ni u čem ja ne oskudjevam!'', kako to lijepo veli današnji psalam.

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, našem Ocu koji nam je poslao svoga Sina da nam kao Dobri Pastir objavi njegovu ljubav.

1. Daj Gospodine dovažnosti mladima, da se odazovu tvojem pozivu. – Molimo te.
2. Udijeli Gospodine crkvenim sližbenicima milost ustrajnosti u njihovoj službi. – Molimo te.
3. Pomozi . Gospodine, obiteljima da odgajaju svoju djecu za trajne vrijednosti. – Molimo te.
4. Daj svim kršćanima milost spoznaje da smo svi braća i sestre. – Molimo te.
5. Prosvijetli Gospodine naše srca da se ne povodimo za blještavilom ovoga svijeta, koja su zapravi izum zla- Molimo te.
6. Ispuni nas Gospodine ljubavlju prema druguma. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svjetlost vječnu. – Molimno te.

Bože, ti si uskrisio od mrtvih svoga Sina, daj da njegovom milošću budemo spašeni, po istom Kristu Gospodinu .

U slijedu nedjelja nakon Uskrsa sa stola Božje riječi slušamo svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću, kao i o organiziranju prve Crkve.
Današnje nam evanđelje govori kako se Uskrsli ukazao dvojici učenika na putu u Emaus. Selo Emaus udaljeno je od Jeruzalema nekih dvanaestak kilometara (šezdeset stadija). Ono i danas putniku hodočasniku uljeva osjećaj spokoja. Selo, kao da drijema među maslinicima i vinogradima… Kada je sve propalo, Isus uhvaćen i smaknut, dvojica njegovih učenika vraćaju se u svoje mirno, rodno selo. Putem su razgovarali o svemu što se posljednjih dana dogodilo, a onda im se pridružio Isus. U evanđelju koje je zapisao Luka, u odlomku koji smo čitali čuli smo dva zanimljiva događaja. Prvo: Isus im se pridružuje na putu, a oni ga ne prepoznaju. I, prepoznali su ga u lomljenju kruha.
Luka kaže kako je učenicima bilo uskraćeno prepoznati ga. Srce im je doduše ''gorjelo'' dok im je tumačio pisma kako Krist treba trpjeti da bi ušao u svoju slavu, ali prepoznali su ga tek u ''lomljenju kruha''. Kada ne bi znali o čemu se radi, mogli bi pomisliti da je Isus tek tako razlomio kruh i dao učenicima da jedu. Izraz ''loniti kruh'' ili ''lomljenje kruha'' prvi je naziv za euharistiju ili sv. misu. Zar nije Isus to isto učinio i na Pashalnoj večeri? Na svojim molitvenim sastancima prvi kršćani lome kruh ili kako bismo mi danas rekli, služe sv. misu. Za njih je ''lomljenje kruha'' nešto najsvetije, jer se na otajstven način sastaju sa svojim Učiteljem. Svetost mise čuvali su kao tajnu pred poganima.
Gdje smo tu mi? Što nama znači sv. Misa? Imamo li ista shvaćanja mise kao prva Crkva? Mnogi kršćani uopće ne osjećaju potrebu za tim sakramentom. Neki kao izgovor navode kako se oni mogu i kod kuće Bogu pomoliti. Zar je misa samo molitva? Otajstveni susret s Uskrslim u misi za njih je nepoznanica. Mogli bi reči da im nije dano shvatiti največu tajnu vjere. Isto kao što učenicima na putu u Emaus nije bilo dano prepoznati Isusa. Očito je vjera u uskrsloga Isusa od nekoga blokirana, jer vjerovati u reinkarnaciju ili seljenje duša, hiromantiju, razna gatanja i proricanja budućnosti, daleko je lakše. Vjerovati u to nije vezano uz nikakve blokade ili napor. Nije teško pretpostaviti koji je to duh koji mnoge kršćane navodi na praznovjerje dok im zamagljuje otajstvo vjere u uskrsnuće Isusovo. To je duh ovoga svijeta koji je u vlasti zloga Duha i svi koji se suobličuju ovome svijetu – sve više potpadaju pod vlast Zloga koji onda radi s njima što hoće. Duh ovoga svijeta navodi ljude da žude za onim što nemaju. Ako ili kad to postignu, boje se da to ne izgube. Plodovi koje daje Zli uvijek su vezani uz strah i nemir. Uskrsli prilikom ukazanja pozdravlja učenike: mir vama! Bogatstvo i plodove toga mira primamo kod svake mise. Otajstveni Isus nam u euharistiji daje svoj mir. Ovaj svijet nam ga ne može dati jer ga ne posjeduje. Okupljeni oko Isusa u misi, ne samo da smo međusobno braća i sestre, nego smo i Isusova braća i sestre. U liturgiji koju baštinimo od prve Crkve slušamo: rod smo izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk… Onaj puk koji je otkupljen dragocjenom krvlju Sina Božjega. Stoga se nedajmo odvratiti od srodstva s Bogom i upasti u zamku praznovjerja, straha i lažnih plodova koje nudi ovaj svijet. Amen.

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nas je otkupio predragocjenom krvlju svoga Sina, od vlasti Zloga; uputimo svoje molitve.

1. Za svetu Crkvu; da na putu prema vječnoj domovini prepoznaje i naviješta Krista Spasitelja. – Molimo te.
2. Za papu i biskupe; da svježinom prve Crkve naviještaju Isusa Uskrsloga. – Molimo te.
3. Za one kojima nije dano prepoznati uskrslog Spasitelja; da im otvoriš oči prave vjere. – Molimo te.
4. Za nas i našu župsku zajednicu; da Krista prepoznajemo u euharistiji i da nam on bude hrana duše i snaga vjere. – Molimo te.
5. Za mlade kršćane; da im Uskrsli bude smisao i putokaz u životu. – Molimo te.
6. Za bolesne, nemoćne i umiruće; da im Uskrsli bude utjeha i Snaga. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih pridružiš slavi Uskrsloga. – Molimo te.

Molimo te Gospodine, usliši ove naše smjerne molitve koje ti prinosimo u ime uskrsloga Sina tvoga, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.