Angelusove propovijedi

1. čitanje: Iz 49, 14-15
Psalam: 62, 2-3. 6-7. 8-9ab
2. čitanje: 1 Kor 4, 1-5
Evanđelje: Mt 6, 24-34


Nikad nesmijemo zaboraviti da euharistijskom stolu tijela i krvi Kristove predhodi ''stol'' Božje riječi. Liturgijska čitanja i njihovo tumačenje po službeniku crkve, hrana su naše duše. Božja riječ nas potiče, hrabri i podiže prema Bogu.
Što to ima danas na stolu Božje riječi? Kratko rečeno: mudrost života. Isus nam u evanđelju pomaže da shvatimo; u čemu se sastoji sreća, kako ju možemo proigrati i izgubiti i tko nam to želi uzeti sreću.
Isus u evanđelju uči: ''ne možete služiti Bogu i bogatstvu''. U našem jeziku riječ bogatstvo odmah rješava problem zašto se ne može služiti Bogu i bogatstvu i to iz razloga što bogatstvo u sebi sadrži riječ bog. Očito da to nije pravi Bog nego neki drugi ili nešto drugo što bi htjelo biti kao Bog. Znamo dobro da je Sotona, pali anđeo, htio biti kao Bog. Znamo također da on ima svoje ''kraljevstvo'', ali kao ''otac laži'', kako ga naziva Pismo; njegovo kraljevstvo je prijevara i laž. Iz kušnje kojom je đavao iskušavao Isusa u pustinji, nakon što je četrdeset dana postio, možemo iščitati što bi to bilo najveće bogatstvo. Ponajprije, to je hrana. Imati dovoljno jesti i piti. Kako je kroz povijest čovječanstva bilo itekako velikih gladi i neimaštine, to se ljudi marljivo trude da imaju dovoljno zalihe i to po mogućnosti do kraja života.
Naš organizam je tako ustrojen da skuplja zalihe za crne dane, premda bi bogati zapadni svijet danas tu funkciju organizma najradije isključio.
Na drugom mjestu je vlast, a onda slijedi slava. Što sve ljudi ne poduzimaju da bi se dočepali vlasti ili da bi bili slavni. Zbog čega bi trebalo biti zlo ako netko ima veliki imetak, tako da ne mora biti zabrinut za budućnost? Ili obnašati neku službu vlasti? Zar je zbilja grijeh biti slavan? Po sebi ni jedno ni drugo niti treće nije grijeh, ali je prevelika napast a da ne bi upali u zamku koju nam đavao postavlja. Samo mudra i Bogom nadahnuta osoba može biti bogata, a da ga bogatstvo ne zarobi. Pošteno stečeno bogatstvo dobro je samo kada nam služi. No, kako može netko tko ima veliki imetak, biti brezbrižan? Ili, kako može netko tko je na vlasti smireno i bezbrižno živjeti, kada se tisuće i tisuće bore da ga na svaki način maknu i dođu na njegovo mjesto? Prvom zabrinutošću gubimo najveće bogatstvo a to je mir. Zapravo, pitanje je dali smo ikada upoznali pravi unutranji mir koji proizlazi iz osjećaja slobode djeteta Božjega? Naša ljudska narav ranjena je grijehom do te mjere da nam treba posebna milost Božja kako bi ukorjenjene nagone za imetkom, vlašću i slavom mogli prozreti kao najučinkovitije sredstvo vlastitog ropstva. Oni su razlog smrknitih lica, izvor raznih tjelesnih i duševnih bolesti; a što je najgore, oni su tamna koprena koja zastire svjetlo radosti djeteta Božjega. Isusove riječi u današnjem evanđelju žele nas vratiti izvoru sreće. ''Ne budite zabrinuti za život svoj….Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela?...Pogledajte ptice nebeske! …..Promotrite poljske liljane…. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.'' I, na kraju ključna misao: ''Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati.'' Tek kada upoznamo Kraljevstvo nebesko i njegove milosne darove onda možemo pravilno vrednovati sve ostalo.
Ovu današnju pouku evanđelja snažno podcrtava psalam, koji ponavlja ključnu misao: ''Samo je u Bogu mir, dušo moja.'' Ps. 62. Bog je moja nada, hrid, utvrda i utočište. Za biblijskog čovjeka to su slike sigurnosti, jer se ne mora bojati, biti zabrinut…. Zbrinuti od Boga živimo u slobodi i miru djeteta Božjeg. Uostalom, da se malo našalimo: tko je vidio mršavog vrapca?


Molitva vjernika

Pomolimo se našem Ocu nebeskom i iznesimo mu svoje molitve i prošnje.

1. Za svetu Crkvu; da vođena Duhom Svetim okuplja nas djecu svoju kako bismo zajednički činili dobra djela i tako slavili Oca nebeskoga. – Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice; da ponizno i s radošću naviještaju Boga današnjem svijetu. – Molimo te.
3. Za sve ljude; da ne upadnu u klopku koju postavlja Đavao, otac laži, te da upoznaju pravo bogatstvo unutarnjeg mira slobode djeteta Božjega, koje nam samo ti možeš dati. – Molimo te.
4. Za nas koji smo se okupili na ovoj euharistiji; da nas ispuniš svojim darima mira, sigurnosti i radosti. – Molimo te.
5. Za roditelje; da svojoj djeci pokažu put prema pravim vrijedostima života kako ne bi zalutali u traženju lažnog bogatstva u kojemu čući lažni bog – otac laži, đavao. – Molimo te.
6. Z prvopričesnike i firmanike; da traže i otkrivaju bogatstvo tajne Kraljevstva nebeskog. – Molimo te.
7. Za pokojne; koji su završili ovozemaljsko putovanje, da ih primiš u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.

Oče nebeski, okupljeni oko tvoga Sina slušamo njegovu riječ i hranimo se hranom Tijela i Krvi njegove; primi nas takve kakvi jesmo i pomozi nam da shvatimo tajnu života koju nam on svake nedjelje kroz Pismo razotkriva. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu.

1. čitanje: Lev 19, 1-2. 17-18
Psalam: Ps 103, 1-4. 8. 10. 12-13
2. čitanje: 1Kor 3, 16-23
Evanđelje: Mt 5, 38-48

''Očisti Gspodine usta moja, da mogu dostojno navijestiti tvoju svetu Riječ''.
Tako moli svećenik, sagnute glave, okrenut prema svetohraništu, prije no što će krenuti prema ambonu da navijesti Božju riječ.
Usta su čista, kada je srce čisto, predano u službi Gospodnjoj, a ne svojoj, niti u službi svojih istomišljenika, da ne velim klana čiji korijeni ne niču iz Božje, nego iz ljudske riječi.
Jednako tako, usta su čista kada je navjestiteljeva savjest čista i kada ono što govori drugima, to isto i sam čini.
Lako je to reči, ali kada je Riječ Božja zahtjevna na način da se pred njezinim zahtjevom i navjestitelj i oni koji slušaju osjećaju manjima od makova zrna; kada, se uza svu dugogodišnju vjerničku praksu, osjećaju kao bespomoćni pripravnici?
Upravo je danas pred nas stavljen, možemo slobodno reči, nedostižan cilj koji je kao sažetak utkan u sva tri čitanja.
''Sveti budite! Jer sam svet ja, Gospodin, Bog vaš!'' Poručuje nam Gospodin u Prvom čitanju iz Levitskog zakonika, a apostol Pavao nam 'dovikuje' iz poslanice Korinčanima: ''Braćo! Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.'' Dok nas Isus u evanđelju nagovara: ''Budite ... savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.... Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga Oca koji je na nebesima i koji daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima..''
Prečuti zahtjevne pozive Božje riječi koji odzvanjaju u sva tri čitanja, znači da je moja vjera na izdisaju. Neka me zbunjuju! Neka se osjećam premalenim i preslabim da to pokušam ostvariti, to je ipak znak da u meni ima Duha Božjega.
To je daleko bolje nego lekcionare i evanđelistare ukrašavati zlatnim slovima. Postavljati ih na uzvišena mjesta i kaditi ih tamjanom. Ljubiti ih i klanjati im se, a srcem biti daleko od te iste Božje riječi, pa se, dakako, ne mogu niti prestrašiti njegove zahtjevnosti, niti biti zbunjen zbog svoje nemoći.
Istina je da štujući Knjigu, štujemo i ono što je u njoj zapisano, ali ako njezin sadržaj ne odzvanja u srcu, onda je ono prvo, liturgijsko, suvišno i mrtvo.
Veličina Božjih zahtjeva uključuje, dakako, i naše padove, sumnje...., ali dok god nas ti zahtjevi privlače nismo izgubljeni.
Upitajmo se samo zašto smo danas ovdje u crkvi, na misi? Bez razlike u kojoj smo sredini. Živimo li na selu ili u gradu, mi smo brojčano u manjini. To nam nešto govori! Možemo biti ponosni, jer smo pozvani i kao takvi povlašteni da sudjelujemo u velikom otajstvu spasenja.
Otajstvo nije ništa drugo nego tajna. Nedokučiva Mudrost Božja treba učenike koji će širiti otajstveno Kraljevstvo Božje, koje je već među nama, ali ga mnogi ne vide i odmahuju glavom slijedeći svoje male zacrtane putove preživljavanja....
A ja? Evo tu sam Gospodine. Slušam što tražiš od mene. Slab sam, nemoćan, sapet koncima svojih strasti, koje ne idu zajedno sa svetošću. Nisu prikladne da budu sastavnica ''hrama Duha Svetoga''.
Ali ti si Gospodine moćan i jak. Sjaj tvoje svetosti odzvanja svemirom. Za početak ću otvoriti vrata i prozore svoga srca, na način da tvoja zahtjevna Riječ uđe i nastani se u mojoj duši. Ti ćeš zasaditi klicu svetosti u meni. Onako kako si nam to lijepo objasnio u prispodobi o ženi koja stavlja malo kvasca u tijesto, pa ono raste...ili kao o onoj prispodobi o gorušićinom zrnu....
Prvo moram naučiti slušati Riječ, kao nekada tvoji učenici. Kao Marija sjesti do tvojih nogu i slušati iz nedjelje u nedjelju. Klicu svetosti, koju si u meni zasadio zalijevati ću molitvom.
Pa kada se jednoga dana odlučim pobacati malo po malo što ne dolikuje skromnom hramu u koji se nastanio tvoj Duh i kada dobijem želju činiti dobra djela; tada ću s pravom moći izgovoriti pjesmu hvale iz psalma koji u današnjim zahtjevnim liturgijskim čitanjima odzvanja kao prekrasna sinfonija tvoje dobrote i ljubavi Gospodine. Amen.

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i sve što je u meni, sveto ime njegovo!
Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina,
i ne zaboravi dobročinstava njegovih!

On ti otpušta sve grijehe tvoje,
on iscjeljuje sve slabosti tvoje;
on ti od propasti izbavlja život,
kruni te dobrotom i nježnošću....

Molitva vjernika

Ohrabreni tvojom dobrotom i milosrđem, svijesni svoje slabosti i grješnosti, iznosimo ove molitve, Gospodine; usliši nas i daj nam i ono što neznamo ili se ne usuđujemo moliti.

1. Nadahnjuj Crkvu svojim Duhom da bude rasadište svetosti. – Molimo te.
2. Daj snagu svoga Duha poglavarima Crkve da odlučno naviještaju tvoju Riječ. – Molimo te.
3. Svjetlom svoje milosti obasjaj sve kršćane da ti radosna srca služe i svijetu naviještaju tvoja velika djela spasenja. – Molimo te.
4. Privuci srca mladih da te hvale svim srcem i idu putem spasenja. – Molimo te.
5. Probudi u nama plemenite odluke da pomažemo onima kojima je naša pomoć potrebna. – Molimo te.
6. Oslobodi tolike ljude ropstva zla i pohlepe, da u svijetu zavlada pravednost i mir. – Molimo te.
7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u svoje Kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.

Usliši, Gospodine, naše molitve. Prosvijetli nas svjetlom vjere i daruj nam snagu evanđeoske ljubavi da nastojimo živjeti sve što te molimo. Po Kristu Gospodinu našemu.

1. čitanje Sir 15, 15-20
Psalam Ps 119, 1-2, 4-5, 17-18, 33-34
2. čitanje 1Kor 2, 6-10
Evanđelje Mt 5, 20-22a. 27-28. 33-34a. 37



'Tek danas sam u stanju shvatiti veličinu moga oca, njegovu ljubav i dobrotu prema meni;' rekao mi je jedan tridesetogodišnjak i nastavio: 'Još kao dječak zavidio sam svom školskom kolegi, jer njegovi ga roditelji uopće nisu kontrolirali. Igrao se, skitao s društvom istomišljenika. U školi je doduše imao same jedinice. Nije pisao zadaće, a u sedmom i osmom razredu često je izostajao iz škole. U školi su nakon mnoštvo uzaludnih poziva roditeljima da dođu na roditeljski konačno digli ruke, a on je dobro znao da u osnovnoj školi nitko ne ponavlja razred i da će ionako završiti školu, pa ga loše ocjene uopće nisu brinule. Ne jedanput sam poželio imati takve roditelje i bezbrižan život kakav je provodio moj prijatelj. Za razliku od njegovih, moji su roditelji bili potpuna suprotnost. Doduše, nisam osjetio njihovu strogoću, jer oni su imali jedan poseban autoritet. Kada bi se slučajno zaigrao putem iz škole, majka bi me zabrinuto upitala da mi se možda nije nešto dogodilo. Majka je redovito išla na roditeljske sastanke, a ponekad bi se najavila razrednici da malo vidi kako napredujem u školi. Kod kuće se zajednički razgovaralo i komentiralo ono što je rekla razrednica. Bilo je pohvala, ali i upozorenja kada bi malo popustio u učenju. Otac nikada nije vikao. Smireno bi mi rekao; sine, ako neko gradivo ne razumiješ pitaj. Mi ćemo ti objasniti. Matematika mi baš nije bio omiljeni predmet, ali je majka imala običaj da me sa smiješkom upita kako ide njezinom matematičaru, pa bismo zajedno još jednom prošli domaću zadaću. Premda sam si ne jedanputa poželio slobodu koju je uživao moj prvi susjed i školski kolega, nije mi niti u snu padalo na pamet da prekršim naš kućni red, jer iako mi nikada moji roditelji nisu silom nametali neka pravila, ta su pravila i taj red bili tu kao nešto neupitno čaga smo se svi držali i imao sam neki unutarnji osjećaj da kada bi se počeo drugačije ponašati, sve bi se urušilo. Nestalo bi onog blaženog sklada, koji se mogao doslovce osjetiti i udahnuti ulaskom u naš dom. Stoga sam, kao sasvim normalno, prihvatio nepisani ''ugovor'' da pitam roditelje kada sam želio izaći s društvom na nogomet ili bilo kuda i da im kažem za koliko ću se vremena otprilike vratiti.
Moj otac je bio automehaničar i imao je lijepu veliku radionicu. Tako sam i ja završio četvreogodišnju školu za automehaničara. Zavolio sam posao i danas radim zajedno s ocem. Sviđa mi se što ima potpuno povjerenje u mene i kada nema njega ja ga u svemu mogu zamijeniti.
Moj prijatelj iz osnovne škole također je upisao neku zanatsku školu, ali nije završio niti jedan razred. Bez posla i bez novaca prvi puta je od svoga oca čuo savjet:' Sine, dovoljno si odrastao, snađi se kako znaš.' Počeo se snalaziti na način da je završio u popravnom domu za maloljetnike.'
Koliko ima sličnih priča i sudbina, koje uz neke varijacije i specifičnosti imaju gotovo identičan epilog.
Sloboda, krivo shvaćena sloboda, odgovorna sloboda... Toliko poznate teme kao i plodovi koje one donose, pa ipak u školi života bira se ono loše, pogubno, a sve zbog nezrelosti i nemogućnosti da se unaprijed predvide posljedice.
Postoje ozbiljni ljudi, koji vrlo ozbiljno tvrde kako postoji sustav pomno razrađene strategije svjetskih moćnika po kojemu se putem školstva i odgoja mladih stvara jedno novo robovlasničko društvo. Doduše, ne prisilom zakona, nego upravo suprotno; veličanjem neodgovorne slobode, koja ide do idolopoklonstva svim mogućim strastima koje, posebno mladog čovjeka, zarobljuju do te mjere da postaje ovisnik prikladan za manipulaciju i iskorištavanje svake vrste.
Mediji, koji su u to aktivno uključeni, takva razmišljanja nazivaju paranoičnim.
Možda je ipak krivnja za takva ponašanja u samoj naravi čovjeka i njegovoj nezrelosti, kao i dijaboličkoj naravi onih koji tuđe slabosti znaju dobro i bez grižnje savjesti iskoristiti.
Takva ponašanja nisu od jučer. Ona prate sudbinu čovjekovu kroz svu povijest ljudskog roda.
Čuli smo poruku Božje mudrosti iz Knjige Sirahove: ''Pred čovjekom je život i smrt: što on više voli, to će mu se dati.'' (Sir 15, 17). Jednostavno, potreban je napor pri izboru. Ono što nam se čini teškim i od čega zaziremo, to donosi blagoslov i sreću. ''Blaženi koji hode po Zakonu Gospodnjem.'' To je mudrost o kojoj pjeva današnji psalam. To je pjesma koja se ne mili onom animalnom, životinjskom u nama, ali je radost duše koja čezne za onim ''što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječe ne uđe... kako to apostol poručuje u današnjoj poslanici, ne samo nekadašnjim Korinčanima, nego i svima nama.
Isus u evanđelju ne ukida zakone i propise, nego im ulijeva novi duh. Onima koji su povjerovali i daju se voditi tim Duhom primaju od Boga objavu koja sve proniče iz dubine Božje. Amen.




Molitva vjernika

Sestre i braćo, Bog nam po Isusu nudi novi zakon, po kojemu nismo zatočenici robovanja, nego dionici plodova odgovorne slobode. Stoga mu uputimo svoje molitve.

1. Vodi svojim Duhom, Gospodine, Crkvu, da bude donositeljica prave radosti i sreće za sve ljude. – Molimo te.
2. Daj mudrosti pastirima Crkve, da vjerodostojno vode Božji narod u luku istine, pravednosti i mira. – Molimo te.
3. Nadahni svojim Duhom sav Božji narod, da vjerničkim srcem traže ''put neokaljan'' koji vodi blaženstvu vječnom. – Molimo te.
4. Oslobodi nas, Gospodine, zamamljivosti lažne slobode, koja vodi u propast. – Molimo te.
5. Budi okrijepa svima koji trpe, da prosvijetljeni Duhom upoznaju smisao trpljenja i blagoslov životnih križeva. – Molimo te.
6. Daj Duha zrelosti mladima da se odupru ponudama lažne slobode. – Molimo te.
7. Naše pokojne oslobodi tereta grijeha, da duše njihove ugledaju blaženstvo vječno. – Molimo te.

Primi naše molitve, Gospodine, i učvrsti u nama želju da te još dublje upoznamo i još vjernije slijedimo. To molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

1. čitanje: Iz 58, 7–10
Psalam: 112, 4-5. 6-7. 8a i 9
2. čitanje: 1 Kor 2, 1-5
Evanđelje: Mt 5, 13-16

''Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst i besjedu bezbožnu, dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog, tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao svjetlost postati (Iz 58, 10).
Ovim riječima prorok uči svoj narod istinskoj pobožnosti i upućuje ih kako treba Bogu služiti. Prorok je Božji čovjek i nastupa u ime Božje. Ne jednom su proroci ustajali i oštro osuđivali ''pobožnost'' koja to nije. Dok su bogataši Bogu prinosili obilne i skupe žrtve pred hramom, a hramske stupove i sinagoge presvlačili zlatom, dotle je narod stenjao u ropstvu zbog zaduženosti koju nisu mogli vratiti, pa bi im lihvari prodali i ono malo sirotinje što im je ostalo, a njih i njihovu djecu bi prodali kao robove.
Zbog oštrine riječi, proroci su bili proganjani i ubijani, jer su se zamjerili moćnicima, koje je vlast; i ona crkvena i državna, gledala blagonaklono, a ti isti znali su im se bogato odužiti.
Premda su od biblijskih vremena prohujala mnoga stoljeća, ne možemo se oteti dojmu da su mnoge nepravde ostale iste. Samo se danas provode na drugačiji način, ali posljedice su, za malog čovjeka, ostale jednako tako bolne i tragične.
Možda će se nekomu učiniti takvo razmišljanje pretjeranim, jer ipak, ne mogu se uspoređivati davna vremena tiranije pojedinaca nad večinom s današnjim zapadnim demokratskim sustavima. Uostalom, demokracija znači da je vlast u rukama naroda, odnosno slobodno izabranih predstavnika naroda, koji taj narod zastupaju dok obnašaju vlast. Tako govori terija, a praksa?
Nekada se sirotinja, da bi preživjela, zaduživala kod lihvara, pa ako nisu mogli vratiti dug ili plačati kamate, uz pomoć vlasti uzimalo im se sve što su posjedovali, a i sami su postali robovi, koje je lihvar mogao prodati zajedno s djecom i namiriti dug. Zar to isto, u današnje vrijeme, ne rade banke? Doduše, danas nema ropstva, ali kada netko ostane bez imovine, jer su banke utjerale dug uz pomoć državnih vlasti, zar takvi nisu svedeni na svojevrsno ropstvo koje je povezano s neimaštinom i svekolikom bijedom i poniženjem koje takvo stanje donosi?
Što to znači ''ispruženi prst''? To je od davnine poznata gesta kojom se ukazuje, zapovijeda. To je gesta vlastodršca, bez razlike radilo se o brončanom dobu ili dobu naprednog demokratskog društva u dvadeset i prvom stoljeću. Ako nisi zadovoljan plaćom ili uvjetima rada, uzmi radnu knjižicu,... jer ima dovoljno onih koji će, natjerani bijedom, prihvatiti posao pod takvim uvjetima.
Bogati će uvijek imati zaštitu vlasti, pa se o ''skidanju jarma'' raznih nameta govori tek na predizbornim govorima.
U stranačkim prepucavanjima nikako da ''besjedu bezbožnu'' uzajamnih vrijeđanja zamijene argumenti koji bi možda mogli imati dokaznu moć, a razlog je, nažalost, vrlo jednostavan; jednostavno nema ni volje ni truda, a puno puta niti znanja, pa je puno jednostavnije koristiti dobro prokušanu ružnu praksu ocrnjivanja, što božji čovjek naziva ''besjedom bezbožnom''.
Premda je razumnom čovjeku kristalno jasna razlika između političkog strančarenja crkvenih službenika i moralne kritike koju su ti službenici po svom svećeničkom i proročkom poslanju dužni izreči; ipak, ma tko god bio na vlasti, radije bi da Crkva šuti. Da prinosi žrtve i zlatom optače ''stupove i zidove svojih hramova''. Samo tko će onda govoriti u Božje ime? Tko će onima, koji u posebnim svečanim prilikama toliko vole prva sjedala u crkvi, ispred oltara ovoreno postaviti pitanje: Imate li spremnosti uklanjati jaram s grbače sirotinje, ispružen prst i besjedu bezbožnu?
Crkva u našem narodu ima moralnu obavezu braniti prava obespravljene večine. Jer taj narod je svećenike i crkvene službenike gotovo pola stoljeća hranio i ''nosio na rukama''. Ništa nam nije nedostajalo, premda smo umjesto pomoći od ondašnje vlasti uglavnom dobivali kazne i prijekore.
Upravo je tužno i ružno slušati kako neki nadobudni politički ''vođe'' ponosno za sebe tvrde da su legalisti. Kao da je legalizam vladavina pravednosti. Pod tom se krilaticom krije bešćutno mirenje s pravdom koja je sročena za one koji imaju moć da ju kupe kad im to zatreba. Pravda, na koju se oni pozivaju nema nikakve veze s pravednošću. I dok su nekima puna usta pravde i ''vladavine prava'', pravednost je postala nepoznanica. Kada bi dio tereta ekonomske krize preuzeli na sebe i bogati poslodavci, a ne samo ionako već osiromašeni radnici, kada bi se banke potrudile da na isti način na koji su nudile ''povoljne kredite'', pronađu riješenja za najugroženije.... tada bi se ponovno počela vračati i pravednost.
Jer kultura življenja se u nekom društvu ne mjeri po BDP-u nego po pravednosti.
Nakon jedne tako sročene propovijedi uputio mi je jedan uvaženi društveni djelatnik, istina, sa smiješkom razblaženu kritiku: ''Dobro to vama ide velečasni, samo malo smo u propovijedi čuli o pobožnosti''.
Očito da pobožnost o kojoj se govori iz proročkog nadahnuća nema puno veze s ''pobožnošću'' lišenom uznemirujućih tema koje ne vole oni kojih se to naviše tiče.
Kada bi i postojao neki ugovor po kojemu bi se službenici Crkve odrekli kritike kojom se želi zaštititi najugroženije, takav bi se ugovor sa stanovišta vjere mogao mirne duše nazvati ''ugovorom s đavlom''.

Molitva vjernika

Gospodinu, koji nas je pozvao da budemo sol zemlje i svjetlo svijeta, izrecimo svoje molitve.

1. Gospodine, daj da tvoja Crkva već na ovom svijetu ima predokus kraljevstva nebeskog u kojemu su privilegirani siromašni i obespravljeni. – Molimo te.
2. Daj navjestiteljima tvoje Riječi proročki duh da ne zadršću pred silnicima ovoga svijeta. – Molimo te.
3. Daj kršćanima svijest da su pozvani biti sol društva, a ne umrtvljeni promatraći sa strane. – Molimo te.
4. Daj nam snage i razboritosti da svojim istupima tražimo pravednost za sve. – Molimo te.
5. Probudi u mladima iskrenu želju da se izbore za vladavinu pravednosti i poštenja, umjesto lažnog obmanivanja. – Molimo te.
6. Ublaži patnje onima koji trpe bolesti, nepravde i teške udarce koje im je nanio život. – Molimo te.
7. Naše pokojne uvedi u svoje Kraljevstvo pravednosti, istine i mira. – Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam svoga Duha da budemo graditelji tvoga Kraljevstva već na ovom svijetu. To molimo po Kristu Gospodinu nešem.

Svjećnica je vrlo obljubljen blagdan kod vjernika. Današnjim danom nekad se završavalo božićno vrijeme, pa je ponegdije ostao običaj da se jaslice i borovi iznose iz crkve tek nakon svjećnice, te da se do danas pjevaju božićne pjesme.
Taj je blagdan i marijanski naglašen, pa tako čitamo u današnjem predslovlju: ''Danas je Majka Marija tvoga vječnog Sina prikazala u hramu, a starac Simeon, nadahnut Svetim Duhom, proglasio ga slavom Izraela i svjetlom naroda…'' To ispunjanje zakona sastojalo se u Mojsijevom propisu po kojemu nakon 41. dana po porodu svećenik treba u hramu blagosloviti porodilju. Kako je Isus bio i prvorođenac, nakon obreda čišćenja, trebalo ga je prikazati Gospodinu, da bi ga zatim roditelji ''otkupili''. Otkupnina za dječaka Isusa bio je par grlica i par golubića.
Za kršćanstvo se kaže da je religija ljubavi, kruha i svjetla. U današnjem evanđelju starac Simeon Isusa naziva svjetlom na prosvjetljenje naroda. Po toj ključnoj evanđeoskoj izreci dobio je današnji blagdan i svoje ime, a slijedom toga blagosljivlju se danas i svijeće. Kao vjekovnom svjetlilu u crkvama svijeći je danas ostala samo simbolička uloga. Tako uskrsna svijeća predstavlja samog Isusa – Svjetlost neugasivu, kako ga naziva današnja posvetna molitva. Prilikom krštenja krstitelj pali krsnu svijeću na uskrsnoj svijeći. Time se znakovito govori kako nas je po krštenju Krist prosvijetlio. Postali smo i mi malo svjetlo u sjaju vječnog, neugasivog svjetla. Svijeća je po svemu toliko slična našem ljudskom, a posebno kršćanskom životu. Svijeća goreći svijetli i svijetleći sagorijeva, kao i naš život. Zato se svijeća ''ne stavlja pod sud'', kako to Isus veli u evanđelju, nego na svijećnjak da svijetli oko sebe. Kršćanin ne bi trebao sakrivati svoje životno svjetlo pred drugima nego biti svjetlo istinito. Svijeća svijetleći izgara. Za koga ja to izgaram? Za svoje bližnje? Na koji način? Osoba koja iskreno izgara za svoje dijete, supružnika… ako ju taj ili ta iznevjeri, osjeća se s pravom povrijeđena, ranjena u srce…. Osobe koje su se zaljubile u Boga i njegovu svjetlost, svoju malu svjetlost i svoju ograničenu ljubav stapaju s onom vječnom, neizmjernom – Božanskom. Mnogi se tek pod kraj života intenzivnije okreću tom velikom Božanskom svjetlu. Puno puta sam imao prilike nakon bolesničkog pomazanja promatrati bolesnika koji je bio na odlasku i koji više nije mogao govoriti, kako promatra upaljenu svijeću.
I tvoja će životna svijeća jednog dana dogorjeti. Gledaj da što više ljudi osjeti ljepotu njezina svjetla, kako bi gledajući možda upravo u ovu svijeću koju si danas donio na blagoslov, mogao u sebi izreči kratku molitvu, prije odlaska, Svjetlu neugasivu: Primi Gospodine ovo moje malo svjetlo koje se gasi, zaogrni ga svojom ljubavlju i daj mu da bez prestanka svijetli u vječnosti u zajednici svetih. Amen.

Molitva vjernika

Bože, izvore i počelo svake svjetlosti! Ti si danas pravednome starcu Šimunu pokazao Krista, Svjetlost na prosvjetljenje naroda. Usrdno te molimo usliši molitve svoga naroda koji se sastao na ovoj euharistiji.

1. Daj svojoj svetoj Crkvi da bude poput Krista svjetlost na prosvjetljenje naroda. – Molimo te.
2. Daj službenicima Crkve da se zaogrnu svjetlom istinitim i da tako služe tebi i tvome izabranom narodu. – Molimo te.
3. Prosvijetli, Gospodine, svojim božanskim svjetlom sve ljude koji su na vlasti da se okane sebičnosti i vlastitih probitaka, te da služe onima koji su ih izabrali. – Molimo te.
4. Ojačaj bolesne i umiruće da ne klonu duhom, te da svoj vjernički pogled usmjere prema tebi, Svjetlu neugasivu. – Molimo te.
5. Sve koji trpe nepravde i zla koje su im ljudi nanijeli, prosvijetli svojim Svetom Duhom da ne podlegnu tami mržnje i osvete. – Molimo te.
6. Naše mlade vodi putem svjetla da ne okuse otrov zla i tame. – Molimo te.
7. Maše pokojne uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.

Bože, svjetlosti prava, izvore i tvorče vječnoga svjetla. Daj vjernicima u srce sjaj koji se nikada ne gasi. Mi danas u ruci nosimo zapaljene svijeće: daj nam sretno stići k svjetlosti tvoje slave. Po Kristu Gospodinu našem.