|
Radujem se u Gospodinu,
radujem, duša moja kliče u
Bogu mojemu, jer me odjenu
haljinom spasenja, zaogrnu
me plaštem pravednosti
kao nevjestu, urešenu nakitom.
(Iz 61, 10)
Nama, izabranicima Božjim dan je ovaj uzvišeni blagdan Blažene Djevice Marije na duhovnu radost.
Sveti Pavao u Paslanici Efežanima blagoslivlje Boga koji nas u Kristu izabra 'prije postanka svijeta' da budemo sveti i bez mane pred njim…
Nesmotreni roditelji ponekad u nevezanom razgovoru 'otkriju' svome djetetu kako se rodilo slučajno jer nije bilo u planu. Još ako se to 'otkriće'' dogodi u osjetljivoj dobi odrastanja, nastaje trauma za cijeli život. Dakle, nisam bio u planu – neželjen! Tu spoznaju i tu unutarnju ranu ne mogu isprati nikakva naknadna uvjeravanja tipa; pa mi te volimo, odmah smo te zavoljeli…
Povodom dvijestote obljetnice rođenja Charlesa Darwina, puno se govorilo o tzv. darvinizmu, odnosno evoluciji koja tumači porijeklo životinjskih vrsta. Pa ako znamo da je teorija evolucije bila svojevrsna biblija ideološkog ateizma gotovo dvije stotine godina i premda sama teorija evolucije nije i ne mora biti u suprotnosti s Božjim stvaralačkim planom, ipak, obuzme nas jeza na pomisao; zar smo mi samo nešto inteligentnije životinje koje u svemu dijele sudbinu svojih srodnika? Ako je tako, onda su u pravu filozofi, poput Arthura Schopenhauera ili pjesnici poput G.G. Bayrona, koji su zastupali metafizički pesimizam i filozofski negativizam, prokljinjući svijest kojom tek spoznajemo našu bijedu i tragični usud o čemu govori i prvi pisani spomenik – Gilgameš ep.
Suvremeni svjetonazor građen na novim znanstvenim spoznajama daje nam daleko pozitivniju sliku svijeta i otvara vrata nade kako vjera, ta vječna pratilja čovjeka ima svoje opravdanje i nije velika fatalna zabluda niti bijeg od stvarnosti iz straha, nego put prema stvaralačkoj svjetlosti koju zovemo Bog.
Tako smo u Božjem planu prije postanka i to neizmjerljivo ljepši i uzvišeniji nego si to samo možemo i zamisliti.
Crkvena tradicija, koja je iznjedrila naš današnji blagdan Bezgrješnog Začeća, a kojoj je dogma, proglašena 8. XII 1854. g. od pape Pia IX. tek kruna; ta tradicija posegnula je u bogatu riznicu biblijske predaje kako bi sam blagdan zasjao u najljepšem sjaju duboke poruke na kojoj je utemeljeno naše spasenje.
Ono što su sveti oci prvih stoljeća dobro znali i prakticirali, a što bi mi suvrmenim govorom mogli nazvati opća umreženost Objave za sva vremena, to nam danas pomalo i stidljivo otkriva suvremena znanost na svim područjima u odnosima svega postojećeg.
Tako nam biblijski izvještaji, poput božanske sinfonije posvješćuju Božji zahvat u našu povijest, pavlovskim govorom rečeno; prije postanka svijeta. Marija bi izuzeta tragičnih posljedica jedne iskonske drame, a koja nikada nije dovršena, jer sinovi ljudski ''sa stabla spoznaje dobra i zla'' još uvijek ubiru krive plodove, posljedice čega su to tragičnije što je moć izbora veća, a sredstva jača i učinkovitija.
Nova Eva, 'žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda', to je Bezgriješno Začeće, koja porodi Sina i pobježe u pustinju pred zmijom, zmajem plamene boje koji želi proždrijeti Dijete…
Ako nam je taj arhaičan govor prebajkovit, onda umjesto da tražimo plamenog zmaja u nekoj špilji ili gorskom procijepu možemo ga potražiti u njegovim velebnim hramovima svjetske moći u kojima se bezdušno kroje sudbine milijuna nezaštićenih ljudi širom svijeta. U tim se centrima nudi i 'zaštita', oblik suvremenog ropstva. Tu sve prolazi samo ne Bog i njegova Crkva i to ona Crkva u kojoj se časti žena obučena u sunce, sunce Božje milosti – Marija.
Stoga ju puk ne zaziva uzaludno svojom zaštitnicom i odvjetnicom, jer ona je Zlu satrla glavu rodivši Spasitelja Gospodina našega u kojemu nam je spas i zaštita pred lažnim bogovima ovoga svijeta koji opslužuju Zvijer novoga doba. Amen.
|
