Angelusove propovijedi

Današnji blagdan obilježen je početkom nove godine pa se tako i zove premda sama Nova godina nije neki crkveni blagdan, a samo masovnije slavljenje poklapa se s vremenom izuma tiska i tiskanjem kalendara.
Crkva kao dobra majka pridružuje se radosti slavlja Nove godine i svojim blagoslovom blagoslivlje nadolazeću godinu. Za taj blagoslov nudi nam dva prekrasna biblijska obrasca. Prvi je iz Knjige brojeva (današnje prvo čitanje):
«Neka te blagoslovi Gospodin
i neka te čuva!
Neka te Gospodin licem svojim obasja,
milostiv neka ti bude!
Neka pogled svoj Gospodin svrati na te
i mir ti donese!»
Tim su obrascem nekada hramski svećenici blagoslivljali hodočasnike dok su ulazili u Hram jeruzalemski. Vrhunska želja ovoga blagoslova jest Mir – Šalom kao sveobuhvatni Božji dar, što se u grčkom biblijskom jeziku izražava kao radost, u latinskom zdravlje, a u hrvatskom sreća.
Drugi obrazac jest zapravo odgovor na prvi a njega su pjevali sami hodočasnici kao što danas hodočasnici pri ulasku u marijanska svetišta pjevaju marijanske pjesme. To je današnji psalam:
«Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas,
obasjao nas licem svojim, da bi sva zemlja upoznala putove tvoje,
svi puci tvoje spasenje!»
Liturgijski je danas u žiži naše vjerničke pozornosti lik Bogorodice, Majke Isusove i nebeske Majke naše. Današnje evanđelje za nju kaže da je ''pohranjivala sve ove događaje i prebirala ih u svome srcu''. Poslanica svetoga Pavla apostola Galačanima uvodi nas u cjelokupno otajstvo Božića koje je i otajstvo našega spasenja. Bog Otac u svijet šalje svoga Sina a po njemu i Duha Svetoga, a sve se to dogodilo po Ženi – Mariji. Po tom otajstvu spasenja Bog nas inicijalno podiže na razinu svojih sinova i kćeri. Sva snaga toga dara jest biti kršćanin koji ima pravo Boga zvati Abba što u aramejskom ima prizvuk tepanja – Tatice. U cijeloj Bibliji samo se Isus služio tom riječi.
Papa Pavao VI. Predložio je današnji dan kao Dan mira. Otajstvo Mira izvire iz današnji liturgijskih čitanja. Uz zdravlje redovito je na drugom mjestu u božićnim i novogodišnjim čestitkama.
Noćas će se slaviti po cijelome svijetu. Danima ljudi, pogotovo mladi, upućuju jedni drugima isto pitanje; gdje ćeš slaviti doček Nove godine. Truditi će se da si naprave što ljepši ugođaj u kojemu će se pokušati do kraja opustiti barem ove noći koju zovu i najluđa noć. Mnogima ipak neće proći bez bola i to ne samo onima koji su teško bolesni ili žive na rubu bijede. Mnogoj će djevojci potajno kanuti suza kad vidi svoga bivšeg mladića kako pleše ili grli drugu djevojku i obratno. Mnogi će stariji, dok budu promatrali mladost kako se veseli, utonuti u tugu i zalivati je pićem. Ovo je noć kada ima u prosjeku puno više samoubojstava među onima koji su osamljeni i napušteni. Ali ima i onih koji će u svojoj redovničkoj ili jednostavno vjerničkoj samotnoj izbi grliti cijeli svijet jednom posebnom ljubavlju koju''ovaj svijet'' niti poznaje niti može dati, ona je dar malenog Djeteta rođenog u štali, povijenog i položenog na slamu. Jer njemu dadoše ime Isus – Ješua što u hebrejskom znači Jahve – spašava ili jednom riječju Spasitelj.




Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.

Kada se kaže kako bi Sveta obitelj trebala biti uzor našim obiteljima, onda to zvuči nekako nestvarno. Prva pomisao; Isus, sin Božji, Marija majka Božja, sv. Josip samozatajni hranitelj Isusov… Kako bi se naše obitelji mogle uspoređivati s nekim tko toliko odskače od obične naše današnje, moderne obitelji u kojoj nitko za nikoga nema vremena? Gdje su svi rastrgani poslom, školom, naglim tempom života…. Pa ipak niti Sveta obitelj nije baš živjela nekim smirenim, idiličnim životom, kako to znamo vidjeti na tzv. svetim slikama, gdje Marija prede, a Josip kao drvodjelja blanja drvo dok mu mali Isus pomaže. Tu su i golubice koje šeću dvorištem, pa i sami anđeli se ponekad laćaju posla. Takva bajkovita kič predodžba o životu Svete obitelji daleko je od onoga što su oni doista proživljavali.
Bijeg u Egipat, pa onda sve što se s Isusom događalo i što ih je zbunjivalo,kao današnji događaj, kada su Isusa našli u Hramu i kada im je rekao: ''Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?'' (Lk 2, 49-50) Marija će na koncu svoga Sina pratiti na strašnom putu njegove muke i vidjeti najezovitiju smrt nevino osuđenog djeteta.
Ako svetu obitelj ne možemo doslovno slijediti u njezinoj svetosti, ona je tu i zbog milosti koju molimo kako bi naše obitelji bile sretne i blagoslovljene.
Kakva je to sretna i blagoslovljena obitelj ne treba puno objašnjavati. Istina, danas je toliko materijalizam zahvatio ljude da mnogi stvarno misle da je uvjet za sretnu obitelj bogatstvo. Međutim, gotovo svakodnevno smo svjedoci da su upravo imućne obitelji najčešće izložene raznim krizama i da upravo među imućnim obiteljima najčešće dolazi do rastave, dok su im djeca problematična. Što kaže otac osmero djece? Koja je njegova največa sreća? Pa najsretniji je kada se vrati kući i kada ga dočeka osmero zdrave dječice i kada ga zagrle i okupe se oko njega. Možda je netko gledao film ''Mrs. Doubtfire''? Neobičan i zanimljiv film. Roditelji imaju troje prekrasne dječice, ali mušičavi roditelji ne slažu se baš najbolje pa se rastaju. Djeca su dodjeljena majci, a otac je strašno nesretan jer voli svoju djecu. Međutim, prezaposlena majka traži dadilju za djecu, a otac iskoristi priliku, našminka se, stavi periku i obuče kao žena u zaposli se kao dadilja samo da bi bio sa svojom djecom. Kasnije se to ipak otkrije, nastane halabuka, ali se sve smiri kada majka konačno shvati koliko njezin bivši suprug voli svoju djecu, pa odluče ponovno učiti kako zajedno živjeti.
A kako treba zajedno živjeti u obitelji čuli smo od starozavjetnog mudraca Siraha. On nam posreduje prastaru mudrost o skladnom braku, koja kroz silna stoljeća nije izgubina na svježini i suvremenosti: ''Tko časti oca svojeg, dugo će živjeti; i sluša Gospodina tko čini radost majci svojoj.'' (Sir 3, 6). Jednako tako nas sv. Pavao u današnoj poslanici Kološanima uči kakva treba biti skladna kršćanska obitelj. Istina, muževi rado čuju kad Pavao kaže: ''Žene, pokoravajte se muževima'', ali isto tako rado prečuju kada Pavao kaže: '' Muževi, ljubite žene kao što je Krist ljubio Crkvu..''
Ne bježe djeca iz one obitelji gdje se roditelji poštuju, a prema djeci iskazuju odgovrnu ljubav. Ili će se ipak teže odlučiti za bijeg iz obitelji u kojoj ima prave obiteljske topline, sklada i mira, nego iz onih obitelji gdje vladaju svađe, agresivnost alkoholizam, ljubomora, emotivna nezrelost roditelja….
Rad i red, dvije su čarobne riječi koje na čudesno djelotvoran način odgajaju djecu.

Međusobnu ljubav i sklad podržava Božji blagoslov u onim obiteljima u kojima nema psovke, pijanstva; u kojima je red i marljivost natopljena molitvom, a iznad svega nedjeljna i blagdanska Euharistija – hrana mira, zajedništva i milosti Božje. Amen.

Molitva vjernika

Pomolimo se Ocu nebeskomu koji nam po primjeru sv. Obitelji daruje uzor života i svetosti.

1. Daj, Gospodine, da svoju svetu Crkvu doživljujemo kao veliku obitelj u kojoj se međusobno poštujemo i cijenimo kao prava braća i sestre, - Molimo te.
2. Posebno molimo za sv. oca, biskupe i svećenike, kako bi u Crkvi promicali zajedništvo vjernika, kao i zajedničku skrb za obitelji, - Molimo te.
3. Danas molimo za sve obitelji svijeta, da budu rasadnici iz kojih će izači novi naraštaji, zdravi i spremni izgrađivati bolji i plemenitiji svijet, - Molimo te.
4. Umnoži, Gospodine, mir, ljubav i zajedništvo u obiteljima, - Molimo te.
5. Daj da donositelji zakona o obitelji budu vođeni istinskom željom da pomognu kako bi u svakoj obitelji djeca imala topli dom i kako bi obitelji bile što brojnije, - Molimo te.
6. Vodi naše mlade da razmišljaju o osnivanju skladnih obitelji na kršćanskim načelima, - Molimo te.
7. Našu ti pokojnu braću i sestre preporučamo da ih primiš u zajedništvo nebeske obitelji, - Molimo te.

Dobri Oče, svojom neizmjernom ljubavlju bdiješ nad nama. Prati nas svojom milošću i pomaži nam u kušnjama ovog života te nam udijeli obilje dara Duha Svetoga, kako bismo ti u slozi i ljubavi pobožno služili, koji živiš i kraljuješ, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

1. Čitanje: Iz 52, 7-10
Psalam: 98, 1. 2-3b. 3cd-4. 5-6
2. Čitanje: Heb 1, 1-6
Evanđelje: Iv 1, 1-18

Kada bi danas na Božić pogaslili sve ove žaruljice koje trepere, kada bi maknuli, sav ovaj nakit, jaslice, borove, kada bi umjesto božićnog ručka na stol stavili neko najednostavnije jelo; pitam vas što bi od Božića ostalo među nama?
Što je zapravo Božić? Zar je on zaista samo ovo nabrojeno? Ili još možda tek neki osjećaj koji je preostao iz djetinjstva, ali s kojim ne znamo što bi?
Ako stvarno vjerujemo da se Bog utjelovio, da je Sin Božji, druga Božanska osoba uzeo ljudsko tijelo i postao čovjekom, onda bez gore nabrojenog dekora ne bismo trebali osjetiti prazninu ako ga ne bi bilo.
Nije tome tako davno, kada je u nekim zemljama istočne Europe Crkva bila progonjena jednako kao u prvim kršćanskim vremenima. Još uvijek u nekim zemljama, kao u Kini npr. Crkva živi u skrovitosti – svojevrsnom podzemlju. Oni koji su preživjeli komunističke logore, ta strašna mučilišta ljudi, svjedoče kako su upravo tamo, u najdubljoj skrovitosti proživljavali otajstvo Božića kao nikada prije niti kasnije. Božić je za njih bio u punom smislu ono što i jest – utjelovljenje Sina Božjega u srcu vjernika. Njihovi su ih mučitelji na današnji dan na poseban način izvrgavali raznim mukama i poniženju, ali oni su s toliko unutarnje snage sve to podnosili, jer njima je otajstvo Božića bilo toliko blisko i razumljivo, a snaga vjere toliko jaka da su ih tjelesne patnje, dapače, jačale.
Božić je blagdan čovjekovog dostojanstva, jer poruka Božića jest da se Bog utjelovio zbog nas ljudi. Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da uzdignemo svoje glave i spoznamo da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kad je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, tako da posljedice bezbožnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. Kako je tužno promatrati tisuće i tisuće mladih ljudi, koji još nisu pravo počeli niti živjeti kako odustaju od života, kako se odaju narkoticima, ljenčarenju koje ih vodi u besciljnost, a ova često direktno u smrt.

Kad dođe proljeće vidimo ptice kako radosno pjevaju, kako grade svoja gnijezda. Vjeverice i ostala živa bića skakuću i raduju se životu, samo čovjek, za kojega se više ne kaže; najuzvišenije stvorenje Božje, nego najsavršeniji proizvod evolucije; dakle taj čovjek više ne zna što je radost života. Njegova radost je ''šprica'', narkotici, pljačka, razularen život, bez smisla, s jedinim ciljem uživati dok se da i može, a onda smrt. Smrt je sve što ostaje na kraju bolesnom čovjeku bez Boga, stoga su sve glasniji zahtjevi za pravom na eutanaziju ili bezbolnu smrt.
Čovječe, želiš li biti sretan, sjeti se da si stvoren na sliku Božju, koja je doduše iskrivljena grijehom, ali je Kristovim utjelovljenjem ponovno uspostavljena. Stoga u utjelovljenju Sina Božjega trebamo gledati njegovu pruženu ruku milosti kojom nas želi izvuči iz zagrljaja smrti. One smrti koju je neprijatelj čovječanstva đavao premazao zamamljivim bojama užitka da bi zasljepljenima, koji ne poznaju Boga bila što primamljivija.
Istina, da će mnogi reči kako vjeruju u Boga, ali na žalost to nije Bog koji je po Isusu došao među nas da nas spasi nego neko božanstvo koje bi tobože, kao neka nadprirodna sila trebalo priskočiti u pomoć kada nam zatreba. Izraze takve jadne vjere možemo vidjeti na nogometnim igralištima kada se nogometaši križaju kako bi postigli gol. Izraze takve vjere možemo vidjeti u vješanju krunica i svetih sličica i kipića u automobilima, koji bi nas tobože trebali zaštititi od nesreće, premda ti isti vozači psuju Boga i svetinje vjere. To je magija, praznovjerje, kao što je svojevrsno praznovjerje kada mislimo da smo unošenjem bora, nakita i štalica unijeli u svoju kuću Božić. Ili, kada jednim posjetom svoje župne crkve za Božić mislimo da smo kršćani.
Božić je vjera u Sina Božjega koji se rodio da nam pomogne kako bismo obnovili svoje ljudsko dostojanstvo i kako bismo u pravom smislu te riječi bili najuzvišenija stvorenja Božja na ovom svijetu. Tek tada i ti ukrasi i svjetla i štalice i borovi… zadobivaju svoj smisao u pravoj vjeri. Amen.


Molitva vjernika

Na blagdan rođenja našeg Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:

1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koje nam je došlo po utjelovljenju Krista Isusa radosno propovijeda po cijelom svijetu, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri i zauzeti svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za mlade, da ih oduševi novorođeni Spasitelj, kako bi ga slijedili i svoj život gradili na njegovom božanskom nauku, - Molimo te.
6. Za one koji trpe razne nevolje, da im ublažiš patnju, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.

Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

1.Čitanje: Iz 9, 1-3, 5-6
Psalam: 96, 1-2a. 2b-3. 11-12. 13
2.Čitanje: Tit 2, 11-14
Evanđelje: Lk 2, 1-14

Rođenje Isusa, Sina Božjega obavijeno je tajnom do te mjere da nam nije poznata niti prava godina rođenja, niti datum rođenja kao i mnoge druge okolnosti vezane uz negov rođendan.
Međutim, upravo to je velika prednost i kao da je to predviđeno Božjim planom, kako bi sve najdublje poruke koje je genji čovječanstva tisućlječima čuvao u svojoj škrinji kolektivnog pamćenja poslužile svojom simbolikom tumačiti jedinstven i neponovljiv čin Bogoutjelovljenja.
Predstavnik Starog zavjeta, prorok Izaija u prvom čitanju zapljusnuo nas je u svom pjesničkom zanosu navještajem svjetla: ''Narod koji je u tami hodio svjetlost vidje veliku onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu; …''(Iz 9,1). Svjetlost i tama temeljni su simboli kako biblijske, tako i opće religiozne poruke koja je svojstvena svim religijama svijeta, od zore čovječanstva do danas. Tako Krist postaje ''Mlado Sunce s visine'', a njegov pojavak kozmički događaj koji razgoni tamu zla. Taj utjelovljeni Bog ''knez je mira''. Mladi kralj nastupa kao veliki Osloboditelj. On svojom porukom 'lomi jaram ropstva, batinu goničevu'. On je Otkupitelj, jer nas oslobađa jarma grijeha. Nismo više pred Bogom robovi koji drhću od straha, nego sinovi i kćeri Božje kojima je dan program; stvarati novi svijet u kojemu bi trebalo biti mjesta za svakog čovjeka. Tu se odmah možemo zapitati: jesmo li možda upravo mi kočničari u ostvarivanju svijeta kavog je obznanio ''savjetnik čudesni'', ''Bog silni'', ''Knez mira''.
U poslanici, koju smo slušali dva puta se spominje riječ ''epifanija – bogojavljenje. Bog se objavio da bi nas nazvao u današnjem evanđelju ''miljenicima Božjim''.
Tko može biti miljenik Božji? Svaki Bogotražitelj. I vi ste večeras miljenici Božji, Bogotražitelji i čestitari Kristovi.
Današnje Lukino evanđelje prepjevala je hrvatska vjernička duša u svojim prekrasnim pjesmama; pa pođimo redom:
Pjesma ''Oj Betleme, grade slavni'' vodi nas na Betlehemske poljane, a pjesma ''Čista ga Djeva rodila i svojim mlijekom pojila'', predstavlja nam Isusovu majku Mariju. Na anđelovu blagovijest: ''Evo javljam vam veliku radost…za sav narod!'' Odgovara vatromet naših pjesama: ''Veselje ti navješćujem'', ''Radujte se narodi'', ''Svim na zemlji mir veselje''…, a onda nas te iste pjesme uvode u štalicu: ''Vidi Božje otajstvo – u podrtoj štalici.''
Sin Božji se nije utjelovio i rodio u štali da bi izazvao našu samolost nego da nas pozove na temeljnu čovječnost, kako ne bi bili ''čovjek čovjeku vuk'' nego jedni drugima Krist sa svom njegovom porukom humanosti ili ljudskosti. Kako bismo jedni drugima pomagali nositi križ života. Kako bismo bili solidarni sa svima koji trpe. Tako Kristovo utjelovljenje za nas poprima svoj smisao.

A sada nešto za naše najmanje, koji možda i nisu u potpunosti mogli slijediti ovo razmišljanje, a toliko se raduju Isusu koji je većeras njima najsličniji.
Ima jedna priča koja pripovijeda kako je dragi Bog poslao anđela da u Betlehemu pripremi sve za Isusovo rođenje. Anđeo se vrlo ozbiljno prihvatio svoga posla.
Kad je odabrao čete anđela koje će Isusu pjevati i svijetliti iznad Betlehema i kad je provjerio kako mudraci napreduju na svom putu, te izbrojio pastire koje će anđeli povesti do štalice, pošao je tražiti predstavnike životinja koje bi se poklonile Isusu. Okupio je sve životinje onoga kraja i kad im je rekao što se traži, prvi se javio Lav. ''Ja sam kralj životinja i red je da ja budem kraj nebeskog kralja.'' Ali anđeo odgovori: ''Ne, ti si nasilan i grub, ne možeš biti uz Isusa.'' Onda se brzo javila lisica: ''Ja sam najpametnija od svih životinja.'' ''Jesi, ali si i lukava i voliš varati, - ne možeš biti uz Isusa. Onda se javio paun: ''Ima li netko ljepši i dostojniji da bude uz nebeskog kralja osim mene?'' ''Ne ti ne dolaziš u obzir jer si umišljen i ohol.'' Onda anđeo ugleda tamo na kraju te šarene grupe vola i magarca kako pasu travu pa ih upita: ''Biste li vi htjeli biti uz nebeskog kralja?'' ''Mi?'' Odgovri vol. ''Pa mi ti neznamo ništa drugo nego raditi, a i nismo baš pametni, zato nas često tuku, a i kad netko od ljudi želi nekoga uvrijediti onda kaže; glup si ko vol ili mu veli da je magarac.'' 'E, baš vi ste prikladni da budete uz Isusa, jer on je došao zbog onih koji trpe, a i ponizni ste, ne pravite se važni. Vi ćete biti kraj Isusa.'' Odgovori anđeo.
Dok su išli prema Betlehemskoj špilji upita magarac vola: ''A što ćemo mi raditi u toj špilji?'' ''Vidiš da je hladna noć i malom Isusu će sigurno biti hladno, mi bismo ga mogli grijati svojim disanjem.'' Tako su i učinili, a kada su otišli i anđeli i pastiri i kad je Josip prije spavanja pokrio Mariju i malog Isusa svojim ogrtačem, odjednom je mali Isus pogledao magarca i vola i nasmiješio im se, a oni su se osjetili tako sretni i blaženi jer su prvi puta doživjeli nagradu za svoj trud i to smiješkom samog Sina Božjega. Amen.



Molitva vjernika

Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:

1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.

Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.

Pripreme za Božićne blagdane u punom su jeku. Sve više se govori o konzumizmu kao nečem što je nespojivo s Božićem. Međutim, trgovci, ali i kupci ne mare za to. Običaji darivanja, ukrašavanja, stvaranja neke iluzije da je sve lijepo, dobro, čarobno, zapravo je starije od Božića i Božić je tek povod. U ovo tmurno i hladno vrijeme kada su najdulje noći, a najkraći dani i kada je sklonost depresivnim stanjima kod ljudi daleko veća nego li za ljetnjih sunčanih dana, kada život pulsira oko nas, mi stvaramo iluziju svjetla paleći bezbroj žaruljica. Jednako tako stvaramo iluziju topline grijući svoje stanove iz kojih se šire mirisi raznih mirodija i borovih iglica. Sve to skupa jednim imenom zovemo Božićno raspoloženje u koje se dobro uklapaju Božićne pjesme, koje imaju čarobnu moć prenijeti nas u djetinjstvo, kada smo Božić, kao i sve ostalo, doživljavali daleko intenzivnije i s puno više djetinjeg zanosa. To bi mogli nazvati Božićna idila. Pa ipak, barem mi praktični vjernici, znamo da je to doduše lijepo, ali da je to ipak samo jedna iluzija koju smo si sami stvorili. Koliko god je danas Crkva sve glasnija u osudi takvog Božića nekako se dobiva dojam da niti mi, osim osude postojećeg nismo spremni prodrijeti dublje u Božićno otajstvo. Upravo ta riječ otajstvo ili tajna ključna je riječ za duhovnu avanturu pravog Božića. Ostavimo kritike i zaboravimo sve okolnosti u kojima se događa takozvano Božićno slavlje. U starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića i njegovu poruku. Stoga zaboravimo djetinjasto sažaljevanje malog Isuseka koji se rodio u štalici i svu tu idilu i pastoralu i postavimo si ozbiljno pitanje, pitanje o kojemu bi trebala ovisiti vjera svakog od nas. Što je Bogu trebalo da se utjelovi i da se pojavi u jednoj štali?
Svojim utjelovljenjem Bog nam sigurno nije htio razotkriti svoju bit, - tko je on. Jer to ionako nebismo razumjeli. On nam je prije svega na taj način ukazao na tajnu života, koja se ne mjeri našim mjerilima i nije identična našim predodžbama. Štala naglavačke okreće naše ljestvice vrijednosti i nikako nije povod za sažaljevanje, nego prije poziv na otajstvo ili tajnu mudrosti, po kojoj je blato sve to naše premaganje, svi ti naši društveni statusi i ljestvice, jer Bog je svojim utjelovljenjem u sam fokus stavio golog čovjeka. Pod golim se misli lišenog svega i imetka i časti i vlasti. On svojim utjelovljenjem poručuje da je ovo njegov svijet. Svijet kojega je on stvorio, kao nešto nevjerojatno lijepo, plemenito i savršeno i da je to mjesto također za takvog čovjeka. Stoga štala s malenim djetetom Isusom nije objekt niti sažaljievanja, niti toliko klanjanja, jer da je to Bog htio da mu se samo klanjamo rodio bi se kao kralj, nego, to je Otajstvo života, koje nas danas kao možda nikada u povijesti poziva da prihvatimo život kao najveće otajstvo jer u njemu je sam Bog. To malo dijete u štali krhki je život koji je Bogu sva milina. Stoga riječ pobožan, koja zapravo znači živjeti po Božjem planu, ujedno znači otkrivati tajne života, kako bismo došli do samog njegovog izvora, a to je on sam utjelovljeni Bog.
O tom i takvom životu svjedoče nam danas dvije žene. Marija majka Isusova i njezina rođakinja Elizabeta. Njihovo otajstvo života su njihova nerođena djeca. Elizabeta u proročkom zanosu govori Mariji: 'Blagoslovljen plod utrobe tvoje.' Njezina radost uzrokom je da je i u njezinoj utrobi zaigralo čedo. Kakva uzvišena jednostavnost! Te dvije jednostavne žene koje je povijest stavila u samu osovinu zbivanja govore o svojim ženskim radostima kao najvišem stupnju koje netko može doseći.
Današnja četvrta nedjelja adventa oduvijek je bila u znaku Marije. Kao što smo na početku ovog našeg razmišljanja rekli, u starim okolnostima pokušajmo otkriti novost Božića. Stoga molimo Mariju da nam ona bude vodilja kroz otajstvo Božića i da nam pomogne da shvatimo bit tog prekrasnog i toliko krhkog otajstva Života u kojemu je sva Božja milina i da osjetimo što to znači, radost, toplina, svjetlo, koje nije tek nešto što smo si sami napravili kao Božićni ''štimung'', nego je plod milosti utjelovljenog Sina Božjega. Amen.




Molitva vjernika

Zahvalni Ocu nebeskom, koji nam je poslao svoga Sina, rođenog od Marije, koji nam bijaše u svemi jednak osim u grijehu; recimo svoje molitve.

1. Neka tvoja Crkva bude vjerna blagovijesnica Radosne vijesti, - Molimo te.
2. Daruj svojim mirom, Gospodine, sve narode svijeta i potakni ih na međusobnu ljubav i solidarnost, - Molimo te.
3. Oslobodi, dobri Bože, ljude ovoga svijeta svakog ropstva, duhovnog i tjelesnog i podaj im puninu života, - Molimo te.
4. Daj da budemo, poput Marije u službi istinskog života koji smo primili na otajstven način po tvome Sinu, - Molimo te.
5. Ojačaj našu vjeru, da poput Marije imamo puno povjerenje u Božje planove, - Molimo te.
6. Mladost našu ispuni optimizmom ta teže za plemenitim ciljevima u životu, – Molimo te
7. Svojim svjetlom obasjaj našu pokojnu braću i sestre da se pridruže zajednici svetih, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti si nam po svojoj božanskoj ljubavi darovao svoga Sina Isusa Krista da nas otme tami grijeha i uvede u svjetlo tvoje Božanske milosti, daj da ti služimo u radosti i zahvaljivanju. To molimo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Današnja se treća nedjelja došašća od davnine zove ''Dominica gaudete – nedjelja radujte se' 'i to po tipičnoj današnjoj Pavlovoj poslanici u kojoj nas Pavao poziva: ''Braćo! Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! (Fil 4, ,4)''. Tiha radost je temeljno ozračje adventa.
U prvom čitanju grad Jeruzalem zove se Kći Sionska, dok se u Novom zavjetu pod tim misli na Crkvu. Pa bi pravilno tumačenje današnje riječi Božje bilo: ''Raduj se Crkvo Božja!'' Razlog radosti je Božja prisutnost među nama. Bog je u Crkvi utjelovljen na sakramentalan način. Božić je samo proslava tog utjelovljenja. Kada u adventu čujemo poziv: ''Gospodin je blizu!'' To znači da je on tu među nama. Utjelovljen u Presvetom oltarskom sakramentu, zatim, u sakramentu ljubavi koja posebno dolazi do izražaja prema bližnjima i to onima koji su pogođeni križem siromaštva, osamljenosti, bolesti, nerazumijevanja. Opečaćeni svojim slabostima pod kojima su pokleknuli tako da i mnogi vjernici od nih okreću glavu. Današnja nedjelja karitasa poziva nas da u njima prepoznamo Krista koji trpi i da im tako prilazimo.
Evanđelje ponovno stavlja pred nas lik Ivana Krstitelja, 'največeg koji je rođen od žene', kako za njega svjedoči sam Krist, a opet tako poniznog. ''Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući '' (Lk 3, 16), kaže za sebe. Što znači da se smatra manjim od roba koji su izuvali svoje gospodare.
Kao nekada na rijeci Jordanu, tako i danas glasom Božje riječi, Ivan i nas poziva na obraćenje, promjenu života, jer Krist je tu, među nama. Kada se govori o obraćenju uvijek postoje i nesporazumi: A što je s našom prošlošću? Brišu li se naši grijesi i naša grješna prošlost? Problem nastaje jer neki Boga shvaćaju ponajprije kao suca, a ne kao Oca. ''Ako je tako, onda ću i dalje griješiti,a Bog kao dobri Otac će mi oprostiti'', kaže neodgovorni vjernik. To je znak da nije obraćena osoba. Obraćenik istinski Boga prihvaća za svoga nebeskog Oca i žali ako ga je povrijedo, bilo njega direktno ili grijehom braću ljude.
I još nešto uz današnju nedjelju karitasa;
Crkva ne može pomoći svima koji su potrebni pomoći, jer to je zadaća države i socijalnoh ustanova. Crkva je tu da problem senzibilizira, potiče, ali i da pokaže pravi odnos prema našoj braći i sestrama koji su siromašni, bolesni, osamljeni, prezreni…..Nije dovoljna samo materijalna pomoć siromahe treba istinski prihvatiti kao osobe vrijedne poštovanja. Jer oni time nipošto nisu degradirani na društvenoj ljestvici ako su siromašni. Tko tako promatra svoga bližnjeg taj je na neki način i sam sebe isključio iz ljudske zajednice u kojoj riječ čovjek treba reči sve, kako u onom humanom , tako i u duhovnom pogledu.

I. S. Turgenjev pripovijeda: ''Išao sam ulicom i zaustavi me star, oronuo prosjak. Upaljene suzne oči, pomodrijele usne, prljavi dronjci….. O kako je siromaština ružno oglodala ovo nesretno biće! On mi je pružao svoju crvenu, otečenu, prljavu ruku…. Stenjao je , vapio za pomoć.
Stao sam prekapati po svojim džepovima…. Nisam imao ni novčanika, ni sata, čak ni džepnog rupčića….. Ništa nisam ponio sa sobom.
A prosjak je neprestano čekao…. I njegova se pružena ruka pomalo tresla i trzala.
Sav zbunjen, ne znajući što da učinim, ja snažno stisnuh tu prljavu, drhtavu ruku …'Ne ljuti se brate! Nemam ništa kod sebe, brate!'
Prosjak upre u me svoje upaljene oči; njegove se modre usne nasmješiše, pa i on meni steže moje ozeble prste.
'Što ćeš, brate', progunđa, 'i na tom ti hvala! I to je milostinja, brate!'
I ja osjetih da sam i ja dobio milostinju od svojega brata.»


Molitva vjernika

Bogu Ocu, koji nas je po svome Sinu pohodio milošću i spasenjem, uputimo svoje molitve.

1. Za Crkvu, da neumorno naviješta Radosnu vijest spasenja za sve ljude, - Molimo te.
2. Za papu, biskupe svećenike i sav narod Božji da se radujemo dolasku Sina Božjega po svetim sakramentima Ispovijedi i Euharistije, - Molimo te.
3. Za sve odgovorne na vlasti da se zauzimaju za siromašne, obespravljene i one koji si sami ne mogu pomoći, - Molimo te.
4. Za sve ljude svijeta, da imaju razumijevanja za one koji su siromašni, bolesni; koji su Bog zna iz kojih razloga prestali brinuti o sebi, da im pomognu, - Molimo te.
5. Za nas ovdje okupljene, da rastemo u spoznaji zajedništva i međusobnog pomaganja, bodrenja, tješenja, kako bismo bili što sličniji onim svetim kršćanima, koji su cijeli svoj život posvetili bljižnjima, - Molimo te.
6. Za mlade kršćane, da daju sve od sebe kako bi u životu uspjeli kao dobri i plemeniti ljudi, - Molimo te.
7. Za našu pokojnu braću i sestre, da ih obraduješ darom milosti gledanja svjetlosti vjećne, - Molimo te.

Primi, molimo, Gospodine, molitve svoje Crkve, oslobodi nas od svega što nam priječi da živimo život tvoje djece i daruj nam svoje svjetlo i radost, po Kristu Gospodinu našem.

8.prosinac

Radujem se u Gospodinu,
radujem, duša moja kliče u
Bogu mojemu, jer me odjenu
haljinom spasenja, zaogrnu
me plaštem pravednosti
kao nevjestu, urešenu nakitom.
(Iz 61, 10)

Nama, izabranicima Božjim dan je ovaj uzvišeni blagdan Blažene Djevice Marije na duhovnu radost.
Sveti Pavao u Paslanici Efežanima blagoslivlje Boga koji nas u Kristu izabra 'prije postanka svijeta' da budemo sveti i bez mane pred njim…
Nesmotreni roditelji ponekad u nevezanom razgovoru 'otkriju' svome djetetu kako se rodilo slučajno jer nije bilo u planu. Još ako se to 'otkriće'' dogodi u osjetljivoj dobi odrastanja, nastaje trauma za cijeli život. Dakle, nisam bio u planu – neželjen! Tu spoznaju i tu unutarnju ranu ne mogu isprati nikakva naknadna uvjeravanja tipa; pa mi te volimo, odmah smo te zavoljeli…
Ove godine, povodom dvijestote obljetnice rođenja Charlesa Darwina, puno se govori o tzv. darvinizmu, odnosno evoluciji koja tumači porijeklo životinjskih vrsta. Pa ako znamo da je teorija evolucije bila svojevrsna biblija ideološkog ateizma gotovo dvije stotine godina i premda sama teorija evolucije nije i ne mora biti u suprotnosti s Božjim stvaralačkim planom, ipak, obuzme nas jeza na pomisao; zar smo mi samo nešto inteligentnije životinje koje u svemu dijele sudbinu svojih srodnika? Ako je tako, onda su u pravu filozofi, poput Arthura Schopenhauera ili pjesnici poput G.G. Bayrona, koji su zastupali metafizički pesimizam i filozofski negativizam, prokljinjući svijest kojom tek spoznajemo našu bijedu i tragični usud o čemu govori i prvi pisani spomenik – Gilgameš ep.
Suvremeni svjetonazor građen na novim znanstvenim spoznajama daje nam daleko pozitivniju sliku svijeta i otvara vrata nade kako vjera, ta vječna pratilja čovjeka ima svoje opravdanje i nije velika fatalna zabluda niti bijeg od stvarnosti iz straha, nego put prema stvaralačkoj svjetlosti koju zovemo Bog.
Tako smo u Božjem planu prije postanka i to neizmjerljivo ljepši i uzvišeniji nego si to samo možemo i zamisliti.
Crkvena tradicija, koja je iznjedrila naš današnji blagdan Bezgrješnog Začeća, a kojoj je dogma, proglašena 8. XII 1854. g. od pape Pia IX. tek kruna; ta tradicija posegnula je u bogatu riznicu biblijske predaje kako bi sam blagdan zasjao u najljepšem sjaju duboke poruke na kojoj je utemeljeno naše spasenje.
Ono što su sveti oci prvih stoljeća dobro znali i prakticirali, a što bi mi suvrmenim govorom mogli nazvati opća umreženost Objave za sva vremena, to nam danas pomalo i stidljivo otkriva suvremena znanost na svim područjima u odnosima svega postojećeg.
Tako nam biblijski izvještaji, poput božanske sinfonije posvješćuju Božji zahvat u našu povijest, pavlovskim govorom rečeno; prije postanka svijeta. Marija bi izuzeta tragičnih posljedica jedne iskonske drame, a koja nikada nije dovršena, jer sinovi ljudski ''sa stabla spoznaje dobra i zla'' još uvijek ubiru krive plodove, posljedice čega su to tragičnije što je moć izbora veća, a sredstva jača i učinkovitija.
Nova Eva, 'žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda', to je Bezgriješno Začeće, koja porodi Sina i pobježe u pustinju pred zmijom, zmajem plamene boje koji želi proždrijeti Dijete…
Ako nam je taj arhaičan govor prebajkovit, onda umjesto da tražimo plamenog zmaja u nekoj špilji ili gorskom procijepu možemo ga potražiti u njegovim velebnim hramovima svjetske moći u kojima se bezdušno kroje sudbine milijuna nezaštićenih ljudi širom svijeta. U tim se centrima nudi i 'zaštita', oblik suvremenog ropstva. Tu sve prolazi samo ne Bog i njegova Crkva i to ona Crkva u kojoj se časti žena obučena u sunce, sunce Božje milosti – Marija.
Stoga ju puk ne zaziva uzaludno svojom zaštitnicom i odvjetnicom, jer ona je Zlu satrla glavu rodivši Spasitelja Gospodina našega u kojemu nam je spas i zaštita pred lažnim bogovima ovoga svijeta koji opslužuju Zvijer novoga doba. Amen.

Prvo čitanje: Bar 5, 1-9
Psalam 126, 1-2ab. 2cd-3. 4-5. 6
Drugo čitanje: Fil 1, 4-6. 8-11
Evanđelje: Lk 3, 1-6


Ova crkvena godina, godina C obilježena je Lukinim evanđeljem. U tom evanđelju susrećemo Lukinog Isusa. Drugim riječima, Susrećemo Isusa kako ga je vidio i doživio Luka. Luka, mad liječnik i poznavatelj grčke kulture prikazuje Isusa kao ideal utjelovljenog ljudskog savršenstva o kojemu je snatrila grčka duša: ''kalokagatija'' – ljepota i dobrota. Za Luku je Isus u prvom redu Gospodin – Kyrios, koji ljude zanosi plemenitošću, ljepotom, milinom, otmjenošću poruke i sjajem nastupa kroz koji probija njegova Božanstvenost.
U današnjem Lukinom evanđelju, koje se snažno oslanja na proroka Baruha, u prvi plan izbija proročki lik Ivana Krstitelja. Ivan Krstitelj je ''duša'' adventa. On je taj koji poziva jezikom proroka na obraćenje: ''Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Svaka dolina nek se ispuni, svaka gora i brežuljak nek se slegne! Što je krivudavo neka se izravna, a hrapavi putovi neka se izglade! I svako će tijelo vidjeti spasenje Božje. (Lk 3 4-6). Ivan priprema Isusov dolazak. Možemo se pitati; jeli to bio sam onaj povijesni Kristov dolazak ili je tu uključen i dan ''D''? Dan konačnog Kristovog dolaska? Povijesni Kristov dolazak sigurno. Jer Luka nabraja imena vladara i silnika onog vremena. Velika imena malih ljudi kako netko reče. Danas je to čitanje upućeno nama kao priprava kako za konačnicu, tako i za Kristov dolazak koji se permanentno događa. Jer Krist stalno dolazi. On dolazi nevezano za blagdane, koji doduše mogu biti prigoda da se taj dolazak ostvari. Iskrena vjernička duša čezne za Kristovim dolascima. Još više, zaljubljenici u Kristovo nebesko svjetlo žele biti trajno s njime povezani. ''Kupati se u tom svjetlu''. Stoga je simbolika Ivana Krstitelja kad govori da se svaka dolina ispuni i svaka uzvisina ili gora slegne, primjenjiva na naše obraćenje. Obraćenje je povezano sa sakramnetom pomirenja kojemu u adventu pristupamo. Da ispunimo svoju duhovnu prazninu, ne mi nego Gospodin po svojoj milosti. Jednako tako da se uzvisina ili brdo naše oholosti slegne. Ne našom vlastitom snagom, nego opet milošću i pomoću Kristovom. Tada dan ''D'' ne samo da neće biti nešto čega se treba bojati, nego nešto što ne će biti presudno u životu vjernika koji s Kristom želi putovati i dovršiti svoj životni put.
Sljedeča nedjelja je nedjelja karitasa. Nemojmo samo odmahnuti rukom i reči kako ni mi nismo imućni. Osjetiti pogled očajnika, vidjeti ruku ispurženu može samo vjernik koji iskreno vjeruje da nas u tom pogledu gleda Krist i da su njegove ruke ispružene za one najpotrebnije. I to Krist Gospodin – Kyrios kakvoga nam posreduje Luka evanđelista Iusove dobrote i blaženstva. Amen.


Molitva vjernika

Ocu nebeskome uputimo svoje molitve i prošnje.

1. Za Crkvu da bude luka spasenja svima koji traže Krista i njegovo kraljevstvo, - Molimo te.
2. Za papu, biskupe, svećenike i sav Božji narod da budemo glasnici radosne nade ovom vremenu, - Molimo te.
3. Za odgovorne na vlasti da se zauzimaju za obespravljene i siromašne, - Molimo te.
4. Za sve ljude da odbace sve što je nedostojno ljudskog dostojanstva, te da teže prema plemenitom i uzvišenom životu, - Molimo te.
5. Za našu zajednicu, da tako živimo kako bismo pripravljali put Kristovu dolasku, - Molimo te.
6. Za naše mlade da ne izgube nadu u bolji svijet i polet kako bi to ostvarili, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da im oprostiš sve grijehe i uvedeš u svoje kraljestvo svjetlosti i mira, - Molimo te.

Svemogući Bože, ti znaš da bez tvoje pomoći ne možemo učiniti ništa. Molimo te, okrijepi nas snagom tvoga Duha da se dobrim djelima pripravimo za dolazak tvoga Sina Isusa Krista Gospodina našega. Amen.