Angelusove propovijedi

1. čitanje: Izl 16, 2-4. 12-15
Psalam: 78 (77), 3 i 4bc. 23-24. 25 i 54
2. čitanje: Ef 4, 17. 20-24
Evanđelje: Iv 6, 24-35

U prvom čitanju iz Knjige Izlaska čuli smo kako Bog izvodi svoj narod iz egopatskog ropstva u Obećanu zemlju, Svetu zemlju kako se do dana današnjega zove.
Nije bilo lako. Trebalo je proći pustinju sa svom stokom i svime što su ponijeli sa sobom. Njihovo putovanje trajalo je četrdeset godina, jer su putovali na nomadski način, ujedno osvajajući područja kroz koja su prolazili. Umjesto rodnog Egipta, iz kojega su izišli, pred njima je škrta pustinja. Izloženi ujedima zmija ljutica, bez hrane i paše za svoje blago, Izraelci su mrmljali, bunili se. Neki su se htjeli vratiti u Egipat. Radije robovi pa siti nego slobodni i gladni. Činilo im se da plaćaju previsoku cijenu za tu svoju slobodu i zemlju koju mnogi neće nikada vidjeti. ''O, da smo pomrli od ruke Gospodnje u zemlji egipatskoj, kad smo sjedili kod lonaca s mesom i jeli kruha do mile volje!'' Tako su kukali.
Nismo li se i mi naslušali sličnih prigovora i mrmljanja nekih naših sunarodnjaka kada smo se kao narod opredijelili za samostojnost i slobodu? Nisu li mnogi kukali za nekakvim loncima punim mesa u bivšoj državi dok je bijesnio rat, ne pitajući se kakvi su to ljudi koji ruše naše gradove i sela? Pale kuće i crkve. Ubijaju na zvjerski način djecu i starce. Zbog trenutačne nestašice oni bi i dalje živjeli u zajednici s takvim ljudima koji mrze sve što nam je sveto i za što su stoljećima umirali velikani naše Domovine pokušavajući izboriti njezinu slobodu u nekim bezizlaznim i realno nemogućim uvjetima. Sada pak, kada nam se pružila jedinstvena i neponovljiva prilika da to učinimo neki su ustuknuli i radije slušali laži onih kojima Hrvatska nikada niti nije bila domovina, jer im je rod i pleme oduvijek na ovim prostorima sanjao svoj imperij. Ili oni kojima je sva vrijednos i svi ideali u loncima punim mesa. Za takve kaže sv. Pavao u današnjem odlomku iz poslanice Efežanima da žive kao pogani u ispraznosti pameti, jer ih varave požude vode u propast.
Svjedoci smo svakojake sulude razularenosti, divljanja i bahatosti. Nerad, prežderavanje, opijanje, divlje zabave – to su, nažalost, ideali mnogih naših sugrađana i sunarodnjaka. Ako sve to nemaju, onda kuknjava do neba i prokazivanje što tko ima, odkud mu to….. Što je najgore u tome prednjače razni politički lideri, huškajući narod, vičući po onoj dobro poznatoj; 'drš'te lopova…'
Šačica privilegiranih, koji vladaju medijima i javnošću doslovce teroriziraju većinu u ime neke svoje proklamirane naprednosti. Tako, ako si vjernik, domoljub, ako imaš više ciljeve od onih da tek zadovoljiš najniže strasti i požude; e, onda si nazadan, ognjištar i bogzna što sve ne.
A ta većina šuti kao ovce. Bespogovrno se daju voditi od onih koji bi bili nasretniji da nam se zatre ime i rod. Masovno se čita tisak, gledaju emisije na komercijalnim televizijama koje šire laži o našim braniteljima, o domovinskom ratu. Koji poštene građane proglašuju lopovima i svojom destruktivnošću žele stvoriti javno mijenje da ništa ne valja i da se nema smisla boriti za neke ideale. Životna mudrost kojom nastoje zaraziti mlade naraštaje može se svesti u krilaticu: 'Use, nase i podase'.
Stoga i ne čudi da većina naših građana nema pojma što se slavi i čega se sjećamo prigodom državnih blagdana koji su vezani uz stvaranje i oslobađanje naše Domovine.
Pobožni Izraelac s ponosom i svetom zahvalnošću sjeća se 'velikih djela što im učini Gospodin'. Tako se u psalmu koji smo danas čuli kaže: ''Ono što čusmo i saznasmo, što nam kazivahu oci, predat ćemo budućem koljenu: slavu Gospodnju i silu njegovu.''
Pitam vas danas dragi moji sunarodnjaci, posebno vas mlade, uoči blagdana Domovinske zahvalnosti; nemamo li i mi dovoljno razloga da s ponosom i iskrenom zahvalnošću damo Bogu hvala za milosni dar što smo uz njegovu pomoć i hrabrost naših branitelja svladali daleko močnijeg neprijatelja?
Hrvatskoj je danas potrebna razborita samosvijest i zdrav ponos kako nam ne bi šačica onih kojima je naša Domovina trn u oku nametala svoj destruktivni svjetonazor o kojemu smo govorili.
Svaki narod želi uči u zajednicu naprednih i razvijenih. Stoga je pozitivna težnja raditi i boriti se za kruh svagdašnji i dostojan život, ali nesmijemo se dati zavesti od onih koji nas žele posvađati, učiniti od nas neorganiziranu rulju koja sebi i drugima zagorčava život ako nema ono za čim žudi.
Dovoljno je uzeti u ruke globus i vidjeti da na ovoj našoj kugli zemaljskoj ima daleko više onih koji su od nas siromašniji i koji bi, da su na našem mjestu bili presretni i Bogu zahvalni na darovima koje mi u svojoj oholosti i ne primjećujemo.
Zahvalnost je plod vjere. Isus nam u današnjem evanđelju poručuje: ''Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene neće ožednjeti nikada.'' (Iv 6, 34)
Postoji Kruh iznad kruha. On se dobiva po vjeri. To je pravi život koji nam nitko ne može uzeti. Bog je vjeran onima koji ga se ne odriču. Koji su ponosni što mu pripadaju. I to svjedoče svugdje i u svakoj prigodi.
Kad je moćna FIF-a zabranila športašima molitvu na stadionu, postala je jadna ''fifica''. Ljudi bez vjere ne mogu shvatiti snagu iskrene molitve. Možda se boje da bi mladi, kojima su sportaši poseban uzor postali religiozni.
U vremenu u kojemu živimo puno se naglašava sloboda, demokracija, pa ipak treba imati snage i ponosa oduprijeti se šačici onih koji nas žele uvjeriti kako je vjera, domovina…nešto nazadno, ognjištarsko.
'Po plodovima ćete ih njihovim prepoznati!' Pripadnici ''cajka-generacije'' siju smrt oko sebe, jer razularenom načinu života to je logična posljedica.
Na dan Domovinske zahvalnosti izvjesiti ću zastavu. Zapaliti ću svijeću i otići u crkvu na misu. Zahvaliti ću Gospodinu za svoju Domovinu, pomoliti se za poginule branitelje i biti ću ispunjen ponosom poput Izraelca koji vjeran Savezu s Jahvom slavi velika djela koja im učini Gospodin. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu, osloboditelju od ropstva grijega i svakog drugog zla uputimo svoje molitve.

1. Neka tvoja Crkva, Gospodine, postane rasadnik prave i istinske slobode. – Molimo te.
2. Našeg sv. oca, biskupe i svećenike okrijepi snagom vjere, da ne posustanu u naviještanju tvojih čudesnih djela na radost svetih i cijele Crkve. – Molimo te.
3. Za one koji su na vlasti u našoj Domovini, da ih nadahneš mudrošću i voljom kako bi narod izveli iz materijalne i moralne krize koja nas sve više zahvaća. Molimo te.
4. Da nas ispuniš duhom zahvalnosti, kako bismo ti bili zahvalni za sve dobro što nam daješ. – Molimo te.
5. Za mlade, da ih ispuniš duhom mudrosti, kako bi znali raspoznati zamke zla koje se rado kriju pod krinkom naprednosti i slobode, a vode u propast i razne ovisnosti. – Molimo te.
6. Za bolesne i osamljene, da im pošalješ utjehu i pomoć. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih primiš u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.

Primi, Gospodine, ove naše prošnje i daj nam duha zahvalnosti da te uvijek i s radošću slavimo i veličamo. Po Kristu našem Gospodinu. Amen.

Prekidamo s čitanjima iz Markova evanđelja i započinjemo ciklus od nekoliko nedjelja o kruhu iz evanđelja koje nam je zapisao evanđelist Ivan, a riječ je o umnažanju kruha te euharistiji.
Nije uzalud izabrano prvo čitanje iz knjige o Kraljevima gdje prorok umnaža hranu na način kako će to kasnije učiniti Isus. Narod koji je vidio čudo s kruhovima i ribama uskliknuo je: ''ovo je uistinu prorok koji ima doći na svijet!'' Njihova je reakcija bila razumljiva što su ga htjeli na silu zakraljiti. Imati kralja čudotvorca koji će ih na čudesan način hranti, ispunjenje je snova o kojima mašta sirotinja cijelog svijeta. Vidjevši da nije shvaćen povukao se u goru, posve sam. U životu Isusovu biti će još samoća, a najteža će sigurno biti ona kada će umirati na križu, sam, neshvaćen, jer takvo djelo spasenja i žrtvu ljudi nisu mogli shvatiti.
Premda je bio povod čudu glad; kako u slučaju proroka Elizeja tako i kod Isusa, ipak, to umnažanje hrane nikako ne bi trebalo shvatiti prvenstveno kao neko socijalno ili karitativno djelo jer bi to značilo uvoditi u realan život bajkovitost, premda ima i danas dosta vjernika koji vjeru tako shvaćaju. Ovdje se radi o tome da se pokaže kako postoji prorok i njegova moć koju ima od Boga. Jednako tako i u Isusovom slučaju to je prije svega potvrda njegove Božanske moći. Treba dobro promotriti kako on to radi. On uzima hranu, zahvaljuje i onda dijeli. Dok ostali evanđelisti koriste riječ blagosloviti – eulogesen, Ivan uzima zahvaliti – euharistesas, od čega će na samom početku kršćanstva nastati riječ euharistija. Euharistija je zahvaljivanje. Dakako, najuzvišeniji je sakramentalni vid (sacramentum = sveti čin), ali i svako drugo zahvaljivanje i blagoslivljanje postaje sakramenat koji nas ''nasićuje'' – hrani. Od skromnog čini obilje. I u običnom govoru se kaže za osobu koja puno trpa u sebe da nema Božjeg blagoslova. Oni koji žude i hlepe po imati u stvari nemaju ili ako imaju nije im blagoslovljeno. Zabrinuti su da im nebi ponestalo i zbog toga su nesretni. Naprotiv, blagoslovljeno je dostatno pa makar bilo skromno. Uvijek se odnekud nađe! To je tajna blagoslova i zahvale. Tako da naš cjelokupni, svagdašnji život može postati euharistija. To je taj čudesni izvor hrane koji Isusovi suvremenici nisu razumljeli, kao što mnogi niti danas ne razumiju ulogu Crkve pa misle da bi ona trebala prije svega biti socijalna ustanova, a u svemu tome u igru uvesti čudo. Tako bajkovito shvaćena vjera gubi iz vida bit a trči za iluzijama.

Molitva vjernika

Zajedno s Kristom u jednom Duhu sabrani, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu.
1. Obdari Gospodine Crkvu svoju osjećajem za siromašne i one koji oskudijevaju, - Molimo te.
2. Pomozi nam da shvatimo kako si ti Gospodine izvor prave, vječne i nepropadljive hrane za naš duševni i tjelesni život, - Molimo te.
3. Ispuni Gospodine odgovorne iskrenom željom i nastojenjem da pomažu siromašnima i onima koji se teže snalaze u životu, - Molimo te.
4. Daj da poslodavci shvate kako je ružno i nemoralno iskorištavati ljude koji nemaju drugi izbor nego prihvaćaju svaki posao, kako god slabo bio plaćen, - Molimo te.
5. Potakni i nas i našu župnu zajednocu, da iz svojih skromnih sredstava budemo spremni pomagati onima koji su u nevolji, - Molimo te.
6. Pomozi nam Gospodine da shvatimo koliko nam je poreban tvoj blagoslov kako bismo bili sretni i zadovoljni onim što imamo, - Molimo te.
7. Nagradi naše pokojne vječnim životom za sve što su učinili svome bližnjemu, - Molimo te.

Gospodine Bože, ti nas svake nedjelje hraniš kruhom svetim, za život vječni. Daj da taj sveti kruh tvoga nebeskog Sina blagujemo s poštovanjem i pobožnošću, to molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

PETNAESTA NEDJELJA KROZ GODINU
Godina B

U današnjem prvom čitanju iz Knjige proroka Amosa dolazi do izražaja temeljna Božja poruka, kako Božja riječ nije 'okovana' niti je u vlasti bilo koga. Izraelsko kraljevstvo je bilo podijeljeno na Judeju i Izrael pa su tako postojala i dva svetišta; ono u Jeruzalemu za Judeju i Betel za Izrael. Prorok Amos je iz Judeje, a svoju proročku djelatnost obavlja u Izraelu i ne samo to nego govori kako će Izrael u izagnanstvo, a kralj Jeroboam će poginuti od mača. Stoga mu svećenik betelski Amasja poručuje neka bježi u zemlju Judinu i tamo neka jede kruh i tamo neka proriče. To 'jesti kruh' znači da su proroci bili plačeni za svoj rad. Amos mu odgovara: ''Nisam ja prorok niti proročki sin nego stočar i gajitelj divljih smokava. Ali Gospodin me uze od stada…'' Time mu prorok Amos obznanjuje da on nije ovisan o nikome i da ne treba ničiju plaću jer on je poljodjelac, a to što proriče to je poziv od Gospodina.
Tragom današnjeg psalma koji nas poziva: ''Da poslušam što mi to Gospodin govori;'' poslušajmo što nam Gospodin poručuje u evanđelju. Sva evanđelja u liturgiji počinju riječima: ''U ono vrijeme reče Isus svojim učenicima…'' Međutim nedjeljna nas čitanja evanđelja ne žele samo prenijeti 'u ono vrijeme', ona nam žele snagom Duha dati poruku za današnje vrijeme. Svaka krštena osoba, prema svojim mogućnostima i znanju pozvana je da naviješta radosnu vijest. Doduše, za to se traži živa vjera a ne okamina tradicijom i običajima. Evanđelist Marko ne propušta izvijestiti kako su i Isusovi učenici izgonili zloduhe poput učitelja i da je to bio sastavni dio njihova poslanja. Nama danas to istjerivanje zloduha zvuči nekako nestvarno, više mitski…. Međutim , u Sv. pismu riječ duh pokriva područje od atmosfere koja vlada među ljudima, čovjekovog raspoloženja, sinonim je za negativne i pozitivne energije na području čovjekovog zdravlja, kao i duha koji je osoba.
Dobro nam je poznata atmosfera nečistog duha među ljudima. Poremečeni međuljudski odnosi. Mržnja, zavist, zlo oko. Mnogi provode osam pa i više sati danomice u društvu gdje se ružno psuje, druge ogovara, kleveće, a da ne govorimo o raznim vidovima prostaštva i svakojakog primitivizma. U takvoj atmosferi osjeća se nečisti duh na djelu. Ali nije samo riječ o atmosferi nego i o osobnom djelovanju. Često ponavljana rečenica da je najveća pobjeda sotone upravo u tome da je ljude uvjerio da ne postoji uvijek ponovno dobiva novo značenje i težinu. Svjedoci smo tolike mržnje na Crkvu, crkvene službenike i praktične vjernike da to i ne možemo drugačije protumačiti nego kao djelo zla kao osobe. Jasno, treba odbaciti nekakva spektakularna istjerivanja zloduha na tzv. duhovnim seminarima koji se iskrenog vjernika doimlju više kao žalosna parodija na Isusovo djelovanje na tom području.
Naše poslanje također je opremljeno vlašću koju smo primili po sakramentima u smislu da rastjerujemo zlo unošenjem svjetla vjere i duha evanđelja. Dobrota i pravednost, istinoljubivost i strpljivost; način je kojim doprinosimo preobrazbi ovoga svijeta da postane kraljevstvo istine, pravednosti i mira – jednom riječju otastveno kraljevstvo Božje na zemlji. Amen.


Molitva vjernika

Duh nas je Sveti sabrao na slavlje Kristova otajstva otkupljenja. Uputimo Ocu nebeskome svoje molitve.

1. Za Crkvu po cijelom svijetu da vjerno navješta evanđelje ljubavi i mira, - Molimo te.
2. Za svetog oca, biskupe, svećenike i sav Božji narod da ti služe poslušni u Duhu, - Molimo te.
3. Za sve kršćane da ih vodi duh jedinstva i iskrene vjere, - Molimo te.
4. Za ljude svijeta da se okrenu temeljnim vrijednostima života, a odreknu zla koje ih zarobljuje, - Molimo te.
5. Za sve nas okupljene, da se čuvamo zloga duha, a prihvaćamo put evanđelja, - Molimo te.
6. Za mlade kršćane da znaju razlikovati dobro od zloga, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih primiš u svoje kraljevstvo, - Molimo te.

Primi nebeski Oče naše molitve i pomozi nam da vazda hodimo putem koji nam je pokazao tvoj Sin Isus Krist koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova. Amen.




ŠESNAESTA KROZ GODINU
Godina B


Današnje prvo čitanje iz knjige proroka Jeremije i Markovo Evanđelje imaju zajedničku temu: pastire naroda. Stim da se u prvom čitanju govori kakav pastir ne smije biti, a u evanđelju kakav jest dobri pastir.
U vrijeme proroka Jeremije pastiri naroda – vladari, nisu se brinuli za dobro svoga naroda i tako završili u ropstvu. Prorok ih stoga prokazuje kao krivce, ali onda naviješta mesijansko vrijeme kada će se Bog sam pobrinuti za svoj narod i poslati pastira kojega će zvati; ´''Gospodin, pravda naša.''
I doista, Isus nakan odmoriti se sa svojim učenicima, vidi kako dolaze ljudi pješice iz svih gradova i sažale mu se jer bijahu kao ovce bez pastira. Dok su narodni poglavari kupovali vlast nad narodom od Rimljana Isus dijeli skrb i ljubav Očevu za svoj narod.
Vrijeme je ređenja mladomisnika za nama. Sada se redaju mlade mise. Nema ih brojčano puno. Ono što je važnije je pitanje kakvi će to biti pastiri za ovo naše nemirno i izbirljivo vrijeme? Trebati će im puno milosti i podrške Božjeg naroda. Na žalost koliki su posustali u najbolim godinama svoga svećeničkog rada, a veliku odgovornost snose upravo njihovi vjernici, jer ih nisu prihvatili kao svoje pastire, nego su im odmah počeli tražiti mane. Puno mogu vjernici učiniti za svoga svećenika ako ga prihvate kao svoga. Ako mu ponude suradnju i pomoć, onda će se i on lakše okrenuti k njima i eventualne svoje slabosti koje ima kao čovjek ne će morati skrivati niti glumiti i tako biti zaokupljen samim sobom, nego će se lakše posvetiti onima kojima je poslan i duhovno rasti i saziđivati Crkvu na obostranu radost.
U evanđelju se spominje kako Isus svoje učenike šalje na samotno mjesto da se odmore. U tome bi sigurno bio najomiljeniji poslodavac koji skrbi za svoje suradnike, a ne da ih prisiljava na rad i svetkom i petkom, a sve zahvaljujući zakonskim uredbama koje im to dopuštaju. Umjesto da toliki mladi roditelji barem u nedjelju budu uz svoju djecu i da se raduju zajedničkom odmoru, moraju biti na radnom mjestu u veletrgovinama kamo zalaze besposleni građani koji ne znaju osmisliti nedjeljni odmor drugačije nego šetati veletrgovinama i razgledavati robu koju nikada neće kupiti ili kupuju stvari koje nikada ne će trebati.
Pavao apostol u poslanici tumači Efežanima koji su bili pogani da ih je Isus po svojoj krvi, dakle svojom mukom na križu, približio Bogu. ''Doista, on je Mir naš,'' kaže Pavao. Pastir koji donosi mir. On nas pomiruje i s nama samima, da budemo u sebi sretni i blagoslovljeni jer imamo tolikog i tako dobrog Pastira. Amen.

Molitva vjernika:

Pomolimo se Bogu Ocu nebeskom koji se u Kristu pokazao kao pastir svih ljudi.

1. Učini Crkvu svoju utočištem žalosnih, tjeskobnih i onih koji su napušteni, - Molimo te.
2. Za sve one kojima si povjerio pastirsku službu, daj da ustraju u nasljedovanju nebeskog Pastira, - Molimo te,
3. Za ovaj svijet, da poraste osjećaj brige za siromašne narode koji si sami ne mogu pomoči, - Molimo te.
4. Svojom snagom i svom čvrstinom pritisni ohole i samodopadne predstavnike vlasti bogatih i močnih naroda, da uvide i isprave nepravedne političke poteze, posebno prema narodima koji trpe vlastitu ili tuđu tiraniju, - Molimo te.
5. Za sve koji su zavedeni krivim naukom odlutali od tebe, da im milosrdno oprostiš grijehe, - Molimo te.
6. Za nas ovdje sabrane, da nas po ovoj gozbi obnoviš za radosno služenje braći i sestrama, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ugledaju svjtelost vječnu, - Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve , a i sve one koje nosimo u našim srcima, ispuni nas milošću Duha Svetoga da na svojim životnim putevima nasljedujemo Krista, dobrog pastira, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekijela dobiva se jasna slika o ulozi proroka. Njega Duh podiže da govori. Njega, koji je jedan od onih kojima treba govoriti Gospodin šalje ''k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.'' (Ez 2, 4-5) Proročka uloga bila je nezahvalna s obzirom da je trebao govoriti onima koji nisu bili spremni slušati. Još je gore ako je bio iz njihove sredine - jedan od njih. To se dogodilo i samom Isusu koji je došao u svoj zavičaj s učenicima. Ni njegova mudrost koju su imali priliku čuti, niti silna djela o kojima je glas dopro do njih nisu bili presudni, jer ih je smetalo što mu poznaju roditelje i rodbinu. Jednostavno, bio je previše običan, jedan od njih i što bi im on to mogao nova poručiti? Stoga im Isus poručuje da je prorok bez časti jedino u svom zavičaju.
Niti mi nismo ništa bolji kada se radi o proročkim porukama koje nam Gospodin šalje po našim suvremenicima.
On nam prilazi na jednostavan ljudski način. Kao što je to lijepo rekao sv. Augustin: ''Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.''
A mi smo spremniji prihvatiti Božju poruku kroz neobično. Božja riječ koju svake nedjelje slušamo i o kojoj bismo trebali uz pomoć svećenikovog ili biskupovog tumačenja razmišljati i usvojiti, teško se probija do našeg srca. Međutim, kad se radi o nekim tobožnjim privatnim porukama ili čudesima, postanemo odjednom nevjerojatno prijemčivi. Mnogi naši vjernici, koji su hladni kad je u pitanju nedjeljno bogoslužje, ali se u nevjerojatnom broju okupljaju na takozvanim duhovnim seminarima na kojima se događaju pod utjecajem emotivne egzaltacije kojekakva čudesa i egzorcizmi. Umjesto uobičajenog, svagdašnjeg hoda putem vjere i vršenja svojih dužnosti privlačnija im je neka nova duhovna senzacija. Duhovni mjehuriči od sapunice, slama koja tek plane i ugasi se.
Životna je mudrost u običnom i svakodnevnom išćitati ono neobično, nesvakidašnje koje je plod mudrosti koja dolazi od Boga. ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (Iv 1,11). Jer je bio previše običan. Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao. Ne u znanju, nego u predanju, poklonu svega svojega bića….

Molitva vjernika

Nebeskom Ocu, koji nas ne prestaje obasipati svojom milošću, uputimo molitve.
1. Za Crkvu, zajednicu vjernika, da poslušna tvojoj riječi donosi plodove spasenja, - Molimo te.
2. Za sve koji vode javne poslove; politiku, znanost, kulturu, da ih u njihovu radu vodi želja za istinskim dobrom za svakoga čovjeka, - Molimo te.
3. Za sve ljude svijeta, da im dadeš svoju mudrost kako bi odbacili ono što je nedostojno ljudske osobe, - Molimo te.
4. Za sve vjernike, da ih oslobodiš svakog straha te ti odgovore poslušnom vjerom, - Molimo te.
5. Za sve nas da ti budemo iskreni i otvoreni kao i prema ostaloj braći i sestrama po vjeri, - Molimo te.
6. Za mlade da hrabro biraju put vjere predanosti tebi, - Molimo te.
7. Za sve umiruće, da u vječnosti ugledaju tvoju vječnu svjetlost, - Molimo te.

Primi, Gospodine molitve svoje Crkve i udijeli nam snage i volje da ti budemo svjedoci u današnjem svijetu, koji nije uvijek naklonjen tvojoj riječi. Po Kristu Gospodinu našem….