|
U prvom čitanju iz Knjige proroka Ezekijela dobiva se jasna slika o ulozi proroka. Njega Duh podiže da govori. Njega, koji je jedan od onih kojima treba govoriti Gospodin šalje ''k sinovima tvrdokorna pogleda i okorjela srca. Reci im: Ovako govori Gospodin Bog! I poslušali oni ili ne poslušali - rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među njima.'' (Ez 2, 4-5) Proročka uloga bila je nezahvalna s obzirom da je trebao govoriti onima koji nisu bili spremni slušati. Još je gore ako je bio iz njihove sredine - jedan od njih. To se dogodilo i samom Isusu koji je došao u svoj zavičaj s učenicima. Ni njegova mudrost koju su imali priliku čuti, niti silna djela o kojima je glas dopro do njih nisu bili presudni, jer ih je smetalo što mu poznaju roditelje i rodbinu. Jednostavno, bio je previše običan, jedan od njih i što bi im on to mogao nova poručiti? Stoga im Isus poručuje da je prorok bez časti jedino u svom zavičaju.
Niti mi nismo ništa bolji kada se radi o proročkim porukama koje nam Gospodin šalje po našim suvremenicima.
On nam prilazi na jednostavan ljudski način. Kao što je to lijepo rekao sv. Augustin: ''Bog je u Bibliji ljudima govorio na ljudski način.''
A mi smo spremniji prihvatiti Božju poruku kroz neobično. Božja riječ koju svake nedjelje slušamo i o kojoj bismo trebali uz pomoć svećenikovog ili biskupovog tumačenja razmišljati i usvojiti, teško se probija do našeg srca. Međutim, kad se radi o nekim tobožnjim privatnim porukama ili čudesima, postanemo odjednom nevjerojatno prijemčivi. Mnogi naši vjernici, koji su hladni kad je u pitanju nedjeljno bogoslužje, ali se u nevjerojatnom broju okupljaju na takozvanim duhovnim seminarima na kojima se događaju pod utjecajem emotivne egzaltacije kojekakva čudesa i egzorcizmi. Umjesto uobičajenog, svagdašnjeg hoda putem vjere i vršenja svojih dužnosti privlačnija im je neka nova duhovna senzacija. Duhovni mjehuriči od sapunice, slama koja tek plane i ugasi se.
Životna je mudrost u običnom i svakodnevnom išćitati ono neobično, nesvakidašnje koje je plod mudrosti koja dolazi od Boga. ''K svojima dođe i njegovi ga ne primiše'' (Iv 1,11). Jer je bio previše običan. Božju riječ, koju čujemo u nedjelju tako lako prečujemo jer nam je previše poznata. Mislimo da sve to već znamo i da nam više nije potreban napor kojim bismo ušli u njezinu dubinu, pravi smisao. Ne u znanju, nego u predanju, poklonu svega svojega bića….
Molitva vjernika
Nebeskom Ocu, koji nas ne prestaje obasipati svojom milošću, uputimo molitve.
1. Za Crkvu, zajednicu vjernika, da poslušna tvojoj riječi donosi plodove spasenja, - Molimo te.
2. Za sve koji vode javne poslove; politiku, znanost, kulturu, da ih u njihovu radu vodi želja za istinskim dobrom za svakoga čovjeka, - Molimo te.
3. Za sve ljude svijeta, da im dadeš svoju mudrost kako bi odbacili ono što je nedostojno ljudske osobe, - Molimo te.
4. Za sve vjernike, da ih oslobodiš svakog straha te ti odgovore poslušnom vjerom, - Molimo te.
5. Za sve nas da ti budemo iskreni i otvoreni kao i prema ostaloj braći i sestrama po vjeri, - Molimo te.
6. Za mlade da hrabro biraju put vjere predanosti tebi, - Molimo te.
7. Za sve umiruće, da u vječnosti ugledaju tvoju vječnu svjetlost, - Molimo te.
Primi, Gospodine molitve svoje Crkve i udijeli nam snage i volje da ti budemo svjedoci u današnjem svijetu, koji nije uvijek naklonjen tvojoj riječi. Po Kristu Gospodinu našem….
|
