Angelusove propovijedi

četvrtak, 18.09.2008.

DVADESET I PETA NEDJELJA KROZ GODINU A



I.čitanje: Iz 55, 6 – 9
Psalam 145; 2-3. 8-9. 17-18
II.čitanje: Fil 1, 20c-24. 27a
Evanđelje: Mt 20, 1 – 16a


Kada zahladi, ponovno izvlačimo iz ormara toplu odjeću i kažemo; jesen je tu, a i zima nije daleko. Tako nas i liturgijska čitanja svojim sadržajem podsjećaju da se pomalo približava kraj crkvene godine, jer su sve češće teme liturgijskih čitanja o konačnici, sudnjem danu – kako mi to volimo kazati, premda izraz 'sudnji dan' nećemo naći u Objavi. Nastao je na temelju novozavjetnih opisa dana D, kada će Sin čovječji sjesti i razlučiti dobre od zlih na način da postavi dobre sebi s desne strane, a zle s lijeve….U toj poznatoj evanđeoskoj prispodobi pravilnik ili zakonik po kojemu ćemo biti suđeni jesu djela milosrđa. Tako da bi mnogi 'pravednici' mogli biti neugodno iznenađeni, jer su svoju pravednost gradili na određenim propisima, protiv kojih zasigurno Sin čovječi nema ništa , ali koji nisu dostatni za ulazak u Kraljevstvo nebesko. Taj Isusov govor, prvenstveno je bio upućen pravednim farizejima i pismoznancima, koji su u tančine izvršavali Zakon, ali u njihovom poimanju Zakona milosrđe i djela milosrđa bilo je više kao neka 'alternativa', a nikako obaveza koja treba biti na prvom mjestu. Duh farizeja i pismoznanaca nije s njima nestao. On je tu među nama. Takve pravednosti često nisu pošteđeni ni mnogi uglednici Crkve. Dapače, oni mogu biti iskreno uvjereni da su na pravom putu. A što će onda biti s njima? Nama ograničenim ljudima to može izgledati kao katastrofalni promašaj, no, kad je Bog u pitanju, kod njega su kriteriji čudesno drugačiji nego kod nas ljudi.
Kad za nekoga želimo reči da je izvanredno dobar, plemenit i velikodušan, onda kažemo da je ljudina. Bog u svojoj objavi ne nastupa kao sitničavi zakonodavac, nego daleko više kao ljudina.
Današnje evanđelje nam govori o Božjoj dobroti i njemu svojstvenoj pravednosti. Mimo svake logike on plaća radnike u vinogradu.
Dobro je zapaziti kako Isus često spominje vinograd, vinogradare. Njegove su prispodobe vezane uz gospodara vinograda. Sigurno da je ta slika uzeta iz svakidašnjeg života i da je bila svima razumljiva; međutim, vinograd u Objavi ima određenu simboliku. ''Vinograd Gospodnji dom je Izraelov'', čitamo u psalmu. Za nas kršćane dom Izraelov je Crkva. Naša aktivnost i rad u Crkvi, rad je u vinogradu Gospodnjem u koji su pozvani svi ljudi.
Plaća za rad u vinogradu Gospodnjem ili Crkvi je za sve denar, bez razlike kad su se priključili. Još će nam biti jasnije kada pod plaćom koja postaje nagrada zamislimo samog Gospodina, njegovu milost i dobrotu – zajedništvo s njime. Više od toga i onako ne možemo primiti. Razlike ne može biti jer je riječ o savršenoj ljubavi.
Sva naša nastojanja da nekako Boga ''primoramo'' da sudi po našoj ljudskoj pravednosti i da tu pravednost nametnemo drugima, prije svega je naša vlastita osuda. Osuda zbog toga jer ne želimo napustiti svoj ograničeni pojam pravednosti u korist Božje dobrote. Ili, kako to lijepo Bog poručuje po proroku Izaiji u prvom čitanju: ''…moje misli nisu vaše misli, i puti moji nisu vaši puti – ….Visoko je iznad zemlje nebo, tako su visoko puti moji iznad vaših puteva i misli moje iznad vaših misli.'' (Iz 55, 8 – 9)
Kako mi ne možemo razmišljati ili se izražavati drugačije nego na svoj ljudski način, smijemo opravdano reči: naš Bog je doista ljudina.
Da nebi upali u sitničavost naše ljudske ograničenosti kada je u pitanju Božja pravednost, trebamo uvjek imati na umu veličinu njegove dobrote, milosrđa i ljubavi za sve stvoreno, jer on je Stvoritelj – autor stvorenog, koji ljubi što je stvorio ('i vidje Bog da je dobro!'). Ondje gdje mi ljudi vidimo manjkavosti i nedostatke, grijehe koji vode u propast, on vidi neravne puteve koji vode svako biće k spasenju, jer on je Spasitelj. Amen.


Molitva vjernika

Mi na svoj ljudski način iznosimo Bogu svoje misli i molitve, svijesni, da nas on u svemu nadilazi. Zahvalni što je Božja pravednost izraz njegove neizmjerne ljubavi i dobrote prema nama, upućujemo mu s radošću svoje molitve.

1. Za svetu Crkvu; da bude utočište spasenja za sve ljude. – Molimo te.
2. Svetog oca; da ga Duh Sveti nadahnjuje, kako bi otajstva spasenja naviještao cijelom svijetu. – Molimo te.
3. Za službenike Crkve; da budu propovjednici Božje dobrote i milosrđa. – Molimo te.
4. Za one koji su na vlasti; da osiguraju dostojan život svakom čovjeku i da se zalažu za pravednost i sigurnost svih građana. – Molimo te.
5. Za sve koji su u nevolji; da nađu pomoć i podršku onih koji imaju i koji im mogu pomoći. – Molimo te.
6. Za sve nas; da nas ova sveta euharistija sjedini s Bogom i s našim bližnjima. – Molimo te.
7. Za naše pokojne; da im oprostiš njihove grijehe i slabosti i uvedeš ih u prostranstva svjetlosti i mira. – Molimo te.

Dobri Oče, primi ove naše molitve, koje smo ti izrekli u nadi da ćemo biti uslišani i dodaj nam i ono što neznamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.


- 12:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>