Angelusove propovijedi

petak, 29.08.2008.

DVADESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU A



Zakljinjem vas, braćo milosrđem Božjim:
Prikažite svoja tijela za žrtvu, svetu, Bogu milu
- kao svoje duhovno bogoslužje.
Ne suobličujte se ovomu svijetu,
Nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti
Da mognete razabrati što je volja Božja,
Što li je dobro, Bogu milo, savršeno.
(Rim 12,1-2)

U svega dva redka zbijeno je ne samo drugo nedjeljno liturgijsko čitanje, nego cjelokupni plan spasenja.
Velikan duhovne misli koja je utemeljena na Objavi, Pavao, na razumljiv način sabio je u ovom tekstu ono što je u cijeloj povijesti spasenja utkano, a to je: da Bog ima u svemu s nama posebni plan.
Već pri površnom razmatranju svekolike čudesne ljepote i bogatstva svega stvorenoga, zaključujemo kako sve što nas okružuje i sve što možemo istraživati svojim umom i tehničkim pomagalima, a što jednom riječju zovemo priroda, sve je tako savršeno stvoreno da ni u pretpostavci nema alternative. Genijalnost svega stvorenoga je ponajviše u tome da Božji stvaralački čin nije jednokratno dovršeno djelo, nego je permanentno stvaranje novog po obrascu Božjeg promisla, po kojemu se uvijek prisutnom kaosu i ništavilu ''otimaju'' novi oblici života i postojanja, drugim riječima nastaje život.
Taj život s čovjekom prelazi u nove dimenzije postojanja, koje zovemo duhovnim i koje mi u svojoj tjelesnosti tek naslućujemo. Istina, dok su neki uronjeni u svijet duhovnog i poput Pavla, još za života ''uzdignuti'' u njegove tajne; velika većina i ne sluti da on postoji, ili imaju tek neku blijedu i iskrivljenu sliku o njemu. To su ljudi ''ovoga svijeta'', potpuno zarobljeni animalnim načinom života, od kojega se razlikuju tek uporabom razuma, koji njihove nagone čini još opasnijim od životinjskih. Ako, i kada govore o Bogu, onda je to neka sila kojoj se dobro povremeno obratiti za pomoć, misleći da će nekim praznovjernim činima privući Božju pozornost i zadobiti željenu pomoć za ono što su oni isplanirali u svom životu.
Kada bi Bog bio tako čovjekolik kako ga oni zamišljaju, tada bi jednostavno ''pucao'' od smijeha promatarjući njihovu naivnost dok mu se obraćaju, recimo, samo za vrijeme neke utakmice, kada jedna i druga strana u ruci vrti ''čudotvorne'' medaljice u nadi da će Bog baš njih uslišiti i ''podariti'' im pobjedu.
Mi pak niti vlastiti život ne uzimamo kao nešto isključivo svoje, jer sve od Boga proizlazi i sve njemu pripada.
Čovjek je ta prijelaznica iz vidljivog materijanog u nevidljivi duhovni svijet, za koji možemo tek predpostaviti da je još dinamičniji, savršeniji i bliži u spoznaji beskonačnog izvora života koji zovemo Bog.
Temeljem promatranja materijalnog svijeta oko nas i savršenstva njegovih zakonitosti, sa sigurnošću možemo zaključiti da je duhovni svijet nenadmašivo savršeniji. U tom smislu treba shvatiti Pavlovo upozorenje: ''Ne suobličujte se ovomu svijetu;''… Jer tada smo izgubljeni, zarobljeni…. Pavao nastavlja i upućuje nas da se ''preobrazujemo'' obnavljanjem svoje pameti kako bi mogli razabrati što je volja Božja, što je dobro, Bogu milo, savršeno. Izaberemo li taj put, onda će nam malo po malo obrisi Božjeg plana postati uočljiviji, a naši životni putevi razumljiviji, kao i križevi koji su nezaobilazni ''alati'' spasenja. O njima govori Isus u evanđelju.
Ne treba dramatizirati Isusov ukor Petru, koji je, doduše, oštar, ali koji nije ništa drugo nego vraćanje apostolskog prvaka na ''popravni'', jer nije shvatio bitno; da se križem dolazi do spasenja. I ne samo to, nego da se onim što za ovaj svijet znači gubljenje, stječe dobitak. – Svekoliki dobitak! Onaj koji je izabrao Božji plan, ne samo da nije gubitnik, nego je pobjednik u svemu!
A kako to izgleda u stvarnom životu, najbolji primjer daje nam prorok Jeremija. Još je mlad i premda je upoznao put kojim mu je ići, još uvijek su čvrste spone koje ga vežu uz ''ovaj svijet''. Zašto baš ja Gospodine? Zar je zbilja potrebno ići ''uzvodno'' ''uz dlaku''? Daleko bi bilo jednostavnije izabrati lakši put, kojim, uostalom, svi idu.
U svojoj iskrenosti, Jeremija prigovara Gospodinu: Ti si me zaveo i dadoh se zavesti, a sada sam svima na podsmjeh, jer moram naviještati ono što ljudi ne žele čuti. Stoga sam odlučio da neću više na tebe misliti, niti ću govoriti u tvoje ime. – Tako nekako se osjećao Jeremija i premda je živio gotovo tri tisućljeća prije nas, u svemu je bio sličan nekom današnjem mladom čovjeku koji je izabrao Božji put, pa se sada mora hrvati sa žilavim mentalitetom ovoga svijeta, dok mu crv sumnje šapće: Zašto baš ti? Zar si ti jedini pametan? Ima li smisla boriti se protiv struje? Nisu li sve to u što vjeruješ tek iluzije, svojevrsne vjetrenjače protiv kojih se boriš?...
Blago onomu koji tada poput Jeremije osjeti ''u srcu rasplamtjeli oganj'' koji ne dopušta predaju, nego ga tjera naprijed putem koji slijedi Božje planove spasenja. Amen.

Molitva vjernika

Predragi, Gospodin je u naša srca usadio nadu koja nas vodi punini života, uputimo svoje molitve Ocu nebeskom da nas učvrsti na tom putu i ''oboruža'' milostima, kako bismo ga radosno slijedili.
1. Za svetu Crkvu Božju; da bude uvijek otvorena poticajima Duha. – Molimo te.
2. Za one koji su na vlasti, da se ne opiru volji Božjoj, te da se zalažu za opće dobro. – Molimo te.
3. Za one koji svakodnevno osjećaju teret svoga križa; da u Kristovom križu prepoznaju izvor milosti i utjehe. – Molimo te.
4. Za sve nas; da budemo vjerni putu spasenja koji smo izabrali. – Molimo te.
5. Za mlade; koji će ovih dana krenuti ponovno u školu, da budu marljivi u sakupljanju znanja koje će im pomoći u stecanju životne mudrosti. – Molimo te.
6. Za dobrotvore i sve one koji u Crkvi vrše djela milosrđa; da ih učvrstiš na njihovom putu. – Molimo te.
7. Za naše pokojne, da se njihovi životni putevi pretoče u svijet tvoga nevidljivoga kraljestva. – Molimo te.

Gospodine, Bože naš, tvoj nas je Sin i naš Spasitelj pozvao da uzmemo svoj križ i slijedimo ga. Pomozi nam da ga s ljubavlju i predanjem nosimo, koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

- 11:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>