|
S pet kruhova i dvije ribe nahraniti tolike tisuće s pravom se može nazvati čudom. I, premda je čudo s kruhovima u prvom planu današnjeg evanđelja, cjelokupna poruka današnjih liturgijskih čitanja zapravo je čudo Božje dobrote.
Starozavjetna čitanja: prorok Izaija i psalam svjedoče o Božjoj dobroti. Gospodin zove: ''Dođite!'' Ali i nudi Savez. Savez vječan izraz je posebne Božje dobrote prema čovjeku. Ni jedno biće na svijetu nije tako milo Bogu kao čovjek. Čovjek, to nesavršeno, mušićavo i prevrtljivo biće zbog svoje nestalne pameti Bog ipak ljubi.
Psalmista, pobožna duša, koji je upoznao Božju dobrotu s toliko topline govori o njoj: ''Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojima''. Stoga i Pavlovo retoričko pitanje: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?'' On, koji je na sebi iskusio dobrotu Božju. Njemu, komu se Krist objavio da progleda i postane njegovim apostolom. To je milost koju on ničim nije zaslužio. Dapače, progonio je Crkvu, sudjelovao je u okrutnom kamenovanju sv. Stjepana, prvog mučenika. Stoga je Pavao uvijek govorio o ničim zasluženoj Božjoj milosti prema nama. On, koji je upoznao tu veliku Kristovu ljubav, jasno, pita se: tko bi nas to mogao rastaviti od ljubavi Kristove.
Kad je Isus vidio silno mnoštvo koje je dohrlilo iz okolnjih gradova tražeći lijeka svojim patnjama, sažali se nad njima te izliječi njihove bolesnike. Na primjedbu učenika da otpusti narod jer su u pustom kraju i nemaju gdje kupiti jesti Isus na zaprepaštenje učenika odgovara: ''podajte im vi jesti''. Pet kruhova i dvije ribe na tolike ljude? Tu nije bilo u pitanju samo čudo, radilo se i o pozivu i opomeni: podajte im vi jesti. To je poziv Crkvi da se brine za svoje siromahe. Ljubav prema bližnjemu, caritas, Isus nikada ne zanemaruje. To je ujedno bila odlika prve Crkve. Apostol Pavao u svojim poslanicama zahvaljuje crkvama koje je osnovao za poslanu mu pomoć za siromahe.
Caritas je u pravom smislu euharistija, utjelovljenje Božje ljubavi po nama kršćanima. Kad pomažemo bližnje mi smo produžene Kristove ruke. Tada smo u pravom smislu kristijani – obučeni u Krista, kako bi to Pavao rekao.
Mi imamo organiziran caritas gotovo u svakoj župi, ali ne i u srcima naših vjernika. Još uvijek veliki broj naših vjernika misli da je karitas neka strana organizacija od koje se može dobiti pomoć ali da je to obaveza svakoga od nas, to još nije ''sjelo'' mnogim našim vjernicima.
A da ne govorimo o javnim grijesima tolikih naših nazovi kršćana, koji se prema pozivu djelotvorne ljubavi prema siromasima odnose gore nego bilo kakvi bezbošci i pogani.
Poznato je da su uspješni poslodavci rado traženi za kumstva na krštenju i sv. potvrdi. Ponekad se dogodi da svećenik uskrati kumstvo osobama koje ne idu na misu i sakramente, ali nisam nikada čuo da je nekome nešto uskraćeno zato što ne daje radnicima plaću na vrijeme ili ih drži na minimalcu i tako se još više bogati dok obitelji njegovih radnika žive u bijedi.
Još je žalosnije kada se takvi ispovijedaju prema ispitu savjesti za prvopričesnike, dok su pouku za odrasle prilikom zaručničkog tečaja ili za krštenje djeteta prečuli, pa govore kako su se malo naljutili na roditelje ili se porječkali sa suprugom, ali njihov poslovni mutež nema pristupa ispovjedaonici, jer nema vjerničke svijesti koja bi im odvezala jezik.
Doduše, svi se ti naši zaručnički tečajevi mogu pohvaliti stručnim predavanjima psihologa, liječnika… i drugih relevantnih struka, ali jedan temeljiti ispit savjesti koji bi trebalo na tom tečaju i usvojiti i koji bi odgovarao ispitu savjesti odrasle osobe, to redovito nedostaje.
Da se vratimo Pavlovom pitanju, koje je zapravo tvrdnja: ''Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove''? Mogu li i ja postaviti to pitanje? Mogu, ako imam iskustvo te ljubavi. A ako ne, onda sam vjernik koji vjeruje Pavlu, vjeruje Objavi, vjeruje Crkvi. I to je vjera! Iskustvo ljubavi Kristove, to je dar, to je milost. Istina, ničim zaslužena, ali ako ju želim izmoliti od Gospodina onda mora postojati i spremnost odgovoriti toj ljubavi sebedarjem. Tako više svoje puteve ne zacrtavam ja nego On.
Mladom ocu, dobrom vjerniku dijagnosticiran je rak. Problijedio je, oblio ga hladni znoj. Tek se obitelj malo materijalno sredila. Vizija obiteljske ljepote življenja odjednom je potamnila. Tu je dobra žena i dvoje prekrasne dječice. Kad se pribrao uzeo je ženu i djecu i otišli su na Mariju Bistricu. Ispovijedili su se i pričestili. Nakon mise ostao je u molitvenom razgovoru s Gospodinom. Smogao je snage i rekao: ''Gospodine, neka bude volja tvoja. Ti znadeš najbolje. Amen''. Svega nekoliko mjeseci nakon toga je umro. Umjesto pitanja zašto, odgovor bi trebao biti: ti znadeš najbolje Gospodine. Samo što to ne mogu svi. Vjerojatno su takvi vjernici rijetkost. Ali tu je ljubav Kristova koja će izliječiti naše sumnje, strahove i naše polovičnosti, ako mu se iskreno predajemo takvi kakvi jesmo riječima apostola: ''Kamo ćemo Gospodine, kad ti imaš rieči života vječnoga''. Amen.
Molitva vjernika
Gospodine, ti nas pozivaš k sebi: ''dođite!'' Evo nas, tu stojimo pred tobom, sa svojim molitvama i prošnjama. Slabi smo, puni sumnji i svakakvih nedostataka. Počuj i usliši naše molitve.
1. Za svetu Crkvu, da bude vidljivi znak Tvoje prisutnosti u svijetu. – Molimo te.
2. Za duhovne pastire; da budu uporni navjestitelji tvoje Riječi i oni koji će okupljati povjereno im stado s ljubavlju kakvu je imao naš nebeski Učitelj. – Molimo te.
3. Daj nam iskustvo ljubavi tvoje, da te slavimo, da ti oduševljeno pjevamo; premda to sami ničim nismo zaslužili. – Molimo te.
4. Potakni, Gospodine, srca onih koji imaju kako bi pomogli braći u bijedi. – Molimo te.
5. Daj nam srce dobrostivo, oslobodi nas oholosti i duha preuzetnosti; kako bi naši bližnji preko nas osjetili tvoju dobrotu. – Molimo te.
6. Mladost našu sačuvaj od duha pohlepe; da ti budu iskreni svjedoci vjere. – Molimo te.
7. Naše preminule obdari milošću života vječnoga na nebesima. – Molimo te.
Primi dobri Oče, ove naše molitve. Isupuni nas Duhom svoje ljubavi; kako bismo bili dostojni sjedbenici tvoga Sina, Isusa Krista, koji s tobom živi i kraljuje, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
|
