Angelusove propovijedi

Dvojicu apostolskih prvaka nije teško prepoznati. Petar u ruci drži ključeve. Ključevi nisu samo simboli vlasti, više su od toga. Oni ne znače samo imati vlast pustiti nekoga u ''raj'', kako se to naivno zamišlja. U duhovnoj simbolici ključ je umijeće kojim se otključava brava kraljevstva nebeskog. Zapravo postoje dva ključa. Jedan simbolizira ulazak u vidljivu, zemaljsku crkvu ili crkvu putujuću, dok se drugim ''otvara'' nebeska crkva. On, prvo-odabrani, Petar (stijena) osoba je za koju je Spastitelj smatrao da je najprikladnija biti prvakom apostolskim i ujedno poglavarom crkve. Na toj i takvoj stijeni Gospodin utemeljuje Crkvu.

Postavlja se pitanje, zar Gospodin zbilja nije imao prikladniju osobu za tu službu? Nagao, pomalo prevrtljiv. Čovjek osjećaja,koji bi umro za svoga Učitelja, a potom ga zatajuje. Taj neuki ribar mora da je imao neke posebne kvalitete koje su zasjenile sve njegove slabosti ili je možda Gospodin imao sasvim drugačije kriterije od naših? I jedno i drugo: Isus je ne jedanputa pokazao da najviše cijeni iskrenost, djetinju prostodušnost i povjerenje. Njega ne zanima mudrost ovoga svijeta. Ne zanima ga diplomatska hladnokrvnost i menađersko umijeće. Stoga je njegov prvi učenik Petar itekako prikladan da nam u svojim rukama pokazuje ključeve kojima se ulazi u Kraljevstvo nebesko.

Pavao, koji u jednoj ruci drži knjigu, a u drugoj mač, zauvijek će ostati obavijen tajnom, premda je najviše napisao i premda o njemu znademo više nego li o bilo kojem drugom učeniku. Tajna nikad otkrivena sastoji se u pitanju: zašto iskorak u Prvoj crkvi prema poganskom svijetu nije došao od onih koji su Isusa i njegov nauk daleko bolje poznavali od Pavla (Savla) obraćenika?

Pavlovo obraćenje bio je snažni prodor Isusovog Duha u svijet osobe koja je do tada u svojoj iskrenosti služila Bogu misleći da čini dobro djelo progoneći Crkvu Kristovu.. Isusov Duh nalazi u Pavlu vjernog, upornog i osposobljenog suradnika, koji će se u svoj iskrenosti suprotstaviti prvim strukturama vlasti u Crkvi, ali ujedno i poštivati tu vlast šireći uz njezin blagoslov Crkvu po svem ondašnjem svijetu, da bi zajedno s prvakom Crkve, Petrom krvlju posvedočio ono što je naučavao i u što je vjerovao.

Apostolski prvaci, Petar i Pavao vrlo jasno svjedoče kako strukture vlasti i Duh Kristov mogu i trebaju ići zajedno na radost nebeske i zemaljske Crkve. Amen.



Molitva vjernika

Zahvalni na daru i primjeru života svetih apostola Petra i Pavla, iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu.

1. Za sveti Crkvu, da po zagovoru svetih apostola Petra i Pavla raste i napreduje u miru i slozi. - Molimo te.

2. Za pastire Crkve, da poput apostolskih prvaka šire Evandelje ispunjeni radošću i Duhom Kristovim. - Molimo te.

3. Za one koji progone crkvu ili su neprijateljski raspoloženi prema njoj, da po zagovoru svetih apostola sami upoznaju ljubav Bozju i svjetlo Kristova evanđelja. - Molimo te.

4. Za ovogodišnje mladomisnike da budu revni apostoli u suvremenoj Crkvi. - Molimo te.

5. Za mlade vjernike, da se odazovu pozivu Učitelja u svećeničku službu. - Molimo te.

6. Z sve koji trpe, da im ublažiš njihove patnje. - Molimo te.

7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira. - Molimo te.

Primi Gospodine naše molitve koje ti danas upućujemo po apostolskim prvacima, svetom Petru i Pavlu. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U crkvenoj godini imamo dva stožerna blagdana: Božić i Uskrs, kojima predhode priprave; došašće i korizma. To je diptih ''jakog vremena'' koje nam živopisno oslikava najvažnije događaje iz Isusovog života i njegovog otkupiteljskog djela spasenja. Izvan toga redaju se nedjelje kroz godinu, koje, onako, neliturgijski zovemo obične nedjelje. Međutim, niti jedna nedjelja nije ''obična''. Svaka je blagoslovljeno vrijeme susreta s Uskrsnulim na najsvečaniji način. Poput Marije sjedamo do nogu Učiteljevih i slušamo što nam on to želi kazati kroz današnja čitanja. Kako je obično prvo čitanje iz Starog zavjeta postavlja se pitanje tumačenja starozavjetne poruke u suodnosu s novozavjetnom koja je opečačena izravnim Isusovim naukom.

Krivo čine oni koji cjelokupnu Objavu (Stari i Novi zavjet) uzimaju kao svojevrsni kodificirani zakonik u kojemu svaki redak ima jednaku nosivost i spasenjsku poruku. Takav pristup Objavi čest je kod nekih kršćanskih sekti, koje pabirče po Bibliji tražeći citate kojima bi mogli potkrijepiti neku svoju istinu ili postulat. Za Crkvu vrijedi pravilo da je Isus Krist centar cjelokupne Objave i u svjetlu njegova evanđelja mi tumačimo cjelokupnu poruku Svetog pisma. Bez osobe Isusa Krista, za nas bi Stari zavjet bio tek povijest jednog naroda, a njegovo literarno bogatstvo bilo bi daleko bolje zastupljeno u svjetskoj beletristici nego što je to danas. Razlog što se cjelokupno biblijsko literarno bogatstvo namjerno zapostavlja već nekoliko stoljeca je njegova prenaglašena religiozna poruka koja iritira i plaši razmaženog zapadnjačkog intelektualca nevjernika.

Uzmemo li u tom duhu današnji odlomak iz Knjige proroka Jeremije onda nam nije potrebno tražiti koji su to bili povijesni uzroci napada na proroka. Zbog čega se okolina digla na njega. On je za nas jednostavno čovjek Božji kojemu je Bog sve. Nema drugih interesa. ''Svoju parnicu'' on povjerava Bogu ili prevedeno; u Božje ruke stavlja svoju sudbinu. Ono što nas uvijek ponovno zbunjuje, za takvu vjernost, ne samo da izostaje nagrada, nego Bog kao da se povlači. Svog miljenika stavlja na kušnju. Zar to nisu iskusili toliki pravednici Starog zavjeta: Mojsije, Ilija, Jona.. Zar nisu kroz ''noć duše'' prošli toliki velikani duhovnog života, da bi za sve njih sam Spasitelj potvrdio svu gorčinu i svu veličinu te kušnje kroz Božju odsutnost kada je na križu zavapio: '' Bože, Bože moj! Zašto si me ostavio? ( Mt. 26, 46 = Ps, 22,2) Gorčinu, jer se tako nešto događa u najtežem i najranjivijem momentu života, a veličinu, jer postojane u ljubavi snažno privija k sebi i uzdiže.

U životopisu našeg poznatog sportaša Ivice Kostelića ostati će zapisano da je u djetinstvu imao strah od visine. Za njegov sport to je bila prava katastrofa. Da bi taj strah savladao, uz asistenciju svoga upornog oca, on je na otoku Mljetu trenirao skačući u more. Svaki dan sa više stijene dok se nije oslobodio tog straha. Da to nije učinio ostao bi obični, anonimni Ivica. Nikada ne bi bio sposoban popeti se na visinu uglednog sportaša svjetskog glasa. Usporedimo li to s današnjim odlomkom iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima; oni koji nemaju hrabrosti vinuti se u milosni život novog Adama - Isusa Krista, ostaju smrtni Adami po uzoru na prvog čovjeka, vezani uz grijeh i Zakon koji spada u domenu tjelesnog, dok nas milosni život s Kristom uzdiže u domenu duha i Zivota.

Evanđelje sve to podcrtava Isusovim pozivom na hrabrost. ''Ne bojte se ljudi!''.. ''Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.''

Zaključujući današnje razmišljanje nad liturgijskim čitanjima kristalizira se zaključna misao kroz apokaliptički poziv Gospodina u Knjizi otkrivenja (Otk 2,10): ''Ostani vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života.'' Što će na svoj način prereći sv. Augustin: ''Tko stupa u službu Božju nek zna da ulazi u tijesak: tu će biti stisnut, zdrobljen, iscijeđen, ali ne zato da propadne u ovom svijetu, nego zato da se pretoči u Božje vinske posude.'' Amen.



Molitva vjernika

Iznesimo svoje molitve nebeskom Ocu koji nam je svoga Sina poslao da nas uputi putem spasenja.


1. Za Crkvu; da ju Duh Sveti vodi, nadahnjuje i ispunja milosnim životom i svetošću. - Molimo te.

2. Za papu, biskupe, svećenike; da slušaju glas nebeskog Učitelja i slijede ga. - Molimo te.

3. Daj nam, Gospodine, hrabrosti; da ne posustanemo, da te tražimo i da ostanemo uz tebe usprkos svim slabostima i napastima kojima smo podložni. -Molimo te.

4. Ojačaj, Gospodine, bolesne i slabe, pomozi onima koji pate, nahrani gladne. - Molimo te.

5. Pozovi one koji lutaju, ohrabri one koji sumnjaju, utješi one koji zdvajaju. - Molimo te.

6. Osvijetli, Gospodine, naše životne puteve svojom milošću da se ne izgubimo. - Molimo te.

7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u prostranstva svjetlosti i mira. - Molimo te.


Usliši, Gospodine, ove naše molitve po kojima ti se želimo približiti. Ispuni nas svojim Duhom da ti radosna srca služimo. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Isus, jednako nama, kao i nekad svojim slušateljima poručuje: ''Žetve je mnogo, a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnika u žetvu svoju.'' (Mt 9, 38) Tada šalje dvanaestoricu da propovijedaju blizinu kraljevstva nebeskog i da liječe.

Vrijeme je ređenja novih svećenika, a nakon toga će zaredati mlade mise. Novi, mladi apostoli spremni su za žetvu na Božjoj njivi. Nažalost nema ih mnogo. Prošla su vremena brojnih zvanja. Sekularizacija je učinila svoje.
Tako da je u vrijeme progonstva i nasrtaja na svećenike bilo daleko više mladomisnika nego je to danas. A niti žetva nije laka. Premda je ateizam danas daleko rjeđa pojava nego pred samo nekoliko desetljeća, vjera u Boga zamagljena je krivovjerjima i lažnim predodžbama. U Drugoj poslanici Timoteju Pavao potiče navjestitelja evanđelja: ''propovijedaj Riječ, uporan budi - bilo to zgodno ili nezgodno - uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer, doći će vrijeme kad ljudi zdrava nauka neće podnostiti nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvračati, a bajkama se priklanjati.'' (2 Tim 4, 2-4). Krajnji individualizam i relativizam odbacuje ili prekraja Objavu. Pabirči samo ono što mu se sviđa bježeći pred žrtvom i odricanjem. Ne mali broj je kršćana koji vjeruju u seljenje duša. Njihova je vjera mješavina daleko-istočnih religija i religijskih predodžbi kao što su čakre, aura. Traže nekakvu individualnu duhovnost bez zajednice ili su to sumnjive sekte, samo ne Crkva, zajednica koja je djelo Kristovo i njegovog Duha. Privlači ih newageovska bajkovitost, po kojoj je Bog ili bogovi i duhovna bića svojevrsna aristokracija koja živi u svojem čarobnom svijetu, nezainteresirani za čovjeka i njegovo spasenje. Doduše, spremni su pomoći ako ih se uspije umilostiviti i na sebe skrenuti njihovu pozornost. Pri tome nije bitno kakav je naš život. Dali je u skladu s dekalogom. Jeli naše ponašanje etički i moralno ispravno. Čisto neopoganstvo!

Bog se objavio jednom narodu da bi od njega učinio svoju predragu svojinu - mimo svih naroda, da budu kraljevstvo svećenika, narod svet. Ali uz uvijet da mu se pokoravaju i drže Savez koji su s Bogom sklopili u Sinajskoj pustinji pod brdom Horebom. To je sadržaj i poruka današnjeg prvog liturgijskog čitanja. Isus će otvoriti vrata spasenja svim narodima i oni postaju jedan sveopći Božji narod - Crkva. Po krsnom savezu postajemo zajedničari Božjeg naroda i baštinici njegovog milosnog bogatstva danog svima nama kao zalog spasenja, ali tek kada smo udovi tog otajstvenog tijela. Glava je Krist. Krvlju smo njegovom opravdani i pomireni s Bogom. - Poruka drugog čitanja iz Poslanice Rimljanima.

Pripjevni psalam ispunjen je crkvenošću. Sav pršti od radosnog klicanja; jer Bog ''nas stvori mi smo njegovi, njegov smo narod i ovce paše njegove.'' (Ps 100, 3)

Pastiri duša, svećenici i biskupi Božji su poslanici. U ime Kristovo okupljaju Božji narod u Crkvi. Ne čine to svojom mudrošću nego voljom onoga koji nam ih je poslao. Stoga mlada misa nije samo povod za radost župne zajednice, nego i poziv na prihvaćanje mladog svećenika. Njegov rad treba pratiti molitva Božjeg naroda. To će mu dati snage i poticaj da se sav preda i žrtvuje za povjerenu mu zajednicu vjernika. Amen.



Molitva vjernika

Kao Isusovi učenici, radosno uputimo Ocu nebeskom svoje molitve.

1. Za svetu Crkvu, da uvijek slijedi Krista, svoga učitelja i pastira. - Molimo te.

2. Za nas okupljene oko oltara Gospodnjega, da budemo svijesni kako smo mi narod svet, od Boga izabran i da sukladno tome donosimo plodove vjere. - Molimo te.

3. Za siromašne i napuštene, da zadobiju snagu i pomoć od onoga koji je prošao svijetom čineći dobro i ozdravlajući bolesne i nemoćne. - Molimo te.

4. Za mlade, koje je Gospodin pozvao u svećenicki i redovnički stalež, da ga hrabro slijede na tom putu. - Molimo te.

5. Za našu župsku zajednicu da živi od hrane anđeoske - euharistije. - Molimo te.

6. Daj nam snage Gospodine da radosno vršimo djela milosrda. - Molimo te.

7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u kraljevstvo svjetlosti i mira. - Molimo te.

Usliši, Oče nebeski ove naše molitve koje ti upućujemo po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Ima ljudi, koji, kad ih netko tko je u nevolji zatraži pomoć, mrmljaju. Nije im baš drago što moraju ostaviti svoj posao i voziti, recimo, bolesnika u bolnicu ili nekome nešto drugo pomoći; ali ipak idu, ne odbijaju molitelja. No, ima dosta onih, koji se, kad ih nešto zamoliš, puni tobožnje sućuti i razumijevanja, počnu slatkorječivo ispričavati, žaleći što nikako ne mogu priskočiti u pomoć, navodeći pritom kojekakve razloge, a kada molitelj ode, samozadovoljno komentiraju kako su ga se ''na fin način riješili''.

Vrlo je ružno, ali nažalost istinito, kako se mi vjernici na sličan, ''fin način'' želimo Boga riješiti koji kuca na naša vrata u liku onih koji su u nevolji, a nema im tko pomoći. U svetoj liturgiji i privatnim molitvama, Bogu izgovaramo toliko lijepih riječi koje su natopljene silnom odanošću i ljubavlju. Izmišljamo prekrasne molitve vjernika i zazive kojima grlimo cijeli svijet. Toliko smo zadivljeni svojim izričajima da ponekad kane i pokoja suza, ali kada napustimo liturgijski prostor, vrata i prozori našeg srca zatvaraju se pred svima koji nas trebaju, a nemaju nam čime uzvratiti.

''Milosrđe mi je milo, a ne žrtva'', poručuje nam Isus. Kada bi, kojim slučajem, Isus došao u inspekciju na neki od naših bogoslovnih fakulteta i kada bi vidio da ne postoji predmet Caritas, ali su zato dobro zastupljeni i visoko vrednovani predmeti kao što je liturgika i crkveno pravo; što bi rekao?

Isus je itekako poštivao starozavjetnu Objavu kroz koju nam je objavljena Božja pravednost zaogrnuta milosrđem. Isus svoje proročko poslanje gradi na tzv. socijalnim prorocima Staroga Zavjeta, kakav je bio npr. prorok Hošea, kojega citira u današnjem evanđelju. Britak na jeziku, gorljiv i pravedan u srcu, Hošea je prokazivao lažnu pobožnost i prijetvornost svojih suvremenika pred Bogom. Ljubav je njihova ''ko oblak jutarnji'', ''ko rana rosa koja nestaje''. Boga se sjete kada ga trebaju, kad su u nevolji; a kada im ide dobro ljubav njihova ''kopni''.

Još ''čvršći'' je u tome psalam 50. Čuli smo samo odlomak. Bilo bi dobro pročitati cijeli. On je svojevrsni most između Knjige proroka Hošee i odlomka iz Matejevog evanđelja. U njemu Gospodin doslovno ismijava našu ljudsku glupost kada ga želimo svojim žrtvama i prinosima umilostiviti i ''na fin ga se način riješiti''. Farizejski duh je još uvijek prisutan među nama kada se javno izjašnjavamo da smo kršćani, a u svakodašnjem životu niti k od kršćanstva. Mnogi naši saborski zastupnici deklarirani su vjernici, ali se to ne primjećuje u njihovim istupima. Mnogi naši obrtnici i poslodavci sjedaju u prve klupe na raznim crkvenim svečanostima. Vole kumstva na sakramentima krštenja i potvrde, ali u isto vrijeme uskraćuju radnicima krvavo zarađenu plaću. Drže na ''minimalcu'' svoje radnike, dok se sami razbacuju svojim imetkom u želji da se što više popnu na ljestvici bogatih. U samoj crkvenoj hijerarhiji previše su zastupljene časti, titule i vlast; do te mjere da nam se s pravom može kazati: liječniče izliječi samog sebe! A lijek je uskladiti teoriju sa praksom. Ortodoksiji – pravovjerju daje kredibilitet ortopraksija – ispravno djelovanje. Obrezani po tijelu, ali ne i u srcu nisu mogli prepoznati u gozbi, koju je priredio carinik Matej, uzvišeno liturgijsko slavlje obraćenja, nego ih je više brinula obredna čistoća. Da se kojim slučajem ne onečiste družeći se s carinicima i gješnicima.

Nepremostivo kamenje nedosljednosti o kojega se spotičemo nećemo moći ukloniti bez Abrahamovske vjere ''u Onoga koji od mrtvih uskrisi Isusa , Gospodina našega, koji je predan za opačine naše i uskrišen radi našega opravdanja'', poručuje nam apostol Pavao u Poslanici Rimljanima koje dio smo upravo danas čitali. Amen.


Molitva vjernika

Obratimo se nebeskom Ocu poniznom molitvom.

1. Za Crkvu; da uvijek stoji iza riječi koje si nam ti dao Gospodine. – Molimo te.

2. Za crkvene službenike; da žive i djeluju u skladu s naukom Učiteljevim. – Molimo te.

3. Da budemo iskreni prema sebi i drugima, te budemo to što jesmo, kako god to skromno izgledalo. – Molimo te.

4. Pomozi nam da makar mrmljajući budemo pri ruci potrebnima koji trebaju našu pomoć. – Molimo te.

5. Oslobodi nas grijeha oholosti i samodopadnosti, kako ne bi druge potcjenjivali, a sebe uzvisivali. – Molimo te.

6. Očisti nas od svake naše prijetvornosti i neiskrenosti. – Molimo te.

7. Daruj našim pokojnima život vječni. – Molimo te.

Primi Gospodine ove naše molitve i daj nam ono što neznamo ili se ne usuđujemo moliti. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

Subota je svanula. Posljednji dan mjeseca svibnja. Nočas je kiša doslovno oprala prirodu. Prve zrake s tirkizno-plavog neba zablistale su u rosnom lišću i cvijeću. Kroz prosjaje nadnaravne ljepote sa svih strana čuje se pijev ptica. Jedne druge nadglasuju ljepotom i raznolikošću pijeva. Dolaze mi na pamet stihovi o. Milana Pavelića, prešućivanog našeg izvrsnog pjesnika:

Vrt pun je ruža,
A liljan pruža
Put neba kalež bijel.
Sto poljubaca
Unj' Duh mu baca
U Trojstvu svijet je cijel.

Pjesnik genijalno spaja slike iz prirode s crkvenim blagdanima koje slavimo koncem svibnja i početkom lipnja. Prekrasni trojac Tijelovo – Duhovi – Presv. Trojstvo; istina, ove godine nešto ranije, slijede jedan za drugim puni otajstava vjere o kojoj se manje umuje, a više srcem traži – kako to dolikuje nepatvorenoj, čistoj vjeri djeteta Božjega.

U to prekrasno subotnje jutro posljednjeg dana u svibnju, odjednom se prolomi pucanj, pa onda više njih; resko parajući nadnaravnu ljepotu i mir…To momku, koji se danas ženi, pucaju u čast. Kao da je sve ustuknulo. Zmaro' je pijev ptica, a u mislima nasta tamna sjena. Prisjetih se da nam je sutra u Macelj gdije će se održati spomen-misa tragično poginulim žrtvama Križnog puta. I tada, prije više od pola stoljeća, koncem svibnja i početkom lipnja svečanu tišinu nepreglednih Maceljskih šuma parale su strojnice i bolni jauci žrtava nad kojima je vršena strašna egzekucija; bez suda, bez prava na obranu…Vezani žicom, padali su u masovne grobnice, njih na stotine diljem ondašnje Jugoslavije. Nije tu bio samo Macelj, Kočevski Rog, Teharje, Jazovka... Bilo ih je svuda, po skrovitim, nenaseljenim mjestima… Od 14. lipnja ove godine javno i službeno pridružuje se takvo stratište i na području općine Bistrica ob Sotli, gdje se u još neistraženim jamama krije, prema pojedinačnim svjedočanstvima, na tisuće žrtava. Kada se na mjestu jedne takve masovne grobnice sedamdesetih godina prošlog stoljeća počela graditi osnovna škola iskopano je silno mnoštvo posmrtnih ostataka žicom vezanih ljudi. Očevidac svedoči: Svake je noći dolazio neki čovjek iz okolice Krapine i plakao nad iskopanom jamom, jer kako je rekao, sam je bio u njoj ali je sav krvlju obliven noću uspio pobječi. On je rekao da je među žrtvama bio veliki broj Zagoraca.

Mogu li se takvi zločini umanjiti isticanjem zločina u Jasenovcu? Ili, mogu li se zločini počinjeni u Jasenovcu umanjiti isticanjem Maclja, Teharja, Kočevskog Roga, Jazovke….? Na žalost, takva bolesna praksa postoji i u njoj sudjeluju zli i raspamećeni ljudi. Još je žalosnije da u takvom mračnom podvajanju našeg naroda sudjeluju neki ljudi iz samog vrha državne vlasti. Logika crno-bijele tehnike, prave i krive strane; za naš narod je logika zla koja nas uvlači u to mračno radoblje ljudske povijesti iz koje su drugi narodi davno izišli. Samo, na žalost, mi tapkamo na mjestu mraka i zla. Umjesto da se okrenemo prema izvoru svjetla do kojega se dolazi opraštanjem i molitvom za oprost.

Nama vjernicima u današnjem prvom čitanju Gospodin nudi izbor: blagoslov ili prokletstvo. Ne na način kojoj ću se strani prikloniti, nego hoću li poslušati zapovijedi Gospodina Boga svojega. A peta zapovijed glasi: Ne ubij! Jer, ubojice ne će baštiniti Kraljevstva nebeskog, neovisno na kojoj su strani i kome pripadali.

Stoga, vjernik ne ulazi u to mračno razdoblje naše povijesti da bi se napio mržnje i pokupio rekvizite za verbalnu borbu sa svojim neistomišljenicima. Vjernik ulazi s molitvom na ustima, moleći oprost i zločincima i žrtvi. Vjernik u to krvavo razdoblje unosi svjetlo Kristovo koje zacjeljuje sve naše rane i koje vodi k opraštanju i pomirbi, zalogu zdrave i neopterećene budućnosti. Ili kako pjeva današnji psalam: Gospodine budi hridina moja! Samo onaj koji gradi na stijeni, koja je Gospodin, ne će propasti. To su oni koji ne samo da slušaju Božju riječ, nego ju i vrše. Amen.


Molitva vjernika

Mi svake nedjelje slušamo Božju riječ, molimo danas Gospodina da nam dade snage kako bi ju mogli i vršiti u svagdašnjem životu.

1. Svoju Crkvu učini jasnim znakom nade za sve ljude. –Milimo te.

2. Sve koji nastupaju u javnosti i imaju priliku utjecati na javno mišljenje; oboružaj snagom vjere da se zalažu za istinu i pravednost. – Molimo te.

3. Blagoslovi one koji su povjerovali tvojoj Riječi kako bi bili blagoslov drugima. – Molimo te.

4. Liječi naša srca snagom euharistije, da ne podlegnu privlačnosti zla. – Molimo te.

5. Smiluj se Gospodine žrtvama, ali i zločincima koji su u bezumlju počinili tolike strahote. – Molimo te.

6. Daj, Gospodine, da nam budućnost naše Domovine bude u rukama razboritih i plemeniti ljudi. – Molimo te.

7. Zboru nebesnika privedi i našu pokojnu braću. – Molimo te.

Nebeski Oče, mi svakodnevno molimo za svoje nakane i nakane čitave Crkve. Usliši nas i danas, to molimo po Kristu Gospodinu našem.