Angelusove propovijedi

Nikad nesmijemo zaboraviti da euharistijskom stolu tijela i krvi Kristove predhodi ''stol'' Božje riječi. Liturgijska čitanja i njihovo tumačenje po službeniku crkve, hrana su naše duše. Božja riječ nas potiče, hrabri i podiže prema Bogu.

Što to ima danas na stolu Božje riječi? Kratko rečeno: mudrost života. Isus nam u evanđelju pomaže da shvatimo; u čemu se sastoji sreća, kako ju možemo proigrati i izgubiti i tko nam to želi uzeti sreću.

Isus u evanđelju uči: ''ne možete služiti Bogu i bogatstvu''. U našem jeziku riječ bogatstvo odmah rješava problem zašto se ne može služiti Bogu i bogatstvu i to iz razloga što bogatstvo u sebi sadrži riječ bog. Očito da to nije pravi Bog nego neki drugi ili nešto drugo što bi htjelo biti kao Bog. Znamo dobro da je Sotona, pali anđeo, htio biti kao Bog. Znamo također da on ima svoje ''kraljevstvo'', ali kao ''otac laži'', kako ga naziva Pismo; i njegovo kraljevstvo je prijevara i laž. Iz kušnje kojom je đavao iskušavao Isusa u pustinji, nakon što je četrdeset dana postio, možemo iščitati što bi to bilo najveće bogatstvo. Ponajprije, to je hrana. Imati dovoljno jesti i piti. Kako je kroz povijest čovječanstva bilo itekako velikih gladi i neimaštine, to se ljudi marljivo trude da imaju dovoljno zalihe i to po mogućnosti do kraja života. Ali i naš organizam je tako ustrojen da skuplja zalihe za crne dane, premda bi bogati zapadni svijet danas tu funkciju organizma najradije isključio.Na drugom mjestu je vlast, a onda slijedi slava. Što sve ljudi ne poduzimaju da bi se dočepali vlasti ili da bi bili slavni. Zbog čega bi trebalo biti zlo ako netko ima veliki imetak, tako da ne mora biti zabrinut za budućnost? Ili obnašati neku službu vlasti? Zar je zbilja grijeh biti slavan? Po sebi ni jedno ni drugo niti treće nije grijeh, ali je prevelika napast a da ne bi upali u zamku koju nam đavao postavlja. Samo mudra i Bogom nadahnuta osoba može biti bogata, a da ga bogatstvo ne zarobi. Pošteno stečeno bogatstvo dobro je samo kada nam služi. No, kako može netko tko ima veliki imetak, biti brezbrižan? Ili, kako može netko tko je na vlasti smireno i bezbrižno živjeti, kada se tisuće i tisuće bore da ga na svaki način maknu i dođu na njegovo mjesto? Prvom zabrinutošću gubimo najveće bogatstvo a to je mir. Zapravo, pitanje je dali smo ikada upoznali pravi unutranji mir koji proizlazi iz osjećaja slobode djeteta Božjega? Naša ljudska narav ranjena je grijehom do te mjere da nam treba posebna milost Božja kako bi ukorjenjene nagone za imetkom, vlašću i slavom mogli prozreti kao najučinkovitije sredstvo vlastitog ropstva. Oni su razlog smrknitih lica, izvor raznih tjelesnih i duševnih bolesti; a što je najgore, oni su tamna koprena koja zastire svjetlo radosti djeteta Božjega. Isusove riječi u današnjem evanđelju žele nas vratiti izvoru sreće. ''Ne budite zabrinuti za život svoj….Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela?...Pogledajte ptice nebeske! …..Promotrite poljske liljane…. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno.'' I, na kraju ključna misao: ''Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo nadodati.'' Tek kada upoznamo Kraljevstvo nebesko i njegove milosne darove onda možemo pravilno vrednovati sve ostalo.

Ovu današnju pouku evanđelja snažno podcrtava psalam, koji ponavlja ključnu misao: ''Samo je u Bogu mir, dušo moja.'' Ps. 62. Bog je moja nada, hrid, utvrda i utočište. Za biblijskog čovjeka to su slike sigurnosti, jer se ne mora bojati, biti zabrinut…. Zbrinuti od Boga živimo u slobodi i miru djeteta Božjeg. Uostalom, da se malo našalimo: tko je vidio mršavog vrapca?


Molitva vjernika

Pomolimo se našem Ocu nebeskom i iznesimo mu svoje molitve i prošnje.

1. Za svetu Crkvu; da vođena Duhom Svetim okuplja nas djecu svoju kako bismo zajednički činili dobra djela i tako slavili Oca nebeskog. – Molimo te.

2. Za papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice; da ponizno i s radošću naviještaju Boga današnjem svijetu. – Molimo te.

3. Za sve ljude; da ne upadnu u klopku koju postavlja Đavao, otac laži, te da upoznaju pravo bogatstvo unutarnjeg mira slobode djeteta Božjega, koje nam samo ti možeš dati. – Molimo te.

4. Za nas koji smo se okupili na ovoj euharistiji; da nas ispuniš svojim darima mira, sigurnosti i radosti. – Molimo te.

5. Za roditelje; da svojoj djeci pokažu put prema pravim vrijedostima života kako ne bi zalutali u traženju lažnog bogatstva u kojemu čući lažni bog – otac laži, đavao. – Molimo te.

6. Z prvopričesnike i firmanike; da traže i otkrivaju bogatstvo tajne Kraljevstva nebeskog. – Molimo te.

7. Za pokojne; koji su završili ovozemaljsko putovanje, da ih primiš u kraljevstvo svjetlosti i mira. – Molimo te.

Oče nebeski, okupljeni oko tvoga Sina slušamo njegovu riječ i hranimo se hranom Tijela i Krvi njegove; primi nas takve kakvi jesmo i pomozi nam da shvatimo tajnu života koju nam on svake nedjelje kroz Pismo razotkriva. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu.

Za današnji blagdan voli se tvrditi kako je to čisto teološki blagdan, što bi nas moglo odvesti krivim putem kao da je on tek plod teološke spekulacije. Naprotiv, čovjek se nikada ne bi mogao vinuti do njegove spoznaje da nam to nije objavio Isus: «Nitko ne poznaje Oca doli Sin i onaj kome se Sin hoće objaviti» (Mt. 11,27). Ili: «Kada dođe Branitelj kojega ću vam ja poslati od Oca – Duh istine koji od Oca izlazi – on će svjedočiti za me» (Iv. 15, 26). «Ja i Otac jedno smo» (Iv. 10. 30).

Kada Isus govori o Ocu «Abba» što na aramejskom, koji je bio Isusov materinski jezik, onda je to govor krajnje nježnosti, koji se mogao čuti samo iz usta dječice – tatice! I kada Isus u Getsemanskom vrtu u žarkoj molitvi doziva Oca zove ga «Abba» - Tatice.

I premda je Isus tako jasno naviještao jednoboštvo u troosobnosti, a Crkva tu objavu pokušala objasniti u pojmovima ljudske mudrosti, pa ipak tajna zasjenjuje ljudski izričaj, samo ostaje osjećaj naše nemoći pred velikim otajstvom Božje neizmjernosti i neizrecivosti. Tu zapravo i počinje prava vjera. Kad kažemo prava vjera tu se ne misli prvenstveno na ispravnost vjere, nego na ono što vjera jest. A što je to vjera? Neki će odmah kazati da je to onaj osjećaj vjere koji je u nama. Čak postoji mišljenje da smo genetski uvjetovani s obzirom na to imamo li taj osjećaj za vjeru ili ne. Međutim, taj se osjećaj vjere ili za vjeru zbog odgojnih ili nekih drugih predispozicija može prometnuti u ne-vjeru koja onda postaje svojevrsno ispovijedanje ne-vjerovanja do neke vrste borbenog ateizma. U jednom i u drugom slučaju još uvijek smo na području osjećaja, odnosno svojevrsnog nagnuća prema ili protiv vjere, premda ti unutarnji poticaji za ili protiv još uvijek nisu vjera u smislu religio – vezivanje uz, za. Tako nunutarnji osjećaj za vjeru još nije vjera u njezinoj punini. Vjernikom postajem onda kada sam svijestan svoje pripadnosti Bogu kroz Objavu i kroz praksu u okviru Crkve. Vjera se prenosi tradicijom, predajom od roditelja na djecu. To je još uvijek jedan od najčešćih oblika, premda su mnogi mladi ljudi prisiljeni tražiti oblik vjere jer im ga nisu znali ili nisu htjeli baštiniti njihovi roditelji. Kako to zna biti bolno znadu samo oni koju su prošli taj put. U punoj iskrenosti, ne tražeći jeftina rješenja i odgovore, ispovijedili su mi mladi ljudi u razgovoru svoje dileme. Iskreno žele vjerovati, muči ih Božja šutnja, raznolikost vjerovanja i spoticaji koji dolaze od onih koji opravdavaju svoju nevjeru.

Prvi i bezuvjetni potez je odgovoriti na poziv - biti čovjek. Čovjek kao etično biće koje ne želi i ne čini nikome zlo i koje je otvoreno pozitivnim poticajima. Drugi potez nadovezuje se na ovaj prvi, a to je otvorenost prema svjetlu «odozgor». Ako i potraje svojevrsna agonija traženja, Iskonsko Svjetlo «odozgo» ne će izostati.

Največa pogreška i zastranjenje na tom putu je idolopoklonstvo vlastitom ograničenom umu. Budem li sam počeo sebi graditi vjeru birajući ono što mi se sviđa a odbacujući ono što moj um odvagne kao nelogično, na sigurnom sam putu vlastite propasti kao vjernika, jer tada prestaješ biti tražitelj, dakle putnik prema a postaješ zarobljenik svoje vlastite «kule babilonske». Ima takozvanih vjernika i članova Crkve koji su postali «suha grana» na njezinom zelenom stablu, jer su idolopoklonstvom vlastitog uma presjekli milosne sokove koji u vjeri znače život.

Izlazak Sina iz Oca i Duha iz Oca i Sina božanska je dinamika koja nam se očituje kroz Crkvu. Krstom u ime Oca i Sina i Duha Svetoga nastaje Crkva, a svaki pojedini član Crkve je uronjen (baptizein), dakle, kršten u sam intimni suživot Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.

«Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji» (Rim. 8, 14). Kojemu ćeš se duhu dati voditi ovisi i tvoj put kojim ćeš ići. Hoće li to biti «kula babilonska» kao umotvorina tvoga ograničenog duha ili sinovstvo Trojedine Ljubavi koja nas ohrabruje da se Bogu obraćamo s Abba – Tatice, dakako, ovisi o tebi samome.

Put postoji, odlučnost ići tim putem tvoj je izbor i jedina zasluga koja će te odvesti u milosni zagrljaj Presvetog Trojstva.


Molitva vjernika

Osnaženi milošću Duha Svetoga s pouzdanjem u ljubav nebeskoga Oca, molimo zajedno s Kristom.

1. Za Crkvu; da nepotamnjenim sjajem odražava svjetlost kojom tvoj Sin prosvjetljuje svakoga čovjeka, - Molimo te.

2. Za upravitelje država da uvijek promiču pravednost i mir, - Molimo te.

3. Za mlade da osjete darove Trojedinoga i za njima teže, - Molimo te.

4. Za sve ljude da im otvoriš srca za lahor tvoje Riječi koji liječi i ispunja svetim mirom, - Molimo te.

5. Za sve nas koji slavimo ova sveta otajstva da nas ispuni zanos i slava Trojedinoga, - Molimo te.

6. Za bolesne i nemoćne da osjete tvoju utjehu i pomoć, - Molimo te.

7. Za naše pokojne, da ih uvedeš u vječnu radost, - Molimo te.

Gospodine tvoja je želja da svi ljudi dođu do spoznanja istine koja vodi vječnom životu. Ispuni nas svojom milošću da odlučno idemo putem tvoga Sina Isusa Krista, koji živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Na početku ovog kratkog razmišljanja o današnjem blagdanu i njegovoj poruci čestitajmo svojoj prečasnoj majci Crkvi njezin rođendan. Onoj koja je na današnji dan rođena po Duhu i u Duhu od Oca i Sina. Njezina slika žene u pustinji (svijetu), okrunjene s dvanaest zvijezda s Djetićem u ruci koja se bori sa zvijeri, starom zmijom koja joj želi oteti Dijete. Simbolika koja pravilno istumačena ostaje uvijek aktualna. Krštenjem smo Majko po tebi ponovno rođeni za vječnost. S tobom i u tvome milosnom krilu živimo. S tobom se radujemo Životu, koji je iza svake vidljive manifestacije života, Duhu Svetomu. On, vječna iskra Oca i Sina trajno se objavljuje u treptajima života svakog bića, svakog cvijeta, svake kapi vode. Kao nebeski biser zrcali se u osmjehu majke koja prvi puta prima svoje čedo u ruke, u ljepoti oka djeteta koje trči za leptirima svojih maštanja, u oku mladića koji zaneseno gleda svoju ljubljenu, u oku staraca ispunjenih ljubavlju dok gledaju razdraganu mladost prisječajući se svoje vlastite. On je cjelov Oca i Sina ovome svijetu, kojemu vraća podijeljene jezike naroda kule babilonske jezicima Božanske vatre jedinstva i cjeline, koji se očituje u jedinstvu jezika i naroda.

Nisu Duhovi zabuna u nekoj množini od riječi «duh», već je to prisjećanje na vrijeme kada se blagdan Duha Svetoga slavio tri dana – Duhovi dani ili u nekim kajakvskim krajevima Trojaki – od trodnevnog slavljenja. To nas ujedno upućuje u poruku Duhova kao cjeline, punine, savršenstva. Tri, pa sedam darova, brojevi koji svojom simbolikom veličaju dan «obećanja Očeva» na koji upućuje Uskrsli svoje učenike da čekaju «krštenje Duhom Svetim».

Dok čovjek gleda svoju malešnost u zrcalu «Sile odozgor» i dok postiđeno mora priznati da nema ama baš nikakav dar kojim bi mogao darivati nebeskog Gosta kad me posjeti, jer sve što imam i što jesam njegov je dar, pa i sam sam njegova svojina. Ne preostaje mi drugo nego otvoriti skromnu izbu svoje duše i ponizno primiti Kralja nad kraljevima, Njega koji je Sve jer je punina svega i čekati da se priberu strune srca koje će na Njegov dodir zatitrati pjesmu vječnog zanosa i neizmjerne radosti. Znam da mi On neće zamjeriti što mi odjeća nije po mjeri duhovnih skuta već je sličnija prosjačkoj i što će moja usta tada zanijemiti umjesto da pjevaju ode radosti, jer dijete sam neuko pred prijestoljem mudrosti. Kako da vam danas govorim o Tajni koju tek naslućujem? Stoga ću ponizno moliti da moja nedostojna usta budu u službi nebeskog Tješitelja žalosnih.



Tješitelju tako blag,

Ti nebeski Goste drag,

Pun miline, hlade tih.



Umornima odmore,

u vrućini lahore,

razgovore žalosnih.



Sjaju svjetla blaženog,

sjaj u srcu puka svog,

napuni nam dušu svu.



Nečiste nas umivaj,

suha srca zalivaj,

liječi rane ranjenim.



Mekšaj ćudi kamene,

zagrij grudi ledene,

ne daj nama putem zlim..



Dođi, Duše Presveti,

sa neba nas posjeti

zrakom svoje milosti.



Dođi, Oče ubogih,

djelitelju dara svih,

dođi, srca svjetlosti.

Amen. Aleluja.


MOLITVA VJERNIKA

Danas ti nebeski Oče, upućujemo svoje usrdne molitve; pošalji svima nama snagu Duha Svetoga da ti pobožno služimo slaveći tvoje sveto Ime.

1. Danas je rođendan Crkve. Daj Gospodine da ju vodi tvoj Sveti Duh kako bi bila svjetlo na prosvijetljenje naroda, - Molimo te.

2. Ispuni svojim Svetim Duhom Gospodine, našeg svetog oca, naše biskupe i svećenike, misionare i misionarke da hrabro i s radošću navješćuju Radosnu vijest, koju nam je donio tvoj Sin, naš nebeski Spasitelj, - Molimo te.

3. Snagom Svetoga Duha ukloni mržnju, razdor i ratove među narodima. Ujedini Crkvu svoju da bude sigurna luka spasenja za svako stvorenje na ovoj zemlji, - Molimo te.

4. Duše Sveti, ispuni nas svojom snagom i vatrom žive vjere, da rastući u mudrosti i znaju tebe ljubimo, tebi služimo i tebe slavimo, - Molimo te.

5. Naše pokojne pridruži zajednici svetih u proslavljenoj Crkvi, da te slave i hvale u vijeke, - Molimo te.

Primi, molimo, Gospodine, ove naše smijerne molitve i daj nam osjetiti djelovanje tvoga Svetoga Duha kojega si poslao na današnji dan svojoj Crkvi. To te molimo po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Pročelna pjesma današnjeg misnog slavlja glasi: ''Duh Gospodnji ispunja svemir, i sve što on drži ima dar govora. Aleluja.''

To je onaj Duh koji je u početku lebdio nad vodama (Post 1, 1-2). To je životvorni i živodajni Duh, jer on jest Život. Tako Duh Božji nije isključivo vezan uz jednu zajednicu, kulturu ili religiju. On je svuda, pripada svima, sve nadahnjuje, sve oživotvoruje i sve vodi. Iskru njegove prisutnosti naziremo u svemu dobru i plemenituom što je čovjek napravio ili u što je vjerovao. Veliki, sveti i pravedni ljudi, koji su bili ili jesu pripadnici drugih religija, bili su vođeni Svetim Duhom. Konačno, on je vodio i doveo čovječanstvo do punine Objave po Isusu Kristu, Sinu Božjemu, koji nam je na današnji dan poslao toga Duha koji je njegov Duh. Taj je Duh Sveti doslovce natjerao učenike iz anonimnosti u javnost. Oslobodio ih je straha. Nadahnuo ih što će govoriti. Otvorio je srca onih koji će ih slušati i poslušati; i tako je rođena Crkva.

Stoga mi danas kličemo: Sretan ti rođendan Crkvo! Danas je duhovni rođendan i svakoga od nas, kako veli sv. Pavao: ''Hramovi ste Duha Svetoga!''

Sama pomisao da Duh Božji prebiva u nama trebala bi izazvati u nama osjećaj strahopoštovanja. Jer, život po Duhu nije tek neka euforija. On od nas traži samozataju. Ako želim biti duhovan ponekad se trebam suprotstaviti samome sebi – svojim zlim sklonostima.

Vrhunac svekolike Pavlove teologije zasigurno je zgusnut u osmom poglavlju poslanice Rimljanima u kojem Pavao tumači kako Duh Sveti donosi slobodu, snagu i slavu.

''Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno. Težnja tijela jest smrt, a težnja Duha život i mir. Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu jer se ne pokorava Božjem zakonu, niti to može. Oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu. Ali vi niste u tijelu, već u Duhu, ako zbilja Duh Božji prebiva u vama.'' (Rim 8, 5-8)

Život po tijelu je nemogućnost uzdignuti pogled prema Stvoritelju. To je oboren pogled prema dolje, prema zemlji, prema sebi. Takvi će sva otkrića na području znanosti, kulture i svekolikog napredka pripisati isključivo čovjeku. Dok oni koji žive po Duhu dobro znaju da čovjek sam po sebi ništa novo nije kadar stvoriti jer samo otkriva čudesna djela Božja.

Duh Sveti je Život. (Rim 8,11). On daje život, obnavlja život. U psalmu 103 (104) kličemo: ''Pošalji Duha svojega, Gospodine, i obnovi lice zemlje!'' Život bez Duha vodi u smrt. Nije ni čudno da se današnja zapadna civilizacija bez Boga pretvara u civilizaciju smrti. Izumiranje zbog sebičnosti. Jedno dijete, u kojemu roditelji vide centar svijeta, odgaja se u egocentrično biće. Želja da se pod svaku cijenu što više produlji život, pretvara se u vegetiranje bez nade, jer to je tunel bez izlaza i svjetla, pa je za takve eutanazija jedino smisleno rješenje. Gomilanje bogatstva bez mjere i moralnih mjerila zapravo je bijeg pred crnom rupom besmisla, jednako kao i uzimanje raznih opijata već kod mladih ljudi, koji su još zapravo djeca. Seksualna razuzdanost do najodvratnijih preverzija ne samo da uživa slobodu, već se postavlja i na pozornice s pretenzijom da zamjeni umjetnost koja se proglašava mrtvom, jer je ona uz vjeru jedino kadra dotaknuti i posredovati tajnu protkanu Božjim Duhom.

U takvom svijetu kršćanin može opstati kao navjestitelj života i nade samo uz pomoć Duha Svetoga. Život po Duhu čini nas vjerodostojnim, izvornim i svježim. Oni koji su poslušni Duhu, po njima sam Bog progovara, jer mi – u Duhu Svetom primamo ''moč'' (Iv. 1, 13 – 14), a to je unutarnje osposobljenje po kojemu se ''djeca Božja zovemo i jesmo'' (1 Iv. 3,1). Ako pak djeca onda i baštinici zajedništva s Bogom kroz svu vječnost.

Konačno Duh Sveti je Duh istine i u njemu će nam zasjati sva istina od postanka svijeta. On će oživjeti memoriju Crkve, a samu Crkvu očistiti svojim svetim ognjem od grješnosti. Pravednici će tada zasjati poput zvijezda na nebu.

Stoga otvorimo vrata svoga srca da uniđe Kralj slave, pa da kličemo od radosti jer: ''Ljubav je Božja razlivena u srcima našim. Amen! Aleljuja.


Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu Ocu koji nam po Kristu neprestano daje svoga Duha koji mijenja lice zemlje i ljude okuplja u zajedništvo istine, pravednosti i mira.

1. Za papu našega Benedikta, biskupe i svećenike da njihove odluke i pothvati budu vođeni ljubavlju i zalaganjem za cijelu Crkvu. – Molimo te.

2. Za sve koji vjeruju u Krista, da znaju osjetiti i prepoznati poticaje Duha Svetoga u svom svagdašnjem životu. – Molimo te.

3. Za one koji su ove godine primili ili će primiti sakramenat sv. Potvrde: da svojim životom svjedoče spremost živjeti prema poticajima Duha. – Molimo te.

4. Za ljude s kojima živimo, radimo ili se susrećemo: da ih obdariš svojim Duhom i vodiš na životnom putu. – Molimo te.

5. Za sve narode svijeta: da uz pomoć Duha izgrađuju društvo pravednosti, mira i slobode. – Molimo te.

6. Za našu zajednicu: da raste u prihvaćanju, zbližavanju, zajedništvu i ljubavi. – Molimo te.

7. Za naše pokojne: da ih po svome Duhu pozoveš na vječnu radost u zajedništvu svetih. – Molimo te.

Gospodine, ti si na današnji dan ispunio obećanje dano po Sinu i apostole obdario Duhom Svetim osposobivši ih za djelo svjedočenja sve do kraja zemlje. Primi ove naše molitve i pomozi nam osluškivati poticaje istoga Duha čuvajući nas od nemara za njegova nadahnuća. To te molimo po Kristu Gospodinu našem.

''Krist moli za nas, moli u nama i mi se molimo u njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, molimo se njemu kao svomu Bogu.'' Sv. Augustin.

Nalazimo se u prvoj devetnici, kako to promicatelji pučkih pobožnosti vole isticati, Duhu Svetomu koja je započela na Uzašašće. To ujedno i definira Crkvu kao moliteljicu. Svijesni članovi Crkve dižu ruke na molitvu da nas posjeti Duh Kristov i da nas zaogrne svojom snagom i blagoslovom.

Zanimljivo kako pisci poslanica različito oslovljavaju čitatelje. Tako Pavao redovito rabi riječ «braćo!», ostali apostoli «predragi!», samo nas Ivan oslovljava s «ljubljeni!». Ono isto što veli Pavao u poslanici Rimljanima ( Rim. 5,5): «Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan». Ta razlivena ljubav je čisti Božji dar. Ona nam dolazi od Boga i kao spoznaja i kao osjećaj i kao zapovijed. Kao spoznaja; jer čovjek je Bogu uvijek stavljao masku pravednosti i strogoće, ali nije se iz straha mogao dovinuti da bi Bog mogao biti Ljubav. To nam je trebalo biti objavljeno. Kao osjećaj; jer ljubav ne može biti drugo nego osjećaj. Kako god nas razni navjestitelji i propovjednici uvjeravaju da ljubav prema Bogu i bližnjemu nije samo osjećaj nego i križ i žrtva, ona je ipak prije svega osjećaj iz kojega prizlazi spremnost da se žrtvujemo i da dragovoljno uzimamo svoj križ. Ljubav je zapovijed prije svih zapovijedi: zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, a veće ljubavi nitko nema nego kad život svoj preda….. Stoga je današnje Evanđelje, koje je ulomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv.17) himna ljubavi i svetosti. Iz te Isusove molitve, koja započinje riječima: «Oče sveti!» kao duhovni miomiris širi se ozračje ljubavi i svetosti, a jedno i drugo nije «naš proizvod» nego čisti dar koji nam Isus donosi od Oca po Duhu Svetomu. Duh nam ga prenosi kao cjelov Oca i Sina. Ljubljeni, da se poslužim Ivanovim oslovom, ima li nešto ljepše i uzvišenije od ljubavi i svetosti? «Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – one koje si mi dao: da budu jedno kao i mi!» U svojoj molitvi Gospodin nas «uvlači» u svijet strujanja trojedine Božanske ljubavi. Da, Gospodine, klečim pred tobom i zahvaljujem ti na tom daru nad svim darovima dok u tišini osluškujem nadolazeći šum Duhova. Veličanstveni Bože, kako si divan u svojoj ljubavi! Aleluja!


Molitva vjernika

Ocu nebeskomu, po Duhu Svetomu u Isusu Kristu iznesimo svoje molitve.

1. 1.Oče nebeski, pošalju Duha svojega svojoj Crkvi, našem svetom ocu, našim biskupima i svećenicima, da ih povuče iz zidane crkve u Crkvu koju gradi Duh po cijelome svijetu, - Molimo te.

2. Duše Sveti, ispuni nas snažnim osjećajem jedinstva u Crkvi i daj nam spremnosti opraštati i moliti oproštenje, - Molimo te.

3. Ispuni nas ljubavlju i svetošću, da ti barem u pobožnoj želji i nastojanju budemo slični, - Molimo te.

4. Ispuni duhovskim žarom sve krštene, da idu ususret blagdanu Duhova s molitvom i nakanom dati se u službu Duhu, - Molimo te.

5. Vatrom svoje božanske ljubavi zagrij naša mlaka srca da ti u radosti i ljubavi služimo, - Molimo te.

6. Daj da mladi koji primaju sakramenat potvrde obnovljeni Duhom Svetim rastu u ljubavi i svetosti, - Molimo te.

7. Privedi duše naše pokojne braće i sestara radostima vječnog života s Tobom, - Molimo te.

Oče sveti, ti si svoga Sina poslao u svijet da dovrši djelo ljudskog spasenja. Očuvaj nas u svojoj ljubavi do njegovog drugog dolaska. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.