Angelusove propovijedi

Pavao apostol ne propušta priliku a da nas ne upozori na naš uzvišeni položaj koji smo stekli zaslugom Kristovom. On nas je milostivo oslobodio naših prijestupa i naše neobrezanosti, pod kojom se misli na isključenost iz baštine spasenja. I obrezani i neobrezani podložni su obdržavanju zakona i propisa jer im je to od davnina, od vremena grijeha neposlušnosti praroditelja, bila jednina slamka spasenja. To je ta ''zadužnica'' koju Pavao spominje u današnjoj poslanici Kološanima, koju je Isus uklonio tako da ju je pribio na križ ili drugim riječima; križem smo muke njegove spašeni.

Tako je kroz cjelokupnu Pavlovu teologiju, kao trajni eho, prisutan naš uzvišeni poziv po kojemu smo ''kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod.''stečen neprocjenjivom vrijednošću Kristove spasiteljske žrtve.

Za ulazak u kraljevstvo spašenih više nam nisu potrebne kao polog naše privatne žrtve u smislu nekih asketskih vježbi, postova, dugih molitava. Nije nam potrebna ''zadužnica'' koju trebamo otplatiti robovanjem zakonu. Krist nam je otvorio vrata spasenja kroz koja mi ulazimo činom krštenja. Tu nam treba uvijek biti prisutna simbolika krštenja kakvo pamti Prva Crkva: Odrasli krštenik skida staro odijelo, ulazi u krstionicu i uronjen po đakonu Crkve simbolički umire starom čovjeku. Jednako tako se simbolički pridružuje trenutno smrti Kristovoj da bi ponovno izronio kao nov, uskrsnuli stvor koji oblači bijelu haljinu - Krista. Tada slijedi usklik: ''U Krista ste se krstili, Krista ste se obukli, aleluja!''

Ono što u grčkom za krštenje znači baptizein = uroniti, u našem jeziku, a iz baštine slavenske braće Čirila i Metoda znači krstiti = Kristiti, učiniti da budem Krist.

Uzvišenom pozivu sinovstva Božjega odgovara i uzvišena molitva. Na zamolbu jednog od učenika: ''Gospodine, nauči nas moliti..'' Isus izgovara molitvu djece Božje. Boga zove Ocem. ''Oče naš!'' To je molitva spašenih koji se uzdignutih i raširenih ruku obraćaju Bogu Ocu. To je molitva koja sva ''miriše'' na Kraljevstvo nebesko.

To nije molitva ''psića'' koji skupljaju mrvice sa stola gospodareva, to je molitva sustolnika koji slave Gospodina: ''Sveti se Ime tvoje'', jer to je spasonosno Ime nad svakim imenom. Tek potom slijedi žarka molitva Prve crkve: ''Dođi kraljevstvo tvoje!'' To je molitva za ostvarenjem Božjeg plana, koji se označava pojmovima, pravednosti, bratstva među ljudima, pobjede života, a poraz smrti i uništenja i konačno stanje gdije više neće biti suza i žalosti.

Molitva Očenaša nadalje nam posvješćuje da to Kraljevstvo pripada Bogu - dođi kraljevstvo tvoje. Ono će se ostvarivati onim tempom kojim će se prihvaćati Božja volja da bude kako na nebu tako i na zemlji.

Svagdašnji kruh koji molimo ima dvostruki vid. To je kruh za tijelo i nebeski Kruh - euharistija - hrana spašenih. Potom slijedi molitva za otpuštanje grijeha. Budući smo slabi i skloni zlu, molimo da budemo oslobođeni iskušenja, kako ne bi otpali.

Moleći molitvu Oče naš, mi kao da dobivamo krila vinuti se dalje i svojim riječima govoriti Gospodinu, intimno i s pouzdanjem, kao što je to činio Abraham, zauzimajući se za gradove Sodomu i Gomoru, koji su utonuli u zlo.

Sveti su u svojim molitvama s Bogom razgovarali, ne kao pogani, koji su mislili da će zbog mnoštva nabrojenih molitava zadobiti ono što traže. Kršćanin treba uvijek biti svijestan kako je za njega najbolje kad se vrši Božja volja.

Premaleni smo i preuzak je naš vidokrug da bismo mi mogli reči Gospodinu što je za nas dobro.

Molitva Očenaša stremi k punini, a punina vjere je biti, makar sićušan odsjaj slave Božje. To je blaženo stanje u kojemu je vjernik zakriljen slavom Božjom, pa je njegova molitva ponajprije zahvaljivanje. Kao što današnji psalam izriče tu zahvalnost riječima: ''Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca, jer si čuo riječi mojih usta.'' (Ps 138 /137/).

Psalmi su, inače, najljepši molitvenik koji bi trebao prirasti vjerničkom srcu. U psalmima se nalaze najljepši hvalospjevi Gospodinu, kao i molitve u svi prilikama. Stoga je Crkva oduvijek molila i pjevala psalme. Božanski časoslov je molitva Crkve kojim za vjernika dan započinje i završava.

Kao što su psalmi molitva i hvalospjevi Objave, tako je i Očenaš molitva Gospodnja i najuzvišenija molitva djeteta Božjega.


Molitva vjernika

Molimo danas Oca nebeskoga da nas nadahne pravom molitvom kao što nas je učio Gospodin.

1. Dok je Isus molio u vodi Jordana sišao je nanj Duh sveti: podaj nam svoga Duha da nas preobrazi. - Molimo te.

2. Isus se sklanjao na samotna mjesta da bi molio: daj da i mi nađemo vremena i volju za molitvom. - Molimo te.

3. Isus je proveo noć u molitvi: daj da se i mi u teškim trenucima života utječemo molitvom za pomoć. - Molimo te.

4. Isus je rekao: molite za one koji vas zlostavljaju; ne daj da ikog isključimo iz svojih molitava. - Molimo te

5. Dok je Isus molio, izgled lica mu se izmjenio: neka i nas molitva izmjeni da se na našim licima i u srcu pojave znakovi slave Očeve. - Molimo te.

6. Dok molimo Očenaš: daj da budemo svijesni uzvišenog poziva djece Božje.- Molimo te.

7. Očuvaj nas farizejske molitve i daj da ti se ponizno molimo. - Molimo te.

8. Oslobodi nas kušnje kako ne bi otpali od vjere. -Molimo te.

9. Daj da ne tražimo svoju, nego tvoju volju. - Molimo te.

10. Daj da na naše molitve pokojni zadobiju život vječni u tvojoj slavi. - Molimo te.



Oče, sveti se ime tvoje. Neka dođe kraljevstvo tvoje. Otpusti nam duge naše. Po Kristu Gospodinu našem. Amen.

U ovo vruće ljetno vrijeme pred nama su čitanja kojima bismo mogli prići s one ''lakše strane'', a da ipak poruka Božje riječi ostane neokrnjena i jasna.

Tema se nameće sama; riječ je o gostoprimstvu.

Sam pojam gostoprimstvo izlazi iz okvira židovsko- kršćanske predaje, jer ga hvala Bogu još uvijek ima na ovom svijetu neovisno o etničkoj , kulturnoj ili vjerskoj grupaciji.

Gostoprimstvo spada u temeljnu dimenziju čovječnosti. Ono je odlika jednostavnih, priprostih i poštenih ljudi, koji nisu izgubili onu urođenu krepost koja je ispred koristoljublja.

Posredstvom televizije mi danas možemo ''uživo'' promatrati običaje raznih naroda za koje prije nismo niti čuli, a koji za naše prilike žive u siromaštvu preživljavanja, ali nas uvijek iznenadi njihovo urođeno gostoprimstvo, prema kojemu naš izraz ''poslovni ručak'' zvuči nakaradno i čisto sumnjam da bi ti ljudi uopće razumjeli o čemu se radi.

Ponajprije, tu je Abraham kojega s pravom nazivamo praocem vjere, jer je u iskrenosti i poštenju osluškivao glas srca koje ga je dovelo do spoznaje jednoga Boga koji ga vodi putem koji mu je namijenio, a sam Abraham izvježbao se u prepoznavanju poruka Božjih.

Njemu se kod hrasta Mamre, na području Hebrona ukazao Gospodin. To ukazanje čitatelja odmah dovodi u zabunu: ukazao mu se Gospodin a dolaze trojica?

Pustimo sada postrani što su neki crkveni oci u toj trojici vidjeli Presveto Trojstvo i okrenimo se Abrahamu.

Abraham je poput beduinskog poglavice živio u šatoru sa svojom ženom Sarom. Za dnevne žege, kada se obično ne putuje, njemu ususret dolaze trojica ''niodkud''.

Njegovo je srce zaigralo od uzbuđenja jer je uvježban Božjim iznenađenjima u toj trojici prepoznao posjet Gospodinov.

On im iskazuje največe poštovanje i zajedno sa svojom suprugom priređuje svečanu zakusku po najstrožim pravilima kojih se i danas drže Beduini kada nekome žele iskazati posebnu čast.

Za Abrahama nije bilo upitno da ga je u toj trojici posjetio Gospodin, koliko je za njega, vjerojatno, bio zagonetan uzrok posjeta. To doznaje tek na kraju kada mu je rečeno da će dogodine njegova vremešna žena Sara roditi sina.

Ruski ikonopisac Rubljov (XV.st.) genijalno je prikazao jenoliku, tajanstvenu, trojicu za gostoljubivim stolom.

Bog koji dolazi u posjet čovjeku, nije li to onaj isti Svevišnji, Sabaot silan i strašan?

Da bismo bolje razumjeli tajnu Božjih postupaka neka nam pomogne Knjiga Mudrosti: ''Milina mi je boraviti sa sinovima ljudskim.'' (Izr 8,31).

Zar nije Bog poveo za ruku Abrahama da bi ga vodio kroz njegovo potomstvo sve do utjelovljenja Sina Božjega?

Svaki bi vjernik trebao prihvatiti poziv Božji da bude poput Abrahama vođen putem jedinstvenim i neponovljivim, jer kako je Gospodin jednistven i neponovljiv tako je i onaj tko ga slijedi neiskrčenim putevima božanske avanture, koja se zove punina života.

Drugi opis gostoprimstva pruža nam evanđelje. Dvije sestre, Marta i Marija ugostile su Gospodina.

Dobro nam je poznato kako je Marta bila ta koja se brinula kako bi gosta što ljepše poslužila, a Marija je sva zanesena slušala što on govori.

Ako ostavimo postrani tipska tumačenja i one koji u Marti vide aktivne vjernike, a u Mariji kontempativce, kao i one koji naglasak stavljaju na tobožnji Isusov ozbiljni prijekor Marti jer se brine za mnogo, a jedno je potrebno. Tek tada možemo ući u svu ljepotu njihove konverzacije koja se odvija u skrovitosti gostoprimstva koje su priredile te presretne žene jer ih je svojom prisutnošću počastio sam Učitelj. Marta, kao vrijedna domaćica nije toliko potrebita pomoči koliko se boji da možda Marija previše ne zamara Gospodina, a on ju zapravo tješi, kako je njezina sestra izabrala najbolji dio koji joj se neće oduzeti.

Na kraju bismo si trebali posvijestiti vlastitu ulogu obzirom na gostoprimstvo.

Svi smo mi, vjerujem, dobri domaćini, kada nam netko dođe u goste. Istina, ne iskazujemo svima jednako gostoprimstvo. Drugačije ćemo ugostiti nekog svog poznanika ili rodbinu, a drugačije ako nam slučajno dođe u goste neka visoko rangirana osoba u društvu, predsjednik države ili neki kardinal ili nadbiskup.

Biti u ulozi jednog Abrahama ili Marte i Marije; o tome, dakako, ne trebam niti razmišljati jer to zvuči poput znanstvene fantastike.

A, je li baš tako? Nisam li ja svake nedjelje doslovno u stvarnoj ulozi Abrahama, Marte i Marije kada ugošćujem u šatoru ili domu svoga srca samoga Gospodina Isusa u sv. Pričesti? Jesam li tada sličan Abrahamu koji je vidjevši tko mu se približuje pao ničice na zemlju i rekao: ''Gospodine moj, ako sam stekao milost u tvojim očima, nemoj mimoići svoga sluge!''(Post 18, 3-4) Jesam li zaokupljen u svojim mislima kako najbolje ugostiti najuzvišenijeg Gosta, što mu kazati i kojim ga molitvama počastiti?

Jednako tako, slušam li Božju riječ pozorno i s ljubavlju poput sestre Marije?

Neke stvari u životu nikako ne bi smjeli prepustiti da se rutinski odvijaju, a tu je na prvom mjestu euharistija, a posebno sv. Pričest jer tu sam ja domaćin samome Gospodinu. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu, našem nebeskom Gostu, iskažimo gostoprimstvo usrdnom molitvom.

1. Gospodine daj da i ja budem obuzet brigom kako da te ugostim u liku onih koje je ovaj svijet prezreo i odbacio. Molimo te.

2. Daj mi srce Marijino da s ljubavlju slušam tvoj sveti nauk i u životu ga provedem. Molimo te.

3. U Crkvi ima mjesta i za Marte, daj mi spremnost da se zalažem u župskoj zajednici u svim vrijednim poduhvatima, kao i u akcijama na općem planu Crkve. Molimo te.

4. Daj nam duha pobožnosti da svetoj Pričesti pristupamo s osjećajem strahopoštovanja. Molimo te.

5. Pomozi nam da u svakom trenutku budemo svijesni tvoje blizine. Molimo te.

6. Vodi nas putem spasenja i oslobodi nas zla. Molimo te.

7. Naše pokojne uvedi u svoje kraljevstvo svjetlosti i mira. Molimo te.

Gospodine, daj da uvijek proživljavamo otajstvo tvoje ljubavi i daj nam snage da Te znademo ugostiti u osobama naše braće i sestara koji kucaju na naša vrata. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

Tumačeći Zakon Gospodnji, pisac današnjeg prvog čitanja kaže: ''Ova zapovijed što ti je danas dajem nije za tebe preteška niti je od tebe predaleko… Jer blizu ti je Riječ, u tvojim ustima i u tvome srcu, da je vršiš. (Pnz 30, 11…14)

Zakon Gospodnji je ponajprije Božja Riječ koju treba tražiti u svom vjerničkom srcu. Ona je živa, uvijek prisutna po kojoj pobožni vjernik živi i djeluje..

Evanđelje po Luki (Lk 10, 35 – 37) ulazi u samu srž vjere. Dotiče ono što je najbitnije svakom vjerniku a to je vječni život.

Tko će baštiniti život vječni? Odgovor je onaj koji: ''ljubi Gospodina Boga svjega svim srcem svojim, svom dušom svojom, svom snagom svojom i svim umom svojim; a svoga bližnjega kao sebe samoga!'' Ova vrhovna zapovijed je svojevrsni kršćanski diptih – dvokrilje. Ljubav prema Bogu predpostavlja i mjeri se kroz ljubav prema čovjeku – bližnjem. To je još dojmljivije izraženo u Matejevom evanđelju o posljednjem sudu (Mt 25, 40 – 45), kao i u Prvoj Ivanovoj poslanici: ''Tko ne ljubi brata svoga koga vidi, kako može ljubiti Boga koga ne vidi (1 Iv 4,21).

Dostojevski će to genijalno pretočiti u sadašnjost: ''Ljubav je kao prosjak obilazila zemljom i stajala pred tvojim vratima, a ti joj nisi otvorio – i tu počinje tvoj pakao.'' (Braća Karamazovi).

Na zakonoznančevo pitanje, tko je moj bližnji, Isus odgovara poznatom prispodobom o Milosrdnom Samarijancu. Suvremenim jezikom rečeno Isus razmišlja globalno. Jer, ako je Samarijanac Židovu bližnji, koji se međusobno nisu trpjeli, onda to može biti svatko pod kapom nebeskom.

Ali konkretno? Ne mogu mi biti bližnji koje ne poznajem ili za koje ne znam da uopće postoje. Evanđelje daje jasan odgovor: to je onaj kome sam potreban, onaj tko treba moju pomoć.

Prisjetimo se što kaže prvi dio zapovijedi koja se odnosi na Boga. Ona poziva na ljubav prema Bogu svim srcem, svom dušom, svom snagom i svim umom svojim. To znači biti uronjen u Boga. Biti do te mjere zaljubljen u Boga da mi je on sve.

Naš nedavno preminuli pjesnik Tadijanović je takav odnos s Bogom zorno opisao kao: biti nošen na Božjem dlanu. Onaj tko je po ljubavi tako tijesno povezan s Bogom, želi njemu biti sličan po ljubavi prema bližnjemu. Živjeti po Božju, drugim riječima biti pobožan. Činiti djela koja čini Bog. A djela Božja prema Pismu jesu: zauzimati se za siromahe, udovice, nemoćne i potlačene….

U današnjem psalmu čitamo: ''Gledajte ubogi, i radujte se, nek vam oživi srce, svima koji Boga tražite. Jer siromahe Gospodin čuje, on ne prezire sužanja svojih.'' (Ps 69 /68/ 33 – 34).

Ne možemo se oteti dojmu uzvišenog poziva, ali smo jednako tako svijesni da smo u svagdašnjem životu jadni patuljci prema divovskom pozivu koje nam upućuje Božja riječ ili Zakon Gospodnji.

Pritisnuti tako između htjeti i moći nesmijemo smetnuti s uma da imamo na nebesima Zagovrnika, Gospodina našega Isusa. Pavao apostol u poslanici Kološanima, koja je sastavni dio današnjih liturgijskih čitanja, donosi sažetak kristologije: On je Slika Boga nevidljivoga… On je Glava Tijela Crkve….Bog je po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmirio sa sobom sve, bilo na zemlji, bilo na nebesima. Crkva, moliteljica u najsvečanijem trenutku misnog molitvenog obrasca upućuje svoje molitve: ''Po Kristu, i s Kristom, i u Kristu, tebi Bogu, Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava u sve vijeke vjekova.'' (Red mise).

Krvlju križa Kristova mi smo izmireni s Bogom. Prinoseći euharistiju zahvaljivanja Bogu Ocu; po Kristu, i s Kristom, i u Kristu u Duhu Svetomu, mi prinosimo i svoju nemoć svagdašnjeg života u ispunjavanju ljubavi prema Bogu i bližnjemu i tada trebamo moliti pomoć Onoga koji nas je otkupio krvlju svojom da možemo vršiti djela Božja i živjeti po Božju, odnosno biti pobožni. Amen.


Molitva vjernika

Gospodinu, punom ljubavi i milosrđa, uputimo svoje molitve.

1. Da tvoja Crkva i svi njezini članovi žive po zapovijedi ljubavi. – Molimo te.

2. Da svi ljudi osjete tvoju očinsku ljubav. – Molimo te.

3. Da nas očuvaš od hladnoće i nehaja prema onima koji trebaju našu pomoć. – Molimo te.

4. Naše mladomisnike ojačaj svojom snagom da budu nosioci ljubavi Kristove u Crkvi. - Molimo te.

5. Da pošalješ pomoć onima koji su potrebni i u nevolji. – Molimo te.

6. Da podržiš one koji su se posvetili djelima milosrđa u njihovom radu. – Molimo te.

7. Da naše pokojne nagradiš vječnim životom u zajedništvu svetih. – Molimo te.

Milosrdni Bože, u svom Sinu Isusu Kristu došao si k nama kao milosrdni Samarijanac da budeš svima Spasitelj. Pomozi, nama slabim ljudima, da u životu očitujemo tvoju ljubav. To te molimo po Kristu našem Gospodinu.

Uzmemo li da je prvo čitanje, kojemu slobodno smijemo pribrojiti i psalam, svojevrsna uvertira u evanđelje, onda odmah možemo zaključiti da je poruka današnjeg evanđelja radost, oduševljenje, klicanje…..

Kako je god povijesni put Božjeg naroda bio sve samo ne lagodan i bez teškoća; sažetak tog dugog i trnovitog hoda kroz povijest koji se zove Biblija, iznenađuje silinom radosti i optimizma, poput ovoga u Knjizi proroka Izaije.

Biblija ili Sveto pismo tu radost i optimizam crpi iz iskustva kako Bog nikada nije zaboravio svoj narod. Dapače, bio je uz njega i onda kada se taj odmetnuo od Stvoritelja i trčao za drugim, lažnim božanstvima. Srce Izraela je Jeruzalem, koji u Novom Zavjetu postaje: Nebeski Jeruzalem, Kristova zaručnica, Crkva. Ta je sličnost još veča kad se uzme u obzir da je Jeruzalem u židovskom jeziku ženskog roda. ''Radujte se, radujte s njime, svi koji ste nad njime tugovali, da se nadojite i nasitite na dojkama utjehe njegove, da se nasišete i nasladite na grudima krepčine njegove.'' (Iz 66, 10 – 11.)

I evo, odlomak današnjeg Evanđelja po Luki pršti od radosti i oduševljenja prve Crkve koja ga je iznjedrila, a sve je zbijeno u jedan trenutak povijesti u kojem dominira svijest da je svijet zreo za Novo! Ta novost je Evanđelje, Radosna vijest u kojoj je zbijena konačna Objava: Bog je s nama. Poslao nam je svoga Sina po kojemu smo spašeni, ne od bolesti, muke i trpljenja, vrhunac spasenja je u svijesti da sve ima smisla. Da nismo proizvod slučaja, život bez nade u kojem trijumfira zlo nad dobrim kao posljedica kaotičnog stanja i dezorjentacije.

To je ono za čime ljudsko srce teži od pradavnina do danas. Kad činim dobro da mi se zlo ne ceri u lice i govori kako mi je uzaludan trud.

I ne samo to, Crkva je novi Jeruzalem koja svoje članove hrani mijekom milosti, ali još nas je premalo. To su oni koje Isus šalje da bez straha, kao janjci vukovima doviknu: kucnuo je čas, Bog stvara novi svijet, pridružite se, pobijedimo zlo!

I danas je malo onih koji su spremni uči u svijet i donijeti mu poruku nade. To nije poziv samo svećenicima i biskupima. Svaki je kršćanin pozvan biti navjestiteljem Radosne vijesti.

Kada se mladi uhvate za ruke i zagrle svoj grad s porukom za život bez droge i nasilja, to je prekrasna poruka koju ne sam da treba podržati, nego joj se treba i pridružiti. Umjesto da ih sažalno gledamo uz komentar: proči će ih oduševljenje i optimizam kad konačno shvate u kakvom svijetu žive.

Največa zapreka novosti evanđelja su naši stereotipi, naše predrasude i konačno naša slabost da se otmemo uhodanom mirenju sa osrednojšću ili čak sa zlim koje oholo diže glavu u društvu koje tobože sami kreiramo i s kojim se poistovjećujemo.

Čovjek Duha u Bogu prepoznaje vječnu mladost i vječnu novost, koja se ne zatvara u neke svoje povijesne vrijednosti i nazovi duhovnu začahurenost nego ulazi u svijet da ga preobrazi i obnovi u skladu s Duhom Božjim koji sve čini novo.

Ako se danas osjeća svojevrsni zamor i malaksalost kod vjernika i njihovih pastira, to je samo znak da nismo spremni slijediti poticaje Duha i prihvatiti avanturu radosnih navjestitelja nego radije slijedimo uhodane puteve koje smo si sami izgradili, ili još gore, koje su nam ponudili oni koji nikada nisu niti upoznali otajstvo života koje može ponuditi samo Bog u svojoj novosti i vječnoj mladosti. Amen.



Molitva vjernika



Gospodine Bože, ti nas šalješ u svijet da navijestimo tvoje kraljevstvo. Upućujemo ti svoje molitve, tražeći tvoju pomoć i blagoslov.



1. Obdari svoju Crkvu snagom Duha Svetoga da naviješta spasenje svim ljudima. – Molimo te.

2. Pomozi svima koji se smatraju Isusovim učenicima, u izgradnji tvoga kraljevstva. – Molimo te.

3. Pozovi kao radnike u svoju žetvu mnoge muškarce i žene koji će se nesebično zauzeti za ostvarivanje svijeta bez zla i nasilja. – Molimo te.

4. Očuvaj u miru i ustrajnosti sve službenike svoje Crkve da budu istinski navjestitelji radosne vijesti. – Molimo te.

5. Potakni sve upravitelje naroda i država na zalaganje za mir , pravednost, istinu i slidarnost. – Molimo te.

6. Nauči nas molitvom pratiti i podupirati sve planove i pothvate. – Molimo te.

7. Otvori vrata raja našim pokojnicima i uvedi ih u vječno zajedništvo sa svetima. – Molimo te.



Gospodine, ti si obećao pomoć svima koji ti se s pouzdanjem obraćaju. Molimo te pomozi nam u našim potrebama i usliši naše molbe po Kristu Gospodinu našem.

Ima momenata u životu kada čovjek ima osjećaj da se sve zlo sručilo na njega. Odjednom kao da više ništa ne štima. Neugodna iznenađenja redaju se jedno za drugim. To su momenti kada praznovjerni ljudi konzultiraju horoskop ili svoju ''sudbinu'' daju preispitati kakvoj vidovnjakinji, dok se drugi napiju ili padnu u depresivno stanje.

Zamislite čovjeka koji u poduzeću očekuje promaknuće povezano s boljom plaćom i boljim uvjetima rada i premda je za to osposobljen, to mjesto dobije osoba bez znanja i sposobnosti. Ovako utučenog dočeka žena i umjesto utjehe i potpore birtko ga podsjeti da on misli samo na svoju karijeru a zapostavlja obitelj, jer evo zvali su iz škole i javili da njihov sin već dulje vrijeme izostaje iz nastave, druži se s propalim đacima, te da je policija kod jednog našla neku drogu, pa će vjerojatno i njihov sin biti osumnjičen….. Čovjeku se jednostavno smrači. Boje okoline nestanu, a sve se zavije u neko mutno sivilo. Jednostavno se ne nazire izlaz iz takvog stanja… A nema nikoga komu bi se povjerio, nikoga tko bi ga razumio, utješio.

Pokušamo li se približiti Isusu kroz današnje evanđelje, koje je nekako rastrgano, nepovezano; doživjeti ćemo Isusa koji ostavlja dojam da je neshvaćen. Da je njegov pogled uperen u neku točku koju njegovi suputnici niti vide niti mogu slijediti.

Isus se uputio u Jeruzalem, mjesto i poprište njegove muke i smrti. To je učinio sa svom odlučnošću. Evanđelist Luka tim izrazom jasno daje do znanja da je Isus dobro znao što ga očekuje i da mu je bilo potrebno skupiti svu ljudsku snagu kojom će krenuti da bude ''uznesen'' kao žrtva, što očito njegovi suputnici nisu razumjeli. Tek su naslućivali koliko bi mogao biti opasan taj put, pa su zanovijetali poput djece koja nešto ne žele pa očekuju od roditelja da promijene odluku. Povrh toga odbijaju ih primiti u smarijanskom selu. To se dogodilo Isusu koji je razbijao židovske predrasude o Samarijancima kao neprijateljima Židova, čak je kao primjer čovječnosti istaknuo sućutnog Samaritanca dok su u toj prispodobi Židovi zakazali.

Evo, sad ga učenici još pitaju: ''Gospodine hoćeš li da kažemo neka oganj siđe s neba i uništi ih?'' Kao da su ga tri godine uzalud slušali. On odlazi, a oni ostaju takvi kakvi jesu, nepromijenjeni sa svojim sitnim zapitkivanjima i brigama.

Ako je Sin čovječji prošao kroz teške trenutke napuštenosti, neshvaćanja i prepuštenosti samoći u najtežim momentima života; trebamo i mi, koji ga nastojimo slijediti, računati na takve teške životne trenutke kada se testira naša vjera.

Umjesto da pokušamo takve trenutke objasniti negativnim utjecajem planeta. Umjesto da se prepustimo rezignaciji i samosažaljevanju kako nas nitko ne razumije i kako je ovaj život tek šaka jada. Potražiti treba onu sićušnu iskru vjere koja nikada ne trne, a koja se sakriva u poruci današnjeg psalma: ''Ti si Gospodine, baština moja!'' Koliko vjerničke topline u toj jednostavnoj rečenici! Svijest da je moja baština Gospodin sve mijenja. Sitna iskra postaje svjetlo koje se probija iza tmasnih oblaka i stvara čaroliju vjerničke nade koja se ne gasi. Budi se svijest da imam svemoćnog prijatelja na kojega sam na žalost pritisnut životnim nevoljama na trenutak zaboravio. Imam kome povjeriti svoju bol, jer jedino on i može izliječiti moju tugom satrtu dušu.

I ne samo to; svijest da sam izliječen njegovom pomoću daje mi snage da i ja budem drugima donositelj sreće i utjehe. Amen.



Molitva vjernika



Nebeskom Ocu, koji se u Isusu pokazao svim ljudima u naveoljama blizak, iznesimo svoje molitve.



1. Gospodine, učini da tvoja Crkva bude djelotvorno prisutna u svim teškim situacijama kad nevolje snađu našu braću i sestre. – Molimo te.

2. Bože, daj jadnima ovoga svijeta da nađu ruku koja će ih pridići i pomoći im. – Molimo te.

3. Bože, daj svim kršćanima dostatno samopouzdanje, da se mogu nositi s nevoljama i tjeskobama vremena u kojem živimo. - Molimo te.

4. Gospodine, daj da međuljudska susretljivost razvedri lica koja su smrknuta zbog patnje, tužna zbog osamljenosti. – Molimo te

5. Gospodine, daj nama ovdje okupljenima čovječnosti koja će drugoga razumjeti. – Molimo te.

6. Bolesne okrijepi snagom svoga Duha. – Molimo te.

7. Našu pokojnu braću i sestre uvedi u svjetlo nebeske radosti. – Molimo te.



Primi Gospodine naše molitve i usliši sve naše prošnje, posebno one za koje se ne usuđujemo niti moliti. Po Kristu Gospodinu našem.