|
ČITANJA
MISA POLNOĆKA
Rođenje Isusa, Sina Božjega obavijeno je tajnom do te mjere da nam nije poznata niti prava godina rođenja, niti datum rođenja kao i mnoge druge okolnosti vezane uz negov rođendan.
Međutim, upravo to je velika prednost i kao da je to predviđeno Božjim planom, kako bi sve najdublje poruke koje je genji čovječanstva tisućlječima čuvao u svojoj škrinji kolektivnog pamćenja poslužile svojom simbolikom tumačiti jedinstven i neponovljiv čin Bogoutjelovljenja.
Predstavnik Starog zavjeta, prorok Izaija u prvom čitanju zapljusnuo nas je u svom pjesničkom zanosu navještajem svjetla: ''Narod koji je u tami hodio svjetlost vidje veliku onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu; …''(Iz 9,1). Svjetlost i tama temeljni su simboli kako biblijske, tako i opće religiozne poruke koja je svojstvena svim religijama svijeta, od zore čovječanstva do danas. Tako Krist postaje ''Mlado Sunce s visine'', a njegov pojavak kozmički događaj koji razgoni tamu zla. Taj utjelovljeni Bog ''knez je mira''. Mladi kralj nastupa kao veliki Osloboditelj. On svojom porukom 'lomi jaram ropstva, batinu goničevu'. On je Otkupitelj, jer nas oslobađa jarma grijeha. Nismo više pred Bogom robovi koji drhću od straha, nego sinovi i kćeri Božje kojima je dan program; stvarati novi svijet u kojemu bi trebalo biti mjesta za svakog čovjeka. Tu se odmah možemo zapitati: jesmo li možda upravo mi kočničari u ostvarivanju svijeta kavog je obznanio ''savjetnik čudesni'', ''Bog silni'', ''knez mira''.
U poslanici, koju smo slušali dva puta se spominje riječ ''epifanija – bogojavljenje. Bog se objavio da bi nas nazvao u današnjem evanđelju ''miljenicima Božjim''.
Tko može biti miljenik Božji? Svaki Bogotražitelj. I vi ste večeras miljenici Božji, Bogotražitelji i čestitari Kristovi.
Današnje Lukino evanđelje prepjevala je hrvatska vjernička duša u svojim prekrasnim pjesmama; pa pođimo redom:
Pjesma ''Oj Betleme, grade slavni'' vodi nas na Betlehemske poljane, a pjesma ''Čista ga Djeva rodila i svojim mlijekom pojila'', predstavlja nam Isusovu majku Mariju. Na anđelovu blagovijest: ''Evo javljam vam veliku radost…za sav narod!'' Odgovara vatromet naših pjesama: ''Veselje ti navješćujem'', ''Radujte se narodi'', ''Svim na zemlji mir veselje''…, a onda nas te iste pjesme uvode u štalicu: ''Vidi Božje otajstvo – u podrtoj štalici.''
Sin Božji se nije utjelovio i rodio u štali da bi izazvao našu samolost nego da nas pozove na temeljnu čovječnost, kako ne bi bili ''čovjek čovjeku vuk'' nego jedni drugima Krist sa svom njegovom porukom humanosti ili ljudskosti. Kako bismo jedni drugima pomagali nositi križ života. Kako bismo bili solidarni sa svima koji trpe. Tako Kristovo utjelovljenje za nas poprima svoj smisao.
A sada nešto za naše najmanje, koji možda i nisu u potpunosti mogli slijediti ovo razmišljanje, a toliko se raduju Isusu koji je većeras njima najsličniji.
Ima jedna priča koja pripovijeda kako je dragi Bog poslao anđela da u Betlehemu pripremi sve za Isusovo rođenje. Anđeo se vrlo ozbiljno prihvatio svoga posla.
Kad je odabrao čete anđela koje će Isusu pjevati i svijetliti iznad Betlehema i kad je provjerio kako mudraci napreduju na svom putu, te izbrojio pastire koje će anđeli povesti do štalice, pošao je tražiti predstavnike životinja koje bi se poklonile Isusu. Okupio je sve životinje onoga kraja i kad im je rekao što se traži, prvi se javio Lav. ''Ja sam kralj životinja i red je da ja budem kraj nebeskog kralja.'' Ali anđeo odgovori: ''Ne, ti si nasilan i grub, ne možeš biti uz Isusa.'' Onda se brzo javila lisica: ''Ja sam najpametnija od svih životinja.'' ''Jesi, ali si i lukava i voliš varati, - ne možeš biti uz Isusa. Onda se javio paun: ''Ima li netko ljepši i dostojniji da bude uz nebeskog kralja osim mene?'' ''Ne ti ne dolaziš u obzir jer si umišljen i ohol.'' Onda anđeo ugleda tamo na kraju te šarene grupe vola i magarca kako pasu travu pa ih upita: ''Biste li vi htjeli biti uz nebeskog kralja?'' ''Mi?» Odgovri vol. ''Pa mi ti neznamo ništa drugo nego raditi, a i nismo baš pametni, zato nas često tuku, a i kad netko od ljudi želi nekoga uvrijediti onda kaže; glup si ko vol ili mu veli da je magarac.'' ''E, baš vi ste prikladni da budete uz Isusa, jer on je došao zbog onih koji trpe, a i ponizni ste, ne pravite se važni. Vi ćete biti kraj Isusa.'' Odgovori anđeo.
Dok su išli prema Betlehemskoj špilji upita magarac vola: ''A što ćemo mi raditi u toj špilji?'' ''Vidiš da je hladna noć i malom Isusu će sigurno biti hladno, mi bismo ga mogli grijati svojim disanjem.'' Tako su i učinili, a kada su otišli i anđeli i pastiri i kad je Josip prije spavanja pokrio Mariju i malog Isusa svojim ogrtačem, odjednom je mali Isus pogledao magarca i vola i nasmiješio im se, a oni su se osjetili tako sretni i blaženi jer su prvi puta doživjeli nagradu za svoj trud i to smiješkom samog Sina Božjega. Amen.
Molitva vjernika
Bogu Ocu koji nam je rođenjem svoga Sina darovao spasiteljsku ljubav, uputimo svoje molitve:
1. Crkvu svoju, Gospodine, učini spasiteljicom svijeta, da bude svjetlo u tami, - Molimo te.
2. Papu našega Benedikta, biskupe i svećenike obdari radošću dok naviještaju utjelovljenog Sina tvoga, - Molimo te.
3. Iskaži svoju blizinu, Bože, svima koji trpe oskudicu kao što si to učinio rođenjem malog Božića, - Molimo te.
4. Ispuni domove svojim mirom i čovjekoljubljem po cijelom svijetu, - Molimo te.
5. Daj svakom djetetu mogućnost da odraste u okruženju toplog doma, nježnosti i prihvaćanja, - Molimo te.
6. Nas i našu zajednicu potakni da se zalažemo za ostvarenje plemenitih međuljudskih odnosa, te da budemo darežljivi prema onima koji oskudijevaju, - Molimo te.
7. Uvedi naše pokojne u zajedništvo svetih i blaženih, - Molimo te.
Svemogući Bože ti si rođenjem svoga Sina obnovio u nama ono što je grijeh razorio. Vodi nas svojim Duhom da rastemo u svetosti i pomažemo u preobrazbi ovog svijeta na dobro, po Kristu Gospodinu našem.
BOŽIĆ – POLDANJICA
Kada bi danas na Božić pogaslili sve ove žaruljice koje trepere, kada bi maknuli, sav ovaj nakit, jaslice, borove, kada bi umjesto božićnog ručka na stol stavili neko najednostavnije jelo; pitam vas što bi od Božića ostalo među nama?
Što je zapravo Božić? Zar je on zaista samo ovo nabrojeno? Ili još možda tek neki osjećaj koji je preostao iz djetinjstva, ali s kojim ne znamo što bi?
Ako stvarno vjerujemo da se Bog utjelovio, da je Sin Božji, druga Božanska osoba uzeo ljudsko tijelo i postao čovjekom, onda bez gore nabrojenog dekora ne bismo trebali osjetiti prazninu ako ga ne bi bilo.
Nije tome tako davno, kada je u nekim zemljama istočne Europe Crkva bila progonjena jednako kao u prvim kršćanskim vremenima. Još uvijek u nekim zemljama, kao u Kini npr. Crkva živi u skrovitosti – svojevrsnom podzemlju. Oni koji su preživjeli komunističke logore, ta strašna mučilišta ljudi, svjedoče kako su upravo tamo, u najdubljoj skrovitosti proživljavali otajstvo Božića kao nikada prije niti kasnije. Božić je za njih bio u punom smislu ono što i jest – utjelovljenje Sina Božjega. Njihovi su ih mučitelji na današnji dan na poseban način izvrgavali raznim mukama i poniženju, ali oni su s toliko unutarnje snage sve to podnosili, jer njima je otajstvo Božića bilo toliko blisko i razumljivo, a snaga vjere toliko jaka da su ih tjelesne patnje, dapače, jačale.
Božić je blagdan čovjekovog dostojanstva, jer poruka Božića jest da se Bog utjelovio zbog nas ljudi. Isusovo utjelovljenje poziv je čovjeku da u Sinu Božjem gleda svoga uzvišenog brata, ''koji nam je u svemu jednak osim u grijehu''. Stoga je Božić poziv da uzdignemo svoje glave i spoznamo da je Bog među nama kako bi obnovio dostojanstvo naše pale naravi. Ljudska je narav pala tada kad je čovjek prestao misliti na Boga. To se trajno ponavlja kroz povijest, tako da posljedice bezbožnosti možemo vidjeti na svakom koraku. Čovjek bez Boga nije niti čovjek niti životinja, on je jednostavno rob svojih bolesnih utvara koje ga preplavljuju, zarobljuju i ubijaju. Kako je tužno promatrati tisuće i tisuće mladih ljudi, koji još nisu pravo počeli niti živjeti kako odustaju od života, kako se odaju narkoticima, ljenčarenju koje ih vodi u besciljnost, a ova često direktno u smrt.
Kad dođe proljeće vidimo ptice kako radosno pjevaju, kako grade svoja gnijezda. Vjeverice i ostala živa bića skakuću i raduju se životu, samo čovjek, za kojega se više ne kaže; najuzvišenije stvorenje Božje, nego najsavršeniji proizvod evolucije; dakle taj čovjek više ne zna što je radost života. Njegova radost je ''šprica'', narkotici, pljačka, razularen život, bez smisla, s jedinim ciljem uživati dok se da i može , a onda smrt. Smrt je sve što ostaje na kraju bolesnom čovjeku bez Boga, stoga sve glasniji zahtjevi za pravom na eutanaziju ili bezbolnu smrt.
Čovječe, želiš li biti sretan, sjeti se da si stvoren na sliku Božju, koja je doduše iskrivljena grijehom, ali je Kristovim utjelovljenjem ponovno uspostavljena. Stoga u utjelovljenju Sina Božjega trebamo gledati njegovu pruženu ruku milosti kojom nas želi izvuči iz zagrljaja smrti. One smrti koju je neprijatelj čovječanstva đavao premazao zamamljivim bojama užitka da bi zasljepljenima, koji ne poznaju Boga bila što primamljivija.
Istina, da će mnogi reči kako vjeruju u Boga, ali na žalost to nije Bog koji je po Isusu došao među nas da nas spasi nego neko božanstvo koje bi tobože, kao neka nadprirodna sila trebalo priskočiti u pomoć kada nam zatreba. Izraze takve jadne vjere možemo vidjeti na nogometnim igralištima kada se nogometaši križaju kako bi postigli gol. Izraze takve vjere možemo vidjeti u vješanju krunica i svetih sličica i kipića u automobilima, koji bi nas tobože trebali zaštititi od nesreće, premda ti isti vozači psuju Boga i svetinje vjere. To je magija, praznovjerje, kao što je svojevrsno praznovjerje kada mislimo da smo unošenjem bora, nakita i štalica unijeli u svoju kuću Božić. Ili, kada jednim posjetom svoje župne crkve za Božić mislimo da smo kršćani.
Božić je vjera u Sina Božjega koji se rodio da nam pomogne kako bismo obnovili svoje ljudsko dostojanstvo i kako bismo u pravom smislu te riječi bili najuzvišenija stvorenja Božja na ovom svijetu. Tek tada i ti ukrasi i svjetla i štalice i borovi… zadobivaju svoj smisao u pravoj vjeri. Amen.
Molitva vjernika
Na blagdan rođenja našeg Gospodina uputimo molitve nebeskom Ocu za Crkvu i cijeli svijet:
1. Za tvoju svetu Crkvu da radost spasenja koje nam je došlo po utjelovljenju Krista Isusa radosno propovijeda po cijelom svijetu, - Molimo te.
2. Za kršćane; da budu vedri i zauzeti svjedoci tvoje utjelovljene Riječi, - Molimo te.
3. Za sve koji su na vlasti da se zalažu za pravedan mir i socijalnu pravednost, - Molimo te.
4. Za nas okupljene; da budemo uz nevoljne, osamljene, žalosne i sve one koji su potrebni naše pomoći, - Molimo te.
5. Za mlade, da ih oduševi novorođeni Spasitelj, kako bi ga slijedili i svoj život gradili na njegovom božanskom nauku, - Molimo te.
6. Za one koji trpe razne nevolje, da im ublažiš patnju, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da po tvome milosrđu zadobiju mjesto u vječnoj radosti, - Molimo te.
Nebeski Oče, usliši naše molitve koje smo ti uputili po tvome novorođenom Sinu Isusu Kristu koji s tobom živi i kraljuje Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.
|
