Angelusove propovijedi

ČITANJA

Posljednja nedjelja u Crkvenoj godini 34. posvećena je Kristu Kralju svega stvorenoga.
Kakav je to Krist Kralj? Ima li uopće smisla zvati ga kraljem kad na njemu nije bilo ništa kraljevskoga. Nismo li mi slični maloj djeci koja, kad im se pripovjeda kako su Isusa mučili, a on je bio tako dobar, odgovaraju; 'da sam ja bio tamo ja bi te mučitelje sve kaznio a Isusa oslobodio.' Bismo li mi Isusa uopće prepoznali kao Spasitelja ili bi i za nas bio samo obični buntovnik? Onaj koji ruši pravu vjeru. Koji podilazi masi i predobiva ih za sebe umjesto da im jasno izloži nauku koji uči Zakon i Proroci. Koji kralj? Čovjek bola i patnje. Pogrđen i popljuvan. Izdan i napušten.
Ali Isus ipak mirno i jasno odgovara Pilatu: '';Da, ja sam kralj. Ali moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta…..;''
Kako za narod tako i za njegove učenike Isusova uloga je bila nepoznanica. Tajna – otajstvo, koje im se otkrivalo ne po Isusovim riječima nego prvenstveno njegovim djelima. Tako je Isusov život,a posebno njegova smrt i uskrnuće postalo objava jednog novog – do tada nespoznatljivog kraljevstva ili carstva, kako to kažu u Istočnoj crkvi, koje s kraljevstvom kakvo poznaje ovaj svijet ima samo zajednički naziv i ništa drugo. A oni koji su upoznali to Isusovo kraljevstvo s pravom se zovu sinovi i kćeri Svjetla. Za razliku od sinova Tame.
Logos i Thanatos = stvaralačka Riječ i ništavilo.
Na koncu vjekova kad Isus uspostavi Kraljevstvo svjetla i kad ga preda Ocu biti će uništeno kraljevstvo tame a s njime i sin tame, otac laži - đavao.
Tada će Sin čovječji sjesti na prijestolje slave svoje i suditi. I tko će biti ti blagoslovljeni Oca nebeskoga? Čista socijala! Ne spominje se pravovjerje, ne spominju se molitve niti neka asketska djela kao prioriteti. Jednostavno; gladnog nahraniti, žednog napojiti, stranca prihvatiti, golog obući, oboljelog posjetiti, kao i one koji su u tamnici.
Sukladno Isusovom načinu života koji se odvijao na prašnjavim putevima 'cvjetne Galijeje' kada su ga presretala dječica, ribari, siromasi, gubavci i izopćenici; uzaludno bi bilo tražiti Isusovo kraljevstvo u nekom, pa makar, i religioznom glamuru, raskošnim katedralama i obredima i svečanostima koje oponašaju sjaj sinova ovoga svijeta. Svoga ću Kralja svemira potražiti u skormnom 'hramu svoga srca'. Očistiti ću više nego skromnu izbu svoje duše (adventska ispovijed) i čekati Kralja nad kraljevima da me posjeti i da sjedne dok skamenjen klečim, a njegov će me Božanski pogled blago zapitati: «No dijete moje imaš li kakav dar za mene?» Što ću mu tada odgovoriti?
Advenat ili došašće je vrijeme kada nas na temelju današnjeg Evanđelja Crkva potiče da i mi činimo djela milosrđa. Pa možda umjesto da i ove godine govorimo i pišemo protiv potrošačkog slavljenja Božića da konkretno nešto učinimo. Odreknemo se božičnih darova, kupovine, skupog nakita i da to darujemo potrebnima. Ili ako sam nemam da nekome nešto pomognem. Mladi bi se mogli dogovoriti pa zajedno, možda, sa svojim svećenikom pohoditi bolesne župljane u bolnici. Ima onih kojima nitko nikada ne dolazi. Donijeti im Glas koncila ili koji Glasnik. Popričati s njima. Pitati ih odakle su – kasnije razgovor sam krene. Čime ću darivati Kralja nad kraljevima kad njemu samome ništa ne treba? On nas gleda očima onih koji su željni naše pomoći i ljubavi. Amen.


Molitva vjernika

Kralju nad kraljevima uputimo svoje molitve i molimo snagu Duha Svetoga da i mi postanemo odgovorni i zauzeti svjedoci kraljevstva Božjeg već ovdje na zemlji.

1. Obdari Crkvu svoju novim žarom da bi se zalagala za spasenje svega svijeta. – Molimo te.
2. Vodi biskupe i svećenike da budu dobri i vjerni navjestitelji tvoga Kraljevstva. – Molimo te.
3. Učini da imamo srca pomagati svima koji su u nevolji i trebaju našu pomoć. – Molimo te.
4. Vodi one koji su na vlasti da se zauzmu za najugroženije članove zajednice. – Molimo te.
5. Za sve koji trpe: gladni, bolesni, progonjeni; da u svojim bližnjima nađu pomoć i potporu. – Molimo te.
6. Za nas koji smo ovdje okupljeni: otvori nam oči i srce kako bismo te mogli prepoznati u svakom čovjeku koji treba našu pomoć. – Molimo te.
7. Za sve naše pokojne rođake i znance koji su u tebe vjerovali i nadali se zajedništvu u tvome kraljevstvu. – Molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, ti si rekao: ''Što učiniste jednome od moje najmanje braće, meni učiniste''; Daj da svjetlost Duha Svetoga prosvjetljuje moje srce, pa da u svakom čovjeku uspijem prepoznati tebe, sina Čovječega, koji ćeš me jednom suditi. Amen.

ČITANJA

Današnja nedjelja je predzadnja u crkvenoj godini i stoga su čitanja snažno obojena eshatološkom simbolikom. Eshaton – grč. Konačnica, nije prvenstveno neka prijetnja, nije naviještanje skončanja svijeta, jer to nije pojam koji bi se odnosio na povjesno nego na teološko.
Istina, Markov tekst koji smo čitali u evanđelju, ima svoj odjek je na opće raspoloženje i vjeru da je nadošao kraj svijeta. Previše se toga dogodilo, previše se zgusnulo u jednom povijesnom trenutku a da vjernik ne bi potražio odgovor. Odgovori se u takvim trenutcima traže u apokaliptičkoj literaturi. Prva Crkva nalazi odgovor u Knjizi proroka Danijela koja je nastala u teško vrijeme prisilne helenizacije Božjeg naroda. Tu ne treba, dakako izostaviti Knjigu otkrivenja Ivana apostola.
Logički se onda postavlja pitanje; ako je tako, ima li onda smisla naviještati ono o čemu nam govori Biblija da će se dogoditi na koncu vjekova? Posebno ako se to čini svake godine u određeno vrijeme, tj. pri koncu crkvene godine.
Naviještanje povjesno shvaćenog eshatona bila bi besmislica jer; ''..o onom danu i uri nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.'' (Mk 13, 32)
Posebno strah od kozmičkih katastrofa i kataklizmi koje će tome predhoditi.
Kad je velika poplava 1964.g. potopila gotovo polovinu grada Zagreba, ljudi nisu mogli vjerovati da se nešto tako može dogoditi. Tada sam čuo kako jedna žena usred bijela dana u naselju Rudeš glasno viče, kako je došao kraj svijetu zbog grijeha i zla koje su ljudi počinili.
Katastrofe i kataklizme jednako kao i vjerničko razmišljanje nad eshatološkom biblijskom literaturom ima smisao da nas probudi i da nam posvijesti ono temeljno na čemu se treba zasnivati svaka vjera, a to je da je klica vječnosti u nama. Da ju ne smijemo zaboraviti i da to znači poziv na život u zajedništvu s Bogom. Na život u okrilju milosti djece Božje. To znači da nismo izgubljeni pozemljari nego smo već sada tu na ovome svijetu uključeni u život koji je protkan nitima vječnog života. Pa kad vidimo smokvu kako pupa onda ne bi trebalo razmišljati o skončanju nego o poldovima tih pupova.
Kršćanski optimizam, doduše ne poroizlazi iz neke stečene ugode i nije plod hedonističkog zadovoljstva, on se hrani upravo na toj svijesti da smo vječni, pa onda niti jedna žrtva nije ni prevelika niti preteška. Amen.


Molitva vjernika
Predragi, uputimo svoje molitve Bogu, stvoritelju svega vidljivoga i nevidljivoga.

1. Za svetu Crkvu, da predvođena duhovnim pastirima ide u susret Kristu Kralju i sucu, - Molimo te.
2. Za sve odgovorne, da se iskreno i zauzeto zauzmu za istinu, pravednost i mir, - Molimo te.
3. Za sve koji trpe, da svoje trpljenje pridružuju Kristovim patnjama i na taj način pomažu pri ostvarivanju Kraljevstva nebeskog tu među nama, - Molimo te.
4. Za one koje muće osjećaji beznađa, straha, depresije, da u tebi prepoznaju Oca puna brižne ljubavi, - Molimo te.
5. Za mlade da se odazovu tvome pozivu da se ostvare do punine kao dobri, plemeniti i vrijedni ljudi na kojima počiva budućnost naroda i Crkve, - Molimo te.
6. Za sve nas okupljene na euharistiji, da nas ispuniš svojim Duhom kako bismo ti služili u ljubavi bez straha, - Molimo te.
7. Za naše pokojne, da ih po svome milosrđu uvedeš u prostranstva svjetlosti i mira, - Molimo te.

Gospodine Bože, Gospodaru vjekova, ti nas poznaješ bolje nego mi sami. Po svome Svetom Duhu učini nas vjernim graditeljima tvoga kraljevstva . To te molimo po Kristu Gospodinu našem.

ČITANJA

Rječnikom mladih za Iliju bi se reklo da je bio legenda. I doista, mnoge su se nevjerojatne legende ispreplele oko njegova života. Nešto od toga ušlo je i u Sveto pismo. Ilija je bio čovjek duboke vjere. Kad kažemo duboka vjera namah nam dolaze Isusove usporedbe o premještanju brda, o dudu koji se sam iščupa i posadi u more. Konačno jakom vjerom može se hodati po moru….
Ilija prorok, čudotvorac, borac za pravovjerje bježi pred kraljicom Jezabelom. Ona je bila poganka, gorljiva štovateljica božanstva Baala. U primotivnim kulturama i religijama božanstva poput Baala u čijoj domeni je bila plodnost, kiša, poljodjelstvo, takvim božanstvima iskazivalo se najdublje štovanje. Pred osvetom kraljice poganke Ilija bježi u tuđu zemlju da se skloni.
Bilo je vrijeme strašne suše i evo nas pred samim događajem o kojemu govori današnje prvo čitanje. Ono ima snažnu poveznicu s današnjim evanđeljem, jer i u jednom i u drugom čitanju riječ je o udovicama. Udovice se često spominju u Svetom pismu i to uglavnom u istom kontekstu. Udovice su paradigma za siromaštvo. Smrću muža one su obično sve izgubile jer je rodbina imala pravo raspolagati muževljevim imetkom, osim ako nisu već odrasli sinovi zaštitili majku, u suprotnom ona bi ostala bez ičega. Potpuno na rubu društva preživljavala se kako je znala i umjela. Tako su udovice zauzimale počasno mjesto u zajednici Jahvinih siromaha. Tko su pak ti? Nisu to bilo kakvi siromasi. Oni imaju povlašteni status. Razbaštinjeni u svijetu stekli su zaštitu Božju. Ono što svijet ne može shvatiti to je Božja računica. Sve dotle dok se slijepo puzdajemo u vlastitu stečevinu i osiguranje koje si sami plaćamo teško ćemo razumjeti Ilijine riječi upućene udovici: ''Jer ovako govori Gospodin, Bog Izraelov; U ćupu ne će brašna nestati ni vrč se s uljem ne će isprazniti sve dokle Gospodin ne pusti da kiša padne na zemlju.'' (I.Kr 17, 15). Ali ta žena, koja je usput budi rečeno bila najvjerojatnije poganka dobro je razumjela što Ilija govori.
U jednom komentaru ovog čitanja komentator napisa kako ona i onako nije imala što izgubiti. Potpuno krivo. Logikom svijeta izgubila bi prehranu za jedan dan, a tko zna kakav iznenadni preokret može donijeti sutra. Ta žena koja je imala i sina bila je otvorena Božanskoj mudrosti koja glasi sasvim drugačije; ne čuvaj da bi imao, nego daj da bi imao.
Vrijedan otac brojne djece nakon žetve, berbe…uzeo bi najstarijeg sina, budučeg svećenika i s natovarenim kolima pšenice i drugih poljodjelskih pridjelaka krenuo je do najsiromašnijih suseljana dijeleći im ''da bi imao''. Bože, čudesna li je tvoja logika i sretni oni koji ju razumiju.
U želji da se poprave stare i vrijedne kapele u župama kojima upravljam, imao sam priliku okupiti neke moćnike u vladi novoosnovane Hrvatske države koji su mi savjetovali da bi bilo dobro staviti oglas za pripomoć, ali ne u Glas koncila koje čita samo sirotinja nego u neke novine koje čitaju imućni. Tada, ne samo da sam shvatio da oni ništa ne razumiju, nego sam se osjetio povrijeđenim i neka sveta srdžba me obuzela. Jednostavno nisam mogao otrpjeti a da im ne kažem kako je Crkva u našem narodu kroz cijelo poslijeratno vrijeme živjela i opstala zahvaljujući isključivo onima koji su bili siromašni, dok bogati ni onda a niti danas nemaju volje niti želje nekomu pomoći. Nastala je duga šutnja. U glazbi bi rekli kadenca. Ali ne neugodna, više kao neko razmišljanje.U tom slučaju, rekao je visokopozicionirani službenik u vladi, treba ministru kulture preporučiti ove kapele kao prioritetne. I bi tako.
Da se ne osramoti, jer je imala samo jedan bakrenjak, sirota udovica iz današnjeg evanđelja brzo ga je ubacila u hramsku riznicu. No, Gospodin je čekao taj trenutak da pouči svoje učenike: ''…ova sirota udovica ubacila je više od svih koji ubacuju u riznicu.'' Učenici začuđeni gledali su bogataše u dugim haljinama sa zlatnim prstenjem kako ubacuju velike svote i pitali se; 'kako bi taj bakrenjak mogao biti vrjedniji od bogataševih zlatnika', a Gospodin nastavlja: ''Svi oni, zapravo, ubaciše od svoga suviška, a ona je od svoje sirotine ubacila sve što je imala, sav svoj žitak,'' ( Mk 12, 43-44.) Zbog čega je to ona učinila? Zbog duboke vjere koju ljudi ovo svijeta ne razumiju, jer imaju svoje, a Jahvinim ili Gospodnjim siromasima dobro je poznato da 'u njihovim ćupovima brašna ne nestaje i u njihovim vrčevima ulje se ne prazni.'
Primjeri? Pa cijela Crkva je jedan veliki primjer. Ne, doduše, kad su u pitanju velikodostojnici crkve, barem ne uvijek, ali živa crkva, oni koji su više no u svoje titule vjerovali u Kristovo evanđelje, ti su uvijek i na svakom koraku tvorno, u stvarnosti proživljavali čudsnu Božju logiku koju ovaj svijet ne može razumjeti. Ne samo sv. Franjo koji nam najčešće u takvim slučajevima dođe na pamet ili majka Terezija. Znaju to svi iskreni humanitarci. Zadnji čas, zadnji tren Gospodin smekša nečije srce. Uputi svoj neopozivi božanski poziv. Imao sam čast poznavati jednu divnu dušu, časnu sestru koja mi je idući sa dva štapa u župnu Vinagorsku crkvu pripovijedala kako su one, sestre za vrijeme Drugog svjetskog rata u Velikom Taboru hranile Kozaračku djecu, ratnu siročad. Išle smo od kuće do kuće moliti pomoć, uglavnom miljeko. Ljudi su pomagali koliko su mogli i oni su sami bili gladni i imali brojnu djecu. Ne jedanput mi se dogodilo da nisam ništa donijela kući. Što ćemo sutra dati djeci? A onda se iznenada pojavio koji trgovac iz obližnjeg Desinića ili Pregrade i donio namirnice uz komentar; 'znam da trebate'. ''Hvala ti Gospodine'' to sam rekla. Hvala ti Gospodine na tvojoj logici koja nadilazi naš ograničeni i sebični um i daj nam da i mi upoznamo to divno otajstvo koje si tako ''ljubomorno'' sačuvao za svoje siromahe. Amen.


Molitva vjernika

Gospodine, po svojem si proroku poručio da u ćupu neće ponestati brašna niti će se u vrču ulje isprazniti za one koji vjeruju. Poslušaj naše molitve koje ti upućujemo po nebeskom zaštitiniku svetom Marinu.

1. Gospodine, daj da tvoja Crkva bude utočište onih kojima je najpotrebija tvoja pomoć, - Molimo te.
2. Potakni srca tvojih službenika; biskupa, svećenika da shvate kako je njihov poziv odgovoriti na poticaje Duha koji nam govori da smo svi braća i sestre i da se tako trebamo ponašati u Crkvi, - Molimo te.
3. Smekšaj srca onih koji donose važne i sudbonosne odluke u javnom životu, da poštuju socijalnu pravednost te se zauznu za siromašne i obespravljene, - Molimo te.
4. Daj da mi koji se zovemo i jesmo tvoji vjernici, konačno shvatimo tvoju logiku koja nas uči podijeli s drugima da bi imao, Molimo te.
5. Gospodine, danas ti zahvaljujemo za sve darove koje smo od tebe primili, daj nam tu milost da ti uvijek budemo odani i zahvalni, - Molimo te.
6. Gospodine, posebno ti preporučujemo naše mlade da ti uvijek ostanu vijerni usprkos svim zlim poticajima kojima ih hrane izgubljene duše ovog svijeta, - Molimo te.
7. Primi naše pokojne, posebno dugogodišnje hodočasnike i štovatelje sv. Martina, - Molimo te.

Primi, molimo Gospodine, naše ponizne molitve koje ti prinosimo po Sinu tvome, Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

ČITANJA

Što sve sposobni trgovci nisu spremni izmisliti kako bi prodali svoju robu. Tako izmišljaju razne bezvrijedne dodatke koje onda navode kao besplatni poklon koji bi trebao privuči kupce, a na kraju ih bacamo jer nam ničemu ne služe. Ili pri kupnji vozila, kao dodatnu opremu navode neke dijelove koji su uvijek bili sastavni dio vozila. Ako vas je netko kojim slučajem uspio nagovoriti da odete na prezentaciju proizvoda neke firme tada ste sigurno primjetili koliko truda je uloženo kako bi se pronašao i najbanalniji ralog zbog kojega biste trebali svakako kupiti taj proizvod. Bilo da se radi o kućanskom aparatu koji će vam od sada promijeniti stopostotno život na bolje. Bilo da se radi o posteljini, koja vas čuva od svih alergija i inih drugih zdravstvenih opasnosti koje se kriju u običnoj posteljini. Tako da ste na neki način povlaštena osoba koja je imala tu čast da se na vrijeme prosvijetli i spasi od svih tih potencijalnih zala koja su harala svijetom dok nije, eto, njihova firma pronašla ''spas'' da im se umakne još na vrijeme.
Takva promidžba nas silno podsjeća na metode kojima se služe razne suvremene sekte koje svoje ''proizvode'' prezentiraju kao spas u zadnji čas. Tako neki učitelj, guru, iluminat…u svojoj knjizi ili na svojim seminarima ''izabranicima'' otkriva tajne koje ne samo da će njih promijeniti, nego će promijeniti cijeli svijet. Tu se u poduljim uvodima vješto nabrajaju sva zla ovoga svijeta koja su zadesila našu civilizaciju, posebno ovu zapadnu, koja doduše ima novaca, ali ne i rješenje. Kako takva učenja vuku svoje korjene iz religija siromašnog Dalekog istoka to tamo i nema neke potražnje za njima, a na Zapadu se to rješenje može nabaviti po cijeni samo jedne knjige ili jednog seminara ili jedne, dviju ili triju inicijacija. Sličnim metodama služe se i neke kršćanske sekte, a ono što najviše žalosti i zabrinjava ljude zdravog razuma u Crkvi, takvi se pokušaji ''uvjeravanja'' pomalo sele i u samu Crkvu. Isprati nekomu mozak da bi mu prodao svoj proizvod gnjusan je i nepošten čin. Nisu to samo neki seminari sumnjive vrijednosti, tu se mogu ubrojiti i besmisleni drilovi kao priprava za sakramente, posebno sakramenta sv. potvrde. Koliko toga suvišnog jadna djeca moraju bubati napamet, a sve u želji da im se sada dok je prilika sve to ''utuvi'' u glavu kao nekakva garancija da će zato biti bolji vjernici.
Pogledajmo kako to Isus radi. On pogađa samu bit. Ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu temeljne su zapovijedi u kojima je sadržan sav zakon i proroci. Onaj tko ljubi Boga svim srcem, umom i dušom, taj ne će štedljeti truda da upozna i Pismo i nauk Crkve. Taj će s ljubavlju nasljedovati svece koji su herojskom ljubavlju pomagali i služili bližnjemu. U tim dvjema zapovijedima savršeno je usklađena tzv. vertikala s horizontalom. Današnje evanđelje svoje uporište nalazi u Knjizi Ponovljenog zakona iz koje je uzeto prvo čitanje. Jednako tako započinje i glasovita svagdašnja molitva pobožnog Židova: Šema – slušaj!
A kako se očituje ljubav prema Bogu najljepče nam posreduje današnji psalam za koji bi se moglo reči da je najljepša ljubavna pjesma svome Stvoritelju: ''Ljubim te Gospodine, kreposti moja…'' Pobožnom vjerniku Gospodin je hridina, utvrda, pećina, štit – dakle sve što pruža sigurnost. Srce vjernika oslanja se i pouzdaje u Gospodina. Dok nam poslanica Hebrejima stavlja u prvi plan Isusa kao Velikog svećenika koji je jednom zauvijek za nas prinio Bogu žrtvu i to sama sebe što je vrhunac ljubavi.

Molitva vjernika

Iznesimo Gospodinu svoje molitve i prošnje da nam udijeli milost kako bismo živjeli ljubeći njega i ljude oko sebe.

1. Za svetu Crkvu, da bude vidljivi znak ljubavi koja oplemenjuje i spašava, - Molimo te.
2. Za one koji vrše različite službe u Crkvi, da budu ispunjeni ljubavlju za one koji su im povjereni, - Molimo te.
3. Očituj Gospodine svoju prisutnost među nama da te lakše uzljubimo i slijedimo, - Molimo te.
4. Za nas ovdije prisutne, da nas oslobodiš sebičnosti i straha kako bismo slobodno i s ljubavlju išli putem kršćanskog života, - Molimo te.
5. Za bolesne i nemoćne, da osjete razumijevanje i pomoć svojih bližnjih, - Molimo te.
6. Za naše pokojne, da se snagom tvoje ljubavi očiste od grijeha te uđu u zajedništvo svetih, - Molimo te.

Usliši, Gospodine, naše smjerne molitve i obdari nas snagom da možemo ispuniti zakon ljubavi kojega nam je navijestio tvoj Sin koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

SVI SVETI

ČITANJA

Svi sveti, dušni dan i dan mrtvih: To su nazivi koje mnogi naši vjernici tako fantastično brkaju. Svi Sveti je blagdan koji se slavi 1. studenog. Tog dana slavimo i znane i neznane svete. Kako je blagdan «prekrio» neka stara poganska vjerovanja, vezana uz mrtve, koja su se održala u keltskim običajima kao što je haloween (od Svi sveti), Crkva dan iza Svih Svetih posvećuje vjernim mrtvima koji se zove Dušni dan. Dušni dan je radni pa vjernici odlaze na groblja na Svi Svete tako da su se ta nekad dva blagdana stopila u jedan.
Dan mrtvih je «iznašašće samoupravnog socijalizma». Nastao je osamdesetih godina najprije u Sloveniji a potom je uveden i u Hrvatskoj. Dokle je dopro među ostalim narodima i narodnostima ondašnje Jugoslavije nije mi poznato. Dan mrtvih je zapravo zamjena za Svi Svete što nije moglo proči kao neradni dan zbog crkvenog naziva. Mnogi naši ljudi još uvijek misle da je službeni naziv za Svi Svete Dan mrtvih, pa tako i mnogi učitelji upisuju u dnevnik, posebno oni koji se nisu niti potrudili pogledati u službeni kalendar Ministarstva kulture. I haloween je dopro do nas. Posebno do onih kojima je kultura i običaji vlastitog naroda nepoznanica, a katalozi veletrgovina jedini izvor informacija.

Što i koga to častimo na blagdan Svih Svetih? U popričesnoj molitvi se kaže: ''Bože, ti si jedini svet i u svim svecima častimo tvoja čudesna djela.'' Jedina slava ide Bogu a sveci su samo odraz te slave. Ako je Bog sunce oni su mjesec. Crkva je uvijek bila toga svjesna. Danas se to naglašava više zbog nekog upitnog ekumenizma. Čistunstvo koje miriše na protestantizam.
Međutim za vjernika bi trebala uvijek biti inspirativna Prva Crkva. Tada su se svetima smatrali isključivo mučenici. Oni koji su ''svoje haljine ubijelili u krvi Jaganjčevoj'' (današnje prvo čitanje). To su heroji Crkve koji se nisu bojali ići u smrt iz vjere u Isusa Krista i zato su od Crkve bili čašćeni. Najveća je bila čast biti pokopan uz grob nekog mučenika, kao što je sve do dvadesetog stoljeća bila posebna čast i želja biti pokopan u crkvi ili uz crkvu. Ako se danas na takve pojave gleda kritički to treba prvenstveno pripisati vlastitom pomanjkanju za osjećaj svetog u stvorenom svijetu.
Istom kasnije nastaje praksa da se nekoga svečano proglasi svetim zbog izvanrednih djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Zbog prevelike žurbe, pa tako i zbog površnosti prijelaz iz poganstva na kršćanstvo urodilo je nekim neželjenim plodovima i na tom području. Stara poganska božanstva često su prekrivena nekim od kršćanskih svetaca, pa danas u pučkim običajima i slavljima ''vire'' i previše primjetno ostatci poganstva. Pa tako imamo neke svete dobričine koji nemaju drugog posla nego da uveseljuju izjelice i vinopije ( sv. Martin) ili zabavljaju djecu (sv. Nikola). Premda u njihovu životu ne možemo naći potvrde za takav postupak krojili su njihov život i uzimali njihovo patronatstvo razni cehovi i udruge kako bi im se svidjelo. Samo što je bio bačen u rijeku bilo je dovoljno da bude zaštitnik vatrogasaca. (sv. Florijan) Svoje zaštitnike i zaštitnice birale su i takve rubne profesije čije ime nije dolično niti spominjati u propovijedi.
Za vjernika su sveci zvijezde vodilje prema Bogu na nebu Crkve.
Naš poznati humanist Marko Marulić tiskao je 1506.g. knjigu ''De institutione bene vivendi per exempa sanctorum'' (Upućivanje u čestiti život po primjerima svetaca). To je djelo u prvih dvjesto godina doživjelo četrdesetak izdanja. U predgovoru on veli:
''Čitajući češće životopise svetaca, palo mi je na um da pokušam odatle izvući primjere kreposna života i da ih izložim na ugled onima koji i sami žude postati svetima; to pogotovu stoga što je od prirode tako dano da se na ljudsku dušu većma djeluje primjerom(…) nego li upućivanjem i propisima. Jer svatko se radije i s većim pouzdanjem prihvaća onoga posla za koji spozna da ga drugi radi, a ne samo savjetuje. Nitko se, gotovo, ne bi odlučio živjeti u siromaštvu, poniznosti i ćudorednoj čistoći niti bi se dao na bdijenje, post i ostala tjelesna zamaranja, sve kada bi i svi ljudi to veličali, ako se ne bi našao nitko tko se toga već pridržavao. I netko bi, držeći da ničije snage nisu dorasle tolikom teretu, mogao reći onima koji ga na to potiču: ¨Licemjeri, zašto tovarite meni na na pleća što sami ni prstom ne ćete da dotaknete. Radite prije sami što zapovijedate kako ne bih mislio da je to tako teško kao što se čini biti od koristi onako kako vi tvrdite. Ako ne vidim da vaše riječi odgovaraju vašim djelima, ne ću misliti da mi savjetujete, već da mi se rugate.''
Danas treba posebno naglasiti da nisu sveti samo oni koje je Crkva svečano takvima proglasila nego i nebrojeno mnoštvo onih koji su vjerovali i u toj vjeri svoj životni put usmjerili k Bogu te su pribrojeni zajedništvu svetih. To je Crkva proslavljena.



Molitva vjernika

U zajedništvu sa svima svetima obratimo se molitvom nebeskom Ocu, izvoru života i istine.

1. Za crkvu da bude rasadnik svetosti, - Molimo te.
2. Gospodnine, vodi nas primjerom i uzorom tolikih svetih muževa i žena u Crkvi, - Molimo te.
3. Za biskupe i svećenike da svojim Duhom u njima obnoviš snagu svetog reda da ti služe u svetosti i poniznosti, - Molimo te.
4. Za sve kršćane da svoje životne puteve usmjere prema Tebi jedinimu i pravom smislu, - Molimo te.
5. Za ljude koji su pogođeni raznim nevoljama: da ne posustanu u nadi i natojanju da zlo pobijede dobrim, - Molimo te.
6. Za nas koji slavimo ovu euharistiju; da nam svjetlo evanđelja uvijek svijetli u našem svagdanjem životu, - Molimo te.
7. Za naše pokojne; da ih po svome milosrđu privedeš vječnoj radosti i zajedništvu svetih, - Molimo te.


Svemogući Bože, molimo te prati nas svojom milošću da se u nama u potpunosti razraste ona klica svetosti koju smo primili na krštenju kada si nam darovao svoga Duha i ucijepio nas u Krista Isusa Gospodina našega, koji s tobom živi i kraljuje po sve vijeke vjekova. Amen.



DUŠNI DAN

ČITANJA

'Leti ko lišće što vir ga vije,
Za let si, dušo stvorena;
Za zemlju nije, za pokoj nije
Cvijet što nema korjena.
Tin Ujević

Na Dušni dan uzimaju se čitanja iz Obrednika za sprovod.

Luka 23, 34 – 35: «Zaista ti kažem; danas ćeš biti sa mnom u raju».
Te su Isusove riječi upućene desnom razbojniku za kojega je kršćanska tradicija pronašla i ime Dizma. Njegove kipove ili kapelice postavljati će u Srednjem vijeku uz puteve koji su vodili prema stratištu. Takva kapela nalazi se na početku Nove vesi u Zagrebu.
Isusovo obečanje raskajanom razbojniku da će još danas biti s njime u raju za nas je jasna potvrda ne samo da postoji raj već i da čovjekova duša odmah nakon smrti odlazi pred Stvoritelja i bude li dostojna biti će pribrojena zajednici svetih. To Isusovo svjedočanstvo potire sve špekulacije o tek jedinom sudu na kraju vjekova, te da je tijelo i duša zauvijek nerazdvojna cjelina. Da čovjek ima neumrlu dušu istina je u koju je čovjek vjerovao od prvih tragova njegova postanka. Od najdavnijih vremena u grobovima nalazimo znakove vjere u život nakon smrti, kao i u besmrtnu dušu.
Kršćanska vjera ne prikriva i ne potiskuje smrt. Kroz tamnu zavjesu smrti koja plaši proći nam je da bismo ušli u vječno svjetlo. Nekadašnje mise za pokojne tzv. Rekvijem nekome može mirisati na Srednji vijek, kao i pozdrav redovnika u strogim klauzurama sa ¨memento mori!¨ Ali to je duhovna terapija koja oslobađa straha od smrti, a na vidjelo jasnije dolazi spoznaja uskrsnog jutra. Crkva poziva vjernike da mole za duše vjernih koji su preminuli. Jer: «Tvojim se vijernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima.»

Molitva vjernika

Pomolimo se Bogu, koji nam je uskrsnućem svoga Sina dao nadu u neraspadljivi vječni život.

1. Za Crkvu da uvijek navješta istinu o vječnom životu, - Molimo te.
2. Za sve ljude svijeta da priznaju svetost života od začeća do prirodne smrti, - Molimo te.
3. oslobodi nas Gospodine straha od smrti i udijeli nam nadu u vječni život, - Molimo te.
4. Za one koji su na umoru, koji pate osamljeni pred samu smrt; udjeli im utjehu i nadu u konačno oslobođenje od okova grijeha i zla, - Molimo te.
5. Za naše najmilije koji su preminuli; neka nas iskrena molitva povezuje s njima već na ovom svijetu, - Molimo te.

Svemogući vječni Bože, ti si uskrsnućem svoga Sina pobijedio snagu grijeha i smrti u svakom čovjeku. Molimo te budi milosrdan nama i našoj pokojnoj braći i sestrama te nas vodi u radosno zajedništvo života Presvetoga Trojstva. To te molimo po Kristu, Gospodinu našem. Amen.