Angelusove propovijedi

ČITANJA

Već kao da pomalo osjećamo šum Duhova, pa su i čitanja današnje nedjelje nagnuta prema Rođendanu Crkve.
Začudo, u takvom duhovnom ozračju riječ je o uspostavi struktura u Crkvi. Hijerarhija, dakako, kao oblik služenja, utemeljena je od samog početka Crkve. Dok se traži novi učenik umjesto Jude, Petar ponovno uzima riječ i daje uvjete tko može biti novi učenik. Onaj koji je bio s njima od samog početka, točnije od krštenja Ivanova pa sve do dana kad bi uzet. Taj novi učenik treba biti svjedokom Isusova uskrsnuća.
Zanimljivo kako pisci poslanica različito oslovljavaju čitatelje. Tako Pavao redovito rabi riječ «braćo!», ostali apostoli «predragi!», samo nas Ivan oslovljava s «ljubljeni!». Ono isto što veli Pavao u poslanici Rimljanima ( Rim. 5,5): «Ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetomu koji nam je dan». Ta razlivena ljubav je čisti Božji dar. Ona nam dolazi od Boga i kao spoznaja i kao osjećaj i kao zapovijed. Kao spoznaja; jer čovjek je Bogu uvijek stavljao masku pravednosti i strogoće, ali nije se iz straha mogao dovinuti da bi Bog mogao biti Ljubav. To nam je trebalo biti objavljeno. Kao osjećaj; jer ljubav ne može biti drugo nego osjećaj. Kako god nas razni navjestitelji i propovjednici uvjeravaju da ljubav prema Bogu i bližnjemu nije samo osjećaj nego i križ i žrtva, ona je ipak prije svega osjećaj iz kojega prizlazi spremnost da se žrtvujemo i da dragovoljno uzimamo svoj križ. Ljubav je zapovijed prije svih zapovijedi: zapovijed vam novu dajem, ljubite jedni druge, kao što sam ja ljubio vas, a veće ljubavi nitko nema nego kad život svoj preda….. Stoga je današnje Evanđelje, koje je ulomak iz Isusove velikosvećeničke molitve (Iv.17) himna ljubavi i svetosti. Iz te Isusove molitve, koja započinje riječima: «Oče sveti!» kao duhovni miomiris širi se ozračje ljubavi i svetosti, a jedno i drugo nije «naš proizvod» nego čisti dar koji nam Isus donosi od Oca po Duhu Svetomu. Duh nam ga prenosi kao cjelov Oca i Sina. Ljubljeni, da se poslužim Ivanovim oslovom, ima li nešto ljepše i uzvišenije od ljubavi i svetosti? «Oče sveti! Sačuvaj ih u svom Imenu – one koje si mi dao: da budu jedno kao i mi!» U svojoj molitvi Gospodin nas «uvlači» u svijet strujanja trojedine Božanske ljubavi. Da, Gospodine, klečim pred tobom i zahvaljujem ti na tom daru nad svim darovima dok u tišini osluškujem nadolazeći šum Duhova. Veličanstveni Bože, kako si divan u svojoj ljubavi! Aleluja!

MOLITVA VJERNIKA

Ocu nebeskomu, po Duhu Svetomu u Isusu Kristu iznesimo svoje molitve.

1. 1.Oče nebeski, pošalju Duha svojega svojoj Crkvi, našem svetom ocu, našim biskupima i svećenicima, da ih povuče iz zidane crkve u Crkvu koju gradi Duh po cijelome svijetu, - Molimo te.
2. Duše Sveti, ispuni nas snažnim osjećajem jedinstva u Crkvi i daj nam spremnosti opraštati i moliti oproštenje, - Molimo te.
3. Ispuni nas ljubavlju i svetošću, da ti barem u pobožnoj želji i nastojanju budemo slični, - Molimo te.
4. Ispuni duhovskim žarom sve krštene, da idu ususret blagdanu Duhova s molitvom i nakanom dati se u službu Duhu, - Molimo te.
5. Vatrom svoje božanske ljubavi zagrij naša mlaka srca da ti u radosti i ljubavi služimo, - Molimo te.
6. Daj da mladi koji primaju sakramenat potvrde obnovljeni Duhom Svetim rastu u ljubavi i svetosti, - Molimo te.
7. Privedi duše naše pokojne braće i sestara radostima vječnog života s Tobom, - Molimo te.

Oče sveti, ti si svoga Sina poslao u svijet da dovrši djelo ljudskog spasenja. Očuvaj nas u svojoj ljubavi do njegovog drugog dolaska. To molimo po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ČITANJA

Stara pitanja – novi odgovor.

Čitajući prvo čitanje današnjeg blagdana iznenađuje nas u Lukinim Djelima apostolskim jedno pitanje,za koje bi se očekivalo da je Isusovim uskrsnućem prestalo biti aktualno. Pitanje koje podsjeća na pitanje studenata na kraju predavanja, a koje profesora vraća na sam početak, jer ga studenti nisu razumjeli. «Gospodine, hoćeš li u ovo vrijeme Izraelu opet uspostaviti kraljevstvo?» Međutim, Isus prešućuje dobro poznato pitanje i nastavlja: «Primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas, i bit će te mi svjedoci…» Primit će Snagu Duha svetoga. Nije zabuna to što je Snaga pisana velikim slovom, jer neki tumači sv. Pisma misle da riječ snaga označava samog Duha – to mu je ime. Dakle, Snaga odozgor ili Duh će ih ispuniti, osloboditi će ih žilavo ukorjenjene židovske zablude da grade zemaljsko kraljevstvo. Postati će svjedoci nečega što sada ne razumiju. To će biti njihov poziv i njihova sudbina. A što se tog poziva tiče u njegovo razumijevanje nas uvodi čitanje iz Pavlove poslanice Efežanima. U jednom blic – prosvjetljenju Pavao iznosi program kršćanskog poziva koji otvara u jednom dahu nevjerojatnu viziju Kristove i naše uloge u Crkvi. Taj odlomak treba jednostavno nekoliko puta pročitati i promeditirati, da nam Otac Slave, kako se kaže u poslanici, dade duha mudrosti i objave kojom ćemo ga spoznati;»prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, kojeg li slavnog bogatstva u baštini njegovoj….» A sve se svodi na to da je Krist Glava Crkvi, koja je njegovo Tijelo , punina Onoga koji sve u svima ispunja. Tu više nema mjesta za naš mali ego za kojim ne trebamo žaliti jer smo uzdignuti u svijet božanskog. Ušli smo ili uzašli u njegovu slavu i postali dio nje. Jesmo li? Ili smo još čvrsto vezani sponama vlastitih predodžbi u smislu «sjedenja s lijeve i s desne strane» u njegovoj slavi. Nastojimo biti nekavi automati koji bi svojim znanjem ili zauzetošću «proizvodili « crkvenost, umjesto da dopustimo Duhu biti njegovim instrumentima po kojima će djelovati u svijetu. Dopustit mu da sam prereže spone koje nas vežu uz staro i dozvoliti mu da nas u svom Božanskom zanosu uvede u novo nama nepoznato, čega se možda potajice plašimo. – Poziv u kojemu treba umrijeti moj mali ja da bi u Njemu doživio puninu bitka. Poziv koji plaši, jer nešto treba umrijeti, pa odlažemo bit i to opravdavamo pozivom na slavlje današnjeg blagdana, a u stvari nemamo petlje učiniti konačni sudbinski potez i reči: Gospodine, odlučio sam se. Dragovoljno se stavljam na raspolaganje tvome Duhu neka me povede putem tvoga Uzašašća, zalog kojemu je smrt ovog zemaljskog ja koje sam do sada poznavao i uz koje sam toliko vezan.

ČITANJA

Dok su apostoli i prva zajednica kršćana još uvije učahureni u židovstvo – Duh Sveti djeluje. Crkvi privodi prvog ne židova, dakle pogana, Kornelija i njegovu obitelj. Kornelije prilazi zbunjenom Petru a Duh Sveti silazi na sve prisutne. Oni iz obrezanja, dakle Židovi, također su začuđeni što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.
Kršćanstvo bez Duha ne bi nikada prešlo iz židovstva na druge narode da Duh sam nije počeo djelovati. Crkva je djelo Duha Svetoga. Ona je uvjerljiva i djelotvorna u toliko u koliko je poslušna tom istom Duhu.
Nalazimo se pred samu Devetnicu Duhu Svetomukoja započinje dan iza Spasova. Netko će se možda zapitati; kakva je to pobožnost, zatim, zašto baš broj devet, a i tko je zapravo Duh Sveti?
Devetnicu Duhu Svetomu ne bi trebalo shvatiti u smislu da ga mi želimo kroz molitvu na neki način usmjeriti prema sebi i svojim potrebama, jer Duh zna što nama treba, nego da se mi sami otvorimo njegovom djelovanju kao što se cvijet otvara i okreće prema svjetlu – suncu. Tako se moje srce i moja duša otvaraju prema Božanskom Svjetlu - Duhu Svetomu. To se događa preko molitve koja me usmjeruje i povezuje prema nevidljivim zrakama njegove milosti. Molitvu Duhu Svetomu mogu naći u nekom molitveniku ili ću je sastaviti sam, kao što je priložena molitva koju sam sastavio za ovogodišnju devetnicu.
Devet dana nije neki čarobni broj koji bi sam po sebi polučio neki učinak, to je tek «razumni rok» koji smo si zadali da bismo se otvorili i izožili milosnim zrakama snage Svetoga Duha.
Duh Sveti je Duh Kristov i Duh Očev – dakle, Duh Božji. On je stvaralačka sila koja prožima sve stvoreno, jer sve što postoji djelo je Duha Božjega. On je lebdio nad vodama u početku stvaranja. On je udahnut svemu živome, a posebno čovjeku koji nosi iskru toga Duha i po njoj je u srodstvu s Božanskim. To je neizmjerna stvaralačka sila bezgranične ljubavi koja je uvijek na djelu. Iz nje je proizašao vječni Logos – Božanska stvaralačka Riječ kojoj zahvaljujemo za sve što postoji. Njega otkrivamo u svim religijama svijeta koje ga zazivlju kao Velikog Duha, Tao, Prabitak, Božanski dinamis….. Nalazi se u svemu živome, u svemu što postoji. On se priklanja malom čovjeku i šapće mu o veličini poziva kojim je pozvan da postepeno u otajstvo neviđenog dinamizma Božanskog stvaralaštva okjemu je početak u najgrubljoj duhovnoj manifestaciji koju zovemo materija, pa do najprofinjenijih stanja duha koja pripadaju vječnosti i jasnijoj viziji Božanskog.

Molitva za Devetnicu Duhu Svetomu:
O, neizmjerni, svesilni Duše Sveti: otvaram ti svoje srce i svoju dušu; dvije skromne izbe moga bića i ponizno molim da se dostojiš ući i ispuniti me svojim Božanskim Svjetlom, koje će rastjerati mračne sjene strahova i nesigurnosti. Povedi moj duh kao što roditelj sigurnom rukom vodi svoje dijete. Povedi me silinom puta svog stvaralačkog dinamizma, da i ja osjetim iskonski dah života u svemu što me okružuje. Probudi žudnju moga srca za beskonačnim prostranstvima duha. Pomogni mi da prerežem spone koje me vežu uz lažne sigurnosti. Daj da se odlijepim od vrijednosti koje to nisu. Božanska Vatro vječnog stvaralaštva, daj da se i moja mala iskra duha u punoj slobodi vine u visine i pridruži sjajnom plamenu tvoje svete Crkve. Amen.
Na kraju se preporuča izmoliti: O dođi Stvorče Duše Svet…..

ČITANJA

«Ja sam trs, vi loze,» govori nam Gospodin u evanđelju. Kao što životni sokovi dolaze iz trsa i hrane lozu, tako i milost koja vjerniku održava život vjere, izlazi iz Krista i nadahnjuje krštenike, jer krštenjem smo nakalamljeni na Krista – trs, mi loze.
Nadalje, kaže Isus, da je njegov Otac vinogradar koji svaku lozu koja ne donosi roda, siječe, a svaku koja rod donosi, čisti. Onaj koji ne donosi ploda jer je duhovno mrtav odstranjuje se ili bi trebao biti odstranjen. Tu se postavlja pitanje kako to da netko tko je kao vjernik davno «ugasnuo» formalno želi i dalje biti član Crkve? Na čemu se temelji ta njegova želja? Jednako tako i potreba radikalizacije. Da ili ne? Odgovor je ne. Jer Otac je taj koji siječe lozu koja ne donosi roda. Nama je naprotiv rečeno; «ne sudite da ne budete suđeni.» Ta apstinencija od donošenja sudova o drugima ima svoje opravdanje u činjenici da mi ne znamo što se zbiva u nečijem srcu. Kakav plan ima Bog s nekim. Savao i Pavao je ista osoba, ali što se vjere tiče tako različita. Dajmo Bogu prostor da djeluje, a mi surađujmo i navještajmo vjeru na način da se čvrsto držimo poput loze trsa i da s njime srašćeni donosimo obilje ploda.
Druge nedjelje u mjesecu svibnju u Crkvi se slavi majčin dan. Cijeli mjesec svibanj posvećen je djevici Mariji, a ove nedjelje iskazujemo zahvalnost s posebnom pažnjom i ljubavlju našim majkama. Zar ne bismo to trebali činiti svaki dan, u svakoj prilici? Razumljivo da je tako, ali uvijek postoji posebna prilika kada zajednički, svečano iskazujemo svoje osjećaje i zahvalnost, svakako, najdražoj osobi u našem životu, a to je naša majka. Posebno mi, čiji roditelji više nisu s nama, osjećamo ljubav i zahvalnost prema njima. Lik majke iskristalizirao se kao čisti osjećaj topline, sigurnosti, nježne ljubavi…. U sjećanju su nam ostale nezaboravne slike majčinske skrbi za nas. Žrtve koje nismo bili toliko svijesni dok je bila s nama; obićna, svakidašnja…. Stoga je ovo posebna prilika da svi oni čije su majke još žive , danas izreknu svoje najljepše želje i čestitke majkama i bakama. Dok djeca u crkvi recitiraju pokoju pjesmicu ili čitaju svoj sastav, mnoga suza klizne niz lice njihovih majki, jer one se stalno dijele svojoj djeci, poput mirisnog i toplog kruha, i premda znadu da ih njihova djeca vole, rijetka je prilika da to stvarno i čuju. Stoga ovu priliku ne bi smjeli propustiti.

MOLITVA VJERNIKA:

Ocu nebeskome, vinogradaru Crkve – vinograda, uputimo svoje molitve.

1. Zakrili Crkvu svoju – svoj vinograd da ga ne uništi Zlo iz vana i ono iz nutra, - Molimo te.
2. Mi smo loza, a Sin tvoj Spasitelj naš čokot, daj da trajno budemo s nijme povezani po milosti koja donosi život vjere, - Molimo te.
3. Za roditelje i odgajatelje djece da im pokažu put spasenja i milosti, - Molimo te.
4. Za naše majke, da ih nagradiš za njihov trud i žrtvu koju danomice prinose za svoju djecu, - Molimo te.
5. Za mlade djevojke da ih ispuniš radošću i srećom kako bi s ljubavlju prihvatile dar majčinstva, - Molimo te.
6. Za djecu i mlade da budu zahvalni svojim roditeljima, posebno majkama, - Molimo te.
7. Za svu našu braću i sestre, da ugledaju svjetlost vječnu, - Molimo te.

Primi, molimo Gospodine, molitve Crkve svoje i usliši ih po uskrslomu Sinu svome Isusu Kristu, koji s tobom živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

ČITANJA

Četvrta uskrsna nedjelja slavi se kao Nedjelja Dobroga pastira. Isus je taj Dobri pastir. Lik Dobrog pastira nalazimo već u katakombama, dakle u prvim stoljećima Crkve. Isus je prikazan kao pastir koji na leđima nosi odlutalu ovcu. Slika pastira posuđena je iz svagdašnjeg života, jer Isusova domovina je domovina pastira u kojoj je nomadski život bio udomaćen od pradavnina. Ne vladar, niti vođa, nego pastir, jer pastir je navezan uz svoje ovce i one poznaju njega i za njime idu. Tuđinca se boje, u najamnika nemaju povjerenja. Tako je ta slika pastir i ovce u potpunosti primjenjiva na Krista i Crkvu – Božji narod. Krist je naš Dobri pastir koji je svoje stado – Crkvu povjerio duhovnim pastirima. Biskupi i svećenici odmah se prepoznaju jesu li istinski pastiri ili možda samo najamnici. Idu li za svojim stadom ili gledaju preko stada za nekim drugim motivima. Ako se službe u Crkvi gledaju samo kao čast nema zbora o pravome pastiru.Ako postoje neki vanjski znakovi u odijevanju bilo onom liturgijskom ili svagdašnjem onda je njihov smisao u tome da se razlikuju različite službe, a ne da se njima rangira čast i vlast. Ako su pastirima bitniji nastupi u javnosti, pojavljivanje na televiziji od brige za povjereno im stado onda imamo posla s najamnikom. Isti slučaj je s pastirima koji izbjegavaju svoje stado…. Dobrog pastira vjernici prepoznaju i rado idu za njime. Tako se događa da svećeniku njegovi vjernici opraštaju mnoge mane u koliko je s njima u župnom zajedništvu, dok prema onima koji se vladaju kao duhovni činovnici nemaju povjerenja pa ma kako besprijekorno obavljali svoju službu. Na žalost postmoderni tip mladog svećenika sve više nalikuje dobro školovanom i uglađenom duhovnom činovniku koji se bezprijekorno pojavljuje pred narodom kad to služba traži i onda nestaje u nedostupnoj privatnosti, nego pastiru duša.
Danas molimo za duhovna zvanja; svećenike, časne sestre, redovnike. Molimo Dobrog pastira da pozove plemenite duhom mladiće i djevojke koji će u jednostavnosti i ljubavi prema Božjem narodu – Crkvi vršili svoju službu pastira i animatora duša.
U današnjim čitanjima Isusa se uspoređuje i sa zaglavnim kamenom kojega su Židovski prvaci odbacili. Danas imamo suprotnu tendenciju u svijetu u krilatici; Krist da – Crkva ne. Nema Krista bez Crkve niti Crkve bez Krista. Jednako tako nema ljepše slike koja ocrtava ulogu Kristovu od Dobrog pastira i zaglavnog kamena koji uglavljuje cijeli svod da se ne uruši. Krist nije pozvao umne i mudre u svoju službu nego jadne i siromašne da postidi bahate mudrijaše ovoga svijeta. Svijestan toga duhovni pastir ne stavlja svoj lik u prvi plan, nego jedinoga i vječnoga Pastira Gospodina našega. Duhovni pastir osjeća čast i veliku odgovornost što služi kao produljene ruke jedinomu i vječnomu Pastiru kojima blagosljivlje Božji narod. Svoj glas pastiri duša ustupaju Kristu da njime poziva ovce u svoj ovčinjak - Crkvu. Svoje srce duhovni pastir ustupa Kristu da njime ljubi siromašne i dobačene i tako postaje lječnik duša. Crkvena zajednica – župa postati će rasadnik plemenitih duhovnih pastira onda kada će prihvatiti Krista i njegovo evanđelje, za njime ići i po njemu živjeti, Amen.

MOLITVA VJERNIKA:

Obratimo se Bogu Ocu koji nam je u svome Sinu darovao Dobroga pastira.

1. Za Crkvu, da vjerno slijedi Dobrog pastira, - Molimo te.
2. Za sve koji su se odazvali na poziv Dobrog pastira i prihvatili službu u Crkvi da budu poslušni poticajima tvoga Duha. – Molimo te.
3. Za duhovne pastire u Crkvi da ti budu vjerni i zauzeti za povjereni narod. – Molimo te.
4. Za sve koji rade u javnom životu da se na općem društvenom planu zauzimaju za siromašne i obespravljene. –Molimo te.
5. Za našu preminulu braću i sestre, da ih pribrojiš vječnoj i proslavljenoj Crkvi. – Molimo te.

Bože, milosrdni Oče, primi naše molitve i daj da slijedimo svoga Dobrog pastira Isusa Krista koji s tobom živi i kraljuje Bog po sve vijeke vjekova Amen.