Eto, nakon određenog perioda, dopizdilo mi više gledati blog u izdanju koje mi se osobno ne sviđa, stoga je došao red na neke kozmetičke zahvate, kirurške obrade, svinjokolju i sve to skupa sada predstavlja nešto noviji dizajn bloga, naravno skrpan od dosta starih elemenata.Nije bogznašta, ali meni paše. K'o budali šamar.
Gledam tako jučer televiziju, jerbo čamim kod kuće zbog poradi zime i opće neimaštine, kad na vijestima utvrđuju da je ovo jedna od najhladnijih zima (nemoj srat), te se javlja Edi Škovrlj odnekud gdje osim njega nitko pametan ne kroči nogom po ovom kijametu. E sad, jel se meni čini ili tog nesretnog Edija uvijek zapadnu javljanja iz središta orkanskih bura, prvog tornada u RH, svjedočenja o potresima i slično. Mislim, lik je car, samo nigdje poslije ne kažu koliko je on dugo na bolovanju.Jebi ga, valjda ga zato i viđamo svake zime.Što htjedoh reći, dakle, u tom javljanju se lijepo vidjelo kako jedva snimaju prilog,kako je kamp kućicu odnijela bura 10ak metara s ceste, na sto dolazi izjava nekog meteorologa sa zadarskog područja, koji mrtav 'ladan(pri tom cvokoće od zime) izjavljuje da nece ova zima biti prehladna, da se to svi povode za svjetskim trendovima!!!!Ej, sine, jebo te trend, kad ti se neizašlo govno zaledi.Nevjerojatan čovjek.Danas bilo -13.Sutra jos gore, dobar neki trend...Ne žalim se, dapače, malo je čudno da rakija ne pomaže, ali veći je problem što mi pofalilo rakije, nego što ne pomaže.Kad nemaš, onda ti i ne može pomoći, tako da u neku ruku to dođe na isto.
Dok Edi i pingvini marljivo odrađuju svoj posao, drugi, s oproštenjem, 'lade jaja na autralskom suncu.Što čovjek mora napraviti da se više makne Mićo Dušanović od komentiranja tenisa? To Ivane, sad ga imamo...Trebamo to iskoristiti...Vjetar ga je omeo...K'o da on igra, a bolno artikuliranje(za gledatelje) je samo šlag na tortu.Sreća da to ne mo'š napisati i sreća što je netko izumio tipku mute.
Što još? EH, umalo zaboravih. Postoji ona famozna izjava kol'ko para tol'ko muzike.Što sam duže upoznat s istom, sve više se uvjerim da nema u njoj puno istine. Naime, pošto sam s parama na VI, krenuh van u subotu, priželjkujući čudo.Naravno, karta je kurva, jelte, stoga od čuda ni č. Srećom, vrli prijatelji moji imadoše kuna...Imali, do određenog trenutka, kada smo ponukani, što vlastitom pohlepom,što glupošću i to malo sirotinje ostavili na pokeru.I to nekom blesavom kojeg ni sad ne kontam, al eto...Para nema, znači ni muzike.E kurac! Nešto posudili, ostalo samo dolazilo.Znam samo da sam došao kući u šest ujutro,jel....Dakle manje para,više muzike!!! U pravilu kada je početak večeri šugav, poslije bude prejebeno. Vrijedi i obrnuto, dakako uz iznimke.
Ako je netko ovo pročitao sve, možda se i zapitao, napominjem možda, jer 'ko je sve ovo čitao,svaka mu čast, zašto je naslov posta Pair of brown eyes. Naravno da je objašnjenje glupo i jednostavno. Naslovi mi nikad ne padaju na pamet, a eto baš mi sviraju The Pogues i ta pjesma.
One summer evening drunk to hell
I sat there nearly lifeless
An old man in the corner sang
Where the water lilies grow
And on the jukebox Johnny sang
About a thing called love
And it's how are you kid and what's your name
And how would you bloody know
In blood and death 'neath a screaming sky
I lay down on the ground
And the arms and legs of other men
Were scattered all around
Some cursed, some prayed, some prayed then cursed
Then prayed and bled some more
And the only thing that I could see
Was a pair of brown eyes that was looking at me.
But when we got back, labeled parts one to three
There was no pair of brown eyes waiting for me
And a rovin' a rovin' a rovin' I'll go
For a pair of brown eyes
I looked at him he looked at me
All I could do was hate him
While Ray and Philomena sang
Of my elusive dream
I saw the streams, the rolling hills
Where his brown eyes were waiting
And I thought about a pair of brown eyes
That waited once for me
So drunk to hell I left the place
Sometimes crawling sometimes walking
A hungry sound came across the breeze
So I gave the walls a talking
And I heard the sounds of long ago
From the old canal
And the birds were whistling in the trees
Where the wind was gently laughing
And a rovin' a rovin' a rovin' I'll go
For a pair of brown eyes
E sad vi meni recite, o čijim smeđim očima pjeva ovdje Shane Mcgowan.Jel on prepijan, pa pjeva o očima koje su ga gledale dok je ležao mortus ili o nekoj butri čije su ga smeđe oči nekad čekale,a on se oblokao, ona otišla,te se on tužan opet oblokao?
U svakom slučaju, znam jedne smeđe oči,oblokat ću se kasnije....;):)
|
