Da, možda bi se to moglo i tako reći. Jebi ga, nema bolje rečenice,pa i naslova za započeti post, u kojem, prvenstveno, nemate bogznašta pametno za reći, ali eto, u takvom sam nekom blesavom raspoloženju, pa odlučih nabaciti pokoje slovo.
Raspoloženje - nit' je šija, nit' je vrat. Tko razumije, razumije.
Bit' će to zbog vremena, pocetka godine i svih glupih obveza koje ostadoše mi od prošle godine, pa i pretprosle i one prije nje.Naravno ovo se vise manje odnosi na faks, al to je dosadno i meni samome ponavljati. Za tu razonodu imam starce...Dakle prođoše Božići, dočeci, Bajram i sve što ide uz to, stigao prvi mjesec i sve ispočetka, jebeno dugačak mjesec, a nikako se maknuti s mrtve točke, krenuti u nove radne pobjede!!!Mozda bi to i išlo, kad bi bilo starih radnih pobjeda.Dođe mi parafrazirati dio iz Maratonaca - njegova zadnja radna pobjeda(citaj:ispit) bjese pred kraj prošloga vijeka...Skoro pa istina.
Što bi Balašević rekao:
Ne volim januar ni bele zimske vragove.
U svakom snegu vidim iste tragove,
tragove malih stopa, broj trideset i ko zna,
kako polako odlaze.
Nije baš doslovno,al' bitno da sadrži neki postotak teme.
Neka se nosi i januar u drago trojstvo - 3 p.m.Dolazi februar,ako ništa kratko traje, možda uleti i kakva para, koje ovih dana nema ni pod razno. Otrčala para brzim nogama virtualnih(da,virtualnih) konja. Samo jedan konj ostao i tipka...Smilovat ce se već rodbina i starci, ha, red je, jel...
I kao stari četvrtak-vikend klišej, odbauljat ću po kap alkohola, previti rane i čekati novi tjedan,nove radne pobjede!
Ili novi vikend he,he...
Do triježnjenja - dio pjesme koja mi se vrti u glavi zadnjih dan-dva.
Pa naspi još jednu,
za večite krivce,
za balansere,
ne boj se, imam ja priličan cug.
Naspi još jednu,
za umorne livce,
za proletere,
veceras treća smena vraća tuđi dug...
Pa naspi još jednu,
za večite krivce,
za balansere,
naspi još jednu za moje drugare.
Naspi još jednu,
za umorne livce,
za proletere, naspi još jednu za treću smenu...