.:morituri te salutant:.
31.08.2005., srijeda
More report
|
Pošto je prošlo više od tjedan dana kako sam se vratio s mora, red bi bio da podnesem neku vrstu izvjštaja. Pošto sam ja od onih koji tvrde da jedna slika govori više od tisuću riječi, tako će ovo biti više slikovni prikaz nego pisani. Gdje početi? Prvotno od tog cijelog mora nije trebalo biti ništa, ali nekako ispalo obrnuto. Dogovor je pao, idemo autom. Lega i ja, preko Bih, pa put Šibenika, Splita, Trogira, Čiova, te dalje kuda nas put odvede. Krenuli ležerno, pa put BiH. Jebeš zemlju koja Bosne nema. Što reći, kada je svaka riječ suvišna. Naravno, benzin je jeftiniji, pa smo tamo i tenkirali. Obavezno stali na ćevape, prežderali se(što se ne može niti usporediti sa prežderavanjem na povratku), te nastavili ka moru. Pošto smo mi to sve ležerno, odlučili tako da idemo na autoput, jebi ga novi je, brže je i tako. Treba napomenuti da smo mi jedini likovi koji su krenuli na more od kraja autoputa, pa prema Zagrebu, tj. Šibeniku. Tu smo proveli prvi dio godišnjeg, sa nerazumnim odlascima u Trogir, tek da vidimo šta ima i još nerazumnijim povratcima ujutro. Većina para odlazi, standardno, na cuganje. Skompali se sa ekipom od sestrične i tako...Put nastavljamo u pravcu Splita, te Čiova. Treba spomenuti da smo van odlazili u Šibenik, logično! Šta ćeš, luđaci, tamo je kao jeftinija cuga. Sve obrnuto. Još ću napomenuti da sam dobio na kladionici, što je dobro došlo uzdrmanom proračunu. Neki se i vrate sa parama.:) Sve u svemu, ja bi nazad!!!!! Eto, ukratko, a ostalo možete vidjeti na slikama(neke su bolje, neke lošije, nemojte zamjeriti). Pregledavajući iste, skontali smo da baš i nema nekih slika pijančevanja i sličnoga, sve neki "pejzaži", jebi ga 'ko će pit i fotografirati:)!!! Katedrala sv. Jakova   Riva   Šibenski most    Tvrđava sv. Nikole         Šansone, Šibenik  Šibenik noću  Split i Čiovo   Dvije - tri "umjetničke"     Jedino mi žao što nisam uspio slikat te ćevape, ali pregladan sam bio da bih mislio o tome... |
25.08.2005., četvrtak
Manično depresivna. Svakodnevna.
|
Kada sam nesretan, kad lupam dlan od dlan, kad nisam siguran da li sam pristojan, kad nema opcije da sunce zasije, nešto me natjera do gostionice, a tamo ona je i odmah pita me: " mladi gospodine šta danas pijete? " I fino miriše i dubok dekolte, a meni dobro je, u birtiju kad dođem ja. I sve je više dana kad sam nervozan, kada lovi me ljuta depresija, samo se okrećem i zovem upomoć, al' nitko ne čuje i ni'ko neće doć' i baš kad pomislim da nema nikoga 'ko za moj život može naći razloga, ona se nasmije uz pravo pitanje i sa mnom popije, u birtiju kad dođem ja...... |
23.08.2005., utorak
Natrag. Nažalost.
|
Prošlo je i tih desetak dana mora i mogu konstatirati da bi mogao nazad. Bez imalo muke, bez obzira na vrijeme. Valjda je bitno samo promijeniti lokaciju, navike... Mislim, navike su bile jednake, cuganje,zajebancija. Još je vrijeme bilo odlično, potrefili k'o prstom u govno:), sunca ko u priči, tek kad smo odlazili kiša. Budale i sreća prati. Eto toliko, za povratak, za dosadu, za vraćanje u rutinu..... |
12.08.2005., petak
Odlazim
|
Odoh na more, da i ja malo smočim noge. Kako vrijeme i nije naklonjeno, nadam se da ću se uspjeti bar malo probrčkat. Naravno, tipično seljački, nigdje mora u blizini, a ja se već gulim nakon što sam izgorio. Kakav uspjeh!!! Nadam se da će ovih desetak dana biti kvalitetno utrošeno, barem za odmor, što činim većim dijelom godine,al eto barem promjena lokacije. Preko par kantona do mora. Sretno nam bilo. Eto toliko. Dobit' ćete razglednicu iz zemlje Safari....... |
Im'o sam strašnog petla...
|
E kurac. Ja imam kornjaču. I to ne bilo kakvu, već jednu pravu, nepokolebljivu, koja prkosi zubu vremena. Dapače. Sve je to počelo vrlo bezazleno, te na prvi pogled besplatno. Kad smo bili picani, svi prijatelji, a i ona manje poznata dječurlija iz kvarta, su imali nekakvu živinu u svome vlasništvu. Od raznih papiga, kanarinaca, hrčaka, miševa, zečeva, kerova (sa manje ili više pedigrea), sve do mravi i štakora. Naravno da posljednja dva stvorenja nisu tu bila voljom ukućana, ali šta je tu je. Tako sam dobio na poklon kornjaču (ne od roditelja, mudriji nego što sam ja bio, žestoko su se protivili), pravu, tropsku, malu, ali nadasve živu. Saga je počela.. Tješili su se moji starci rječima trgovca kad su prvi puta išli kupovati hranu : "Gospođo, to su male tropske kornjače, žive najviše godinu dana." Pogađate, nakon desetak godina sve je isto, samo što više nije tako mala, već ima dobrih 15ak cm dužine i 4-5 širine. Zašto ja sve ovo pišem? Eto, silom prilika, jučer sam imao čast mijenjati vodu dotičnoj/om. Osim što ta voda nakon stajanja na balkonu preko nekoliko dana, dobije finu zelenkasto-smeđu boju(valjda tropsku), nagomila se i izlučevina "jadnog" stvora. Sve to 'ladno ide u wc, ali treba izvaditi turtlesa, koji počinje lamatati nogama i kandžama, te gristi, a pamćenje me služi toliko da znam kako sam ga nahranio. Džaba. Ko još tvrdi da se kornjače uvuku u oklop kada se preplaše. Vražju mater. O mirisima "Pariških noći" koji su se širili iz prebivališta mu da i ne govorim. Pregrmim posao, vratim sve na balkon, nahranim živinu i mirno odoh gledati tekmu. Poluvrijeme, a voda već lagano ima svoju poznatu tropsku boju, valjda instikt predaka, zov domovine, prirodno okružje, 'ko će ga znati. Ili samo fekalije, crijeva dobro rade.... Im'o sam strašnu kornjaču, bila je pravi đavo! (imam još uvijek,užas) |
09.08.2005., utorak
Tri posleratna druga
|
...je naziv knjige koju sam nedavno pročitao. Autor je Balašević, a to je bio jedan od razloga što sam uzeo ovu knjigu. Slabo čitam knjige u zadnje vrijeme, al' ova je odlična. Prenosim kratak ulomak, možda nekog zainteresira, nikad ne znaš. Još na ceremoniji otvaranja zimovanja pobrkali smo se sa veselim Slovenkama iz susednog železničarskog odmarališta. Mene je usvojila Lidija, maskota tvornice gornjeg rublja, Martin je pretežno visio kao ofinger, a Popca je primila na obuku vaspitačica iz Škofja Loke, koja je drmala pivo manirom iskusnog sezonskog radnika i verala se na smučkama tamo gde i divokoze idu okolo. Ne znam čime su je hranili, ali mogla je da nas brani, zlu ne trebalo... |
06.08.2005., subota
Vic
|
Aktualan, dobar ! Kako se pozdravljaju Mađar i Splićanin u Splitu? - Give me five ! |
05.08.2005., petak
|
She's got a smile that it seems to me Reminds me of childhood memories Where everything Was as fresh as the bright blue sky Now and then when I see her face She takes me away to that special place And if I stared too long I'd probably break down and cry Sweet child o' mine Sweet love of mine She's got eyes of the bluest skies As if they thought of rain I hate to look into those eyes And see an ounce of pain Her hair reminds me of a warm safe place Where as a child I'd hide And pray for the thunder And the rain To quietly pass me by Sweet child o' mine Sweet love of mine Where do we go Where do we go now Where do we go Where do we go Oh, where do we go now Where do we go Oh, where do we go now Oh, where do we go now Oh, where do we go Oh, where do we go now Where do we go Oh, where do we go now Where do we go Oh, where do we go now No, no, no, no, no, no, no Sweet child Sweet child o' mine ________________ by W.A.R. Probably the best love song ever |
04.08.2005., četvrtak
Imaš kunu?
|
Ne, al' evo ti dvije flaše! Tako nekako bi se mogao protumačiti ovaj novi zakon. Jedino mi nije jasno kako će to prihvatiti trgovci, te da li će te pare davati od svoje zarade, ili će im se osigurati para za vraćene flaše. Prenosim sa www.osijek031.com "Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva donijelo je novi Pravilnik o ambalažnom otpadu, prema kojem se ambalaža vraća u trgovinu. Kako je odlučeno, neće se plaćati kaucija, već će građani, počevši od 01. siječnja, 2006. godine, dobivati 50 lipa nagrade za svaku staklenu ili plastičnu bocu, limenku od pića, ili bocu od mlijeka ili jogurta koju donesu u trgovinu ako je riječ o ambalaži zapremnine veće od 0,25 l. To znači da će netko u bilo koju trgovinu u Hrvatskoj moći donijeti, primjerice, deset ili pedeset boca, bez obzira da li ih je kupio ili negdje pronašao, i za njih dobiti pet, odnosno 25 kuna. Strani gosti koji u Hrvatsku dovoze i velike količine pića u plastičnim bocama te boce neće moći vraćati i naplaćivati ih u našim trgovinama, uvjeravaju u Ministarstvu, jer će se pregledavati gdje je boca proizvedena. Ministarstvo, kako saznajemo, planira i neke nove pravilnike kojima će se riješiti zbrinjavanje papira, uz novčane poticaje kojima bi se građane motiviralo na skupljanje novina." Nešto mi govori da će opast prodaja piva u ambalaži od 0,25. Što se papira tiče, sreća moja da stari ima poveću zalihu novina. Recept za besplatno pivo + zarada: pretpostavimo da negdje u kući, stanu, šupi, podrumu imate papira koji vam ne treba(novine, knjige, prospekti..). Sve to lijepo pokupite, odnesete, dobijete neku paru, s kojom, naravno, kupite pivo. Nakon guštanja u tom eliksiru, bocu lijepo vratite u trgovinu, gdje vam za to još daju pol kune. Samo treba pričekati 1.1. 2006., a još treba dodati da ovakvo guštanje neće biti privilegija stranaca, već samo nas domaćih pivopija. Živjeli!!! |
Tuga s juga
|
Još jednom je hrvatski nogomet dokazao kako se nalazi na niskim granama. Navijam za Os, ali kada su u pitanju europski nastupi, isključivo gledam kao naše klubove. Drago mi ako nas netko uspije predstaviti u pozitivnome svjetlu. Međutim, naši klubovi već su dugo na marginama kada su eurokupovi u pitanju. Što je tome razlog, zaista ne znam. Ne mislim na novac, koji je naravno bitan, ali kod nas su druge stvari uzrok.Naravno da je prvi u nizu problema prepotencija i potcijenjivanje. Prošle godine Shelbourne, koji je poluamaterska momčad, a ove Debrecen, klub koji je najpoznatiji po tome što je iz grada kobasica. To su klubovi koji su bili pogubni za našeg prvaka u posljednje dvije sezone. Što je oba puta to ispao Hajduk, jest neka druga priča. Ispada li po tome da je naš nogomet toliko loš, lošiji čak i od mađarskoga? Što se utakmice Hajduk - Debrecen tiče, ko je gledao sve je vidjeo, mislim i previše. Tko nije, imao je sreću. Jednom riječju blamaža i sramota. Nije sramota izgubiti, dapače, ali na takav način, na način nedostojan jednog prvaka i suprotstavljenog protivnika. Što bi tek bilo da je igrao neki jači klub? Ne usuđujem se niti pomisliti. Sreća da su Mađari u par navrata bili škrti, inače bi još koji gol pao. Sjećam se velevažnih izjava vječnog Ćire u stilu razbit ćemo ih, oni su izrazito domaćinska momčad, bla, bla...Jedva čekam kakvo će opravdanje za ovaj poraz naći, on je oduvijek bio majstor za novine. Najteži poraz u Hajdukovoj povijesti, što se europskih natjecanja tiče, ako je vjerovati Balogu (mislim da je on komentirao). Tužno je bilo slušati komentiranje dotičnoga. Nakon prvog gola još je vapio za čudom koje bi Hajduk mogao postići, nakon drugoga je molio za izjednačenje, kada je pao treći, jecajući je tražio barem počasni pogodak. Nak kraju je završio sa izjavom: "ovo je bila ogromna šamarčina". Što će na sve to reći Torcida, teško je i nagađati. Umjesto upoznavanja sa Hrvatskom, za što su već jednom imali prigodu, te spektakla na Poljudu, Man Utd će još jednom potegnuti put Mađarske, na porciju dobrih kobasica. Kako sada stvari stoje, Ćirohito bi mogao ekspresno napustiti klupu bilih tića, brže nego što je došao. Nekada(i sada,naravno) se divilo igri Brazilaca, koju su zbog lakoće poteza i ljepote prozvali brazilskom sambom, a eto, došlo vrijeme kada sudbu kroji mađarski čardaš. Njihove čizmice su nam ovaj put spakovale 8(slovima: osam!!!) lakih komada... |
03.08.2005., srijeda
|
Što se dogodilo uslijed one kiše ili bolje rečeno oluje? grom opleo u katedralu. opet vrijeme stalo. Crko sat. Pošto ja kasnim sa svime, ne samo sa vijestima, tako je i taj sat popravljen, ali morao sam to spomenuti, jer ovo je već drugi ili treći put da je ljutiti Ilija spakov'o bijes na to mjesto. Šta ti je kuriozitet, rekao bi čo'ek da je bar crkva sigurna... |
02.08.2005., utorak
Selo veselo
|
Nakon cijelog tjedna provedenoga pod nesnonim teretom neopisive vrućine, napokon malo kiše prekjučer. Konačno jedan dan koji bi se mogao opisati kao podnošljiv, a vrijeme nadalje nije onako očajno, malo se smanjila žega. Koliko dugo? Htjedoh malo baljezgati o proteklome vikendu, stoga ne preostaje ništa drugo nego se dotaknuti te teme. PETAK Pošto je bio zadnji u srpnju, tradicionalno se održala osječka ljetna noć. Za one kojima nije blizak ovaj pojam, ukratko – kako ljudima koji nemaju kud nego čamiti u OS, ne bi bilo dosadno, posljednji petak u ljetnim mjesecima održava se spomenuta manifestacija u organizaciji grada, turističke zajednice…. Na raznim lokacijama u centru grada odvijaju se različite, kako kulturne, tako i one malo manje kulturne aktivnosti. Nevjerojatno što sve tu možete pronaći. Između ostaloga : nastup najklinca županije, promocija nove mercedesove M – klase, demonstracija MAX ADSL-a, škola hodanja na štulama, natjecanje u pecanju, natjecanje u pripravljanju fiš paprikaša uz tamburaše, ponoćni film iznenađenja, žongleri vatrom….Pravi cirkus Colorado. Ne bi to bilo to, bez neizbježne torte u ponoć, koju reže gradonačelnik. Jedina promjena kod ovoga je činjenica da nakon 15 godina tortu reže druga osoba. Sad, tko to bolje radi, drugom prilikom.:) Uz svirke osječkih bendova, treba istaknuti zaista dobar nastup Massima, koji je dokazao da neke pjesme nikad ne stare. Nisam neki fan, ali činjenica je kako čovjek izvrsno pjeva. Trgovine i bircevi su radili do 1 ujutro, tako da je gužve bilo napretek. Kažu ovi iz TZ oko 15000 – 20000 ljudi, koliko je točno ne znam, ali ljudi su izmigoljili iz kuća čudo jedno. Zanimljiv bio prilog na STV-u, otprilike ovako nekako – Mogla se kupiti I stručna literature po promotivnim cijenama, dok je najveća gužva bila oko štanda s pivom i čevapima. He, šta ti je mentalitet… Inače, dobre sponzore su našli za ovu LJN – T Com, Konzum, Kandit, Slavonska banka, hotel Osijek…. SUBOTA Nakon debakla koji su nam priredili nogometaši Osijeka u Splitu, sa strepnjom se čekao dolazak Dinama. Jebi ga, imamo najmlađu ekipu. Ipak, tekmu je došlo pogledati oko 10000 ljudi, što je solidna brojka za naše prilike. Osijek neočekivano dobar, ‘ko će ga znati što im se dogodilo u tjedan dana. Dinamo je već gledao kako će odnijeti 3 boda, ali tekma se igra 90 min. (ovdje 95-96). Sasvim zasluženo su Šuškovi nogometaši pobijedili. Bez ikakvih zamjerki. Dobiveno srcem i uz veliku podršku sa tribina. Ne pobjeđuju uvijek favoriti (najbolji primjer Celtic). Mogla je pobjeda biti i veća da Balatinac nije traljavo pucao penal. Ovako je još slađe, ali zadnjih 15 min je trajalo k’o 2 sata. Samo da tako nastave igrati.    Što se izlaska tiče, zapili se u pivnici, nastavili u parku. U pivnici puno bolja atmosfera, sve u svemu, ne baš poseban izlaz. NEDJELJA Spavanje, kupanje, užasno vruće. Ništa posebno. ---- Čitam neke pizdarije, te nabasah na članak o dodjeli nagrade za najgori književni opis 2005. Nagrada je inspirirana Edwardom Georgeom Earlom Bulwer-Lyttonom, književnikom iz 19. stoljeća, koji je svoju novelu "Paul Clifforord" otvorio sada već legendarnom rečenicom - "Bila je to mračna noć". Ovogodišnji laureat je neki analitičar iz Microsofta Dan McKay. Opis je prejeben: Usporedba sisa i karburatora "I dok je buljio u njezine pozamašne grudi, sanjario je o dvostrukom Strombergovom karburatoru u svom starom modelu Triumpha, visoko funkcionalnom, a opet dopadljivo oblikovanom, kako se uzdiže na vrhu dovodne cijevi, kako željno i molećivo iščekuje da iskusne ruke male čvoraste kapice na mlaznicama pregledaju i podese kao što je i opisano u sedmom poglavlju automehaničarskog priručnika" Majstor je za nagradu dobio 250 dolara i put u Kinu. ____________________________________ P.S. slike - www.kohorta.net |
