PROFESORICA I MAMA

srijeda, 31.10.2007.

MOJA PREOBRAŽENJA.

MOJA PREOBRAŽENJA.

Ja pjevam sebe kad iz crne bezdane i mučne noći
Iznesem blijedo meko lice u kristalno jutro
I pogledima plivam preko polja livada i voda.
Ja pjevam sebe koji umirem na dan bezbroj puta
I bezbroj puta uskrsnem
O Bože daj me umorna od mijena
Preobrazi u tvoju svijetlu nepromjenjivu i vječnu zvijezdu
Što s dalekog će neba noću sjati
U crne muke noćnih očajnika...

Preobraženja su, gotovo sva, čuvstvena.Pjesme o tijelu su čuvstveno misaone; mi-
sao pjesnika o sveopćoj nemoći čovjeka udruštvu i svijetu, o tomu da je u njima bez ikakve pomoći od njih i bez zbiljskoga saznanja o njima. Nemoć siromaha: ne čekaju
ni odakle ništa; njihovo tijelo jede strpljenje. Siromaštvo je predstavljeno kao
svoja najgora i osnovna pojava, u primitiv-
nom izrazu, kao gladovanje i nestajanje ti-
jela; bogatstvo kao debljanje. Takvo druš-
tvovno zbivanje pjesniku je – konac čovje-
čanstva. Nemoć nezakonito zatrudnjele da
izbjegne sramotu i glad. Nemoć siromaš-
nih žena koje čekaju pred uredima.
Nemoć majke Isusove, Marije, te se u ča-
su dok su joj raspinjali sina, smjerno pri-
gnula pred zakonom.(...) Nemoć pjesnika
da išta saznaju o smislu svijeta; pred ništa-
vilom su, te šute. Nemoć čovjeka da poslije
smrti išta bude nego da ostane na zemlji,
to jest u zemlji. Nemoć čovjeka da sazna
gdje se sastaje smisao njega i brijega. Ne-
moć čovjeka da se opre bolesti. Nemoć
čovjeka da se opre smrti

Molitva na putu



Molitva na putu

Bože
koj si me do ovog časa doveo nevidljiv
vodi me i dlje koncu mojih želja

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemočno ko moje ruke vise

Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene sviježe krvi

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda


Antun Branko Šimić


Ako bolje pogledate vidjet ćete da su sve kitice napisane u trokut čiji vrh pokazuje prema naslovu. To je stil Antuna Branka Šimića. Nije li savršen? Antun Branko Šimić je bolovao od tuberkuloze od koje je i umro vrlo mlad. Imao je savršen način pisanja pjesama meni je osobno “molitva na putu” među naj dražim pjesmama od Antuna Branka Šimića, a i općenito. Mislim da bi nam Antun Branko Šimić trebao biti idol. Jer se on ne dere na Boga, on se ne ljuti na Boga, on Mu ne zapovijeda...
On ga moli, čak i u bolesti u kojoj se našao on se i dalje ne ljuti.
On moli da ostane na životu...
Na neki način mu je Bog uslišio molitve...
Antun Branko Šimić i dalje živi...
Živi u svojim pjsmama...

31.10.2007. u 02:20 • 3 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Veljača 2010 (6)
Siječanj 2009 (3)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (16)
Rujan 2008 (11)
Kolovoz 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (72)
Listopad 2007 (29)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (13)
Travanj 2007 (6)
Ožujak 2007 (57)
Veljača 2007 (12)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA

www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


www.Bigoo.ws


Glittery texts by bigoo.ws


OSTAVLJAJTE KOMENTARE, ŽELJE I POTREBE!

Photobucket - Video and Image Hosting">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

free image hosting


Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney
image hosting for myspace

image hosting for myspace



Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum

Molitva djeteta da bude televizor

Molitva djeteta da bude televizor

Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.

Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.

Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.

A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.

Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.