Rečenica je osnovna sintaksička jedinica. Njome govornik prenosi sugovorniku potpunu (zaokruženu) obavijest, npr: Lejla piše pismo. Najjednostavnija definicija rečenice jeste da je ona misao izražena riječima, ali je moderna lingvistika prevazišla takve tradicionalističke definicije.
Samostalni rečenični članovi:
Predikat je jedini rečenični član koji nije zavisan ni od jednog drugog rečeničnog člana. Broj predikata signalizira nam broj rečenica.
Predikati se mogu podijeliti na
a) glagolske (Lejla piše.);
b) neglagolske ili imenske (Lejla je učenica.).
Subjekt je supstantivna (imenička) riječ u nominativu koja se redovito slaže s predikatom u rodu i broju. (Znanje oplemenjuje). Takav subjekt naziva se gramatički, a onaj koji se ne slaže u rodu i broju s predikatom naziva se logički (Žao mi je.)
U rečenici subjekt može biti izostavljen pa se zove i izostavljeni.
U usmenom epskom pjesništvu iz stilskih razloga subjekt može imati i oblik aktiva («Netko bješe Strahinjiću bane»).
Objekt je supstantivni rečenični član u zavisnom padežu s prijedlogom ili bez prijedloga kojem u rečenici najčešće otvara mjesto glagol (Ljekar je pregledao bolesnika).
Objekt može biti:
a) bliži ili izravni (Nije cijenio prijatelje);
b) dalji ili neizravni (E vidiš ti bruke!).
Bližem objektu otvaraju mjesto u rečenici samo prijelazni glagoli, a daljem objektu najčešće neprijelazni glagoli.
Priložna oznakaje neobavezni (fakultativni) rečenični član kojem mjesto u rečenici otvara predikat.
Priložne oznake mogu obilježavati:
1. mjesto (U blizini zatutnja automobil.)
2. vrijeme (Danas naša ekipa nema sreće.)
3. način (Konj ubrzano trči.)
4. uzrok (Radio sam sve iz prkosa.)
5. količina (Suviše je brbljao.)
Atribut je nesamostalni rečenični član koji supstantivnu (imeničku) riječ preko koje se uvodi u rečenicu određuje po nekom svojstvu (Lahak vjetar puše).
Atribut može biti:
a) kongruentni, koji se slaže u rodu, broju i padežu s riječju uz koju stoji (Stigli ste u pogrešno vrijeme.);
b) nekongruentni, koji se ne slaže u rodu, broju i padežu sa riječju uz koju stoje (Svi uglovi u kući bili su prljavi.).
Apozicija je nesamostalni rečenični član koji supstantivnu riječ preko koje se uvodi u rečenicu određuje po kakvu svojstvu, ali ona se uvijek izriče funkcionalno preobraženim supstantivnim riječima prema kojima stoji u odnosu potpunog ili nepotpunog slaganja npr.: Pas pritrča dječaku, miljeniku svome, podvijena repa
| < | listopad, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA













">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj


Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.