PROFESORICA I MAMA

utorak, 23.10.2007.

PEJZAŽ 2

Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.
I kad sam otvorio prozor,
Blistav od kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.
"Gledaj - glas mi se javi -
Iskrice noći lete..."
l vidjeh u rosnom grmlju,
Gdje blisnuv - ginu i - svijete.
"Tko mi to kaza?" - viknuh,
Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.
"Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.
Il prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. - Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska...
• Suprotan od 1. Pejzaža
• Noć-igra tame i svjetla, sve je smireno i tiho
• Stanje je u Pejzažu 1. , a ovdje zbivanje
• Mnogo se više izražava glagolom (radnjom) nego pridjevima
• Najprije daje širi dekor, mjesec i njegove kratere, kroz nožne oblake, a tek zatim nastupa onaj koji promatra tu noćnu sliku
• Javlja se neko mitsko «ja» koje je naravno pjesnik sam, ali ono se odmah cijepa u dijalogu sa danim «ja» koje se javlja kao glas
• Već prvi glagolski oblik pokazuje vremensku distancu, odnosno unosi kategoriju vremena koje u 1. Pejzažu nije bilo
• Tamo (P1.) je prezent stvorio neku vječnu, ukočenu sadašnjost i time negirao protjecanje vremena
• Ovdje (P2) glagol «odskakivao»upravo zato što je u perfektu, najavljuje pripovjedački ton
• Pokušajmo 1. pejzaž prebaciti u prošla vremena, i pejzaž više neće biti autonoman, sam sebi svrhom nego će postati uvod u nešto drugo, neku radnju, dokaz za neki događaj, upravo ono što najavljuje prva strofa 2.Pejzaža
• Tek druga strofa P2 otkriva nosioca radnje, tzv. «glavnu osobu». To je pjesnikovo JA, uzbuđeno i poneseno tajanstvom tople, vlažne, poslijekišne večeri
• U odnosu na cjelovitost P1, u ovoj je pjesmi jasna neka podvojenost, a prema tome i dijalog između čovjeka i prirode
• U P1 glasi prirode su ujedno i glasi čovjeka ,koji odaju osjećaj i zanos pjesnika
• Ovdje je u P2 priroda distancirana i ispunjena ustreptalim tajanstvom iz kojeg se javlja dramatika i ljepota pjesnikova ostvarenja
• Ljepota u Vidrićevim pjesmama su pjesnikove SLUTNJE kojima su pjesnikova iznošenja nabijena
• Osnovna osobina P1 je da je to svijet pun života, da je sve prezentno pred nama, i glavni osjećaji su slike ustreptalih boja i zvukova, punih života i pokreta
• Vidrić koristi obilje GLAGOLA-on ima potrebu da se više izrazi glagolom, dakle radnjom, nego pridjevom, dakle slikanjem.ima potrebu dase slika izrazi najaktivnijom i najbogatijom vrstom riječi-glagolom
• Za razliku od 1.P. i u suprotnosti s njim ,u P2 je doživljaj prikazan kao RADNJA
• Najprije se daje širi dekor: nebo, mjesec i njegovo kretanje kroz noćne oblake, a tek zatim nastupa onaj koji promatra tu sliku, neko mittsko JA koje je pjesnik sam, ali ono se odmah cijepa u dijalogu s drugim ja koje se javlja kao GLAS
• Naravno i P1 promatra pjesnik, samo što odsutnost naznačenog motrioca sugestivno stvara dojam ukočene vječnosti, a P2 upravo time što je uveo motrioca i stavio ga u središte radnje i prikazao njegovu zbunjenost, njegovo čuđenje pred tajanstvom noćnog krajolika
• Gdje je stalo to mitsko JA u P1? Činjenica da nije spomenuto jasno pokazuje da se ono s pejzažom utopilo, identificiralo se s njim. Pjesnik nema što reći o sebi što nije ujedno on, govori o prirodi, stopio se s njom.
• P2 je posve suprotan
• U prvoj strofi odmah noćni pejzaž, perfekt koji daje pripovjedni ton
• U drugoj strofi nekoliko događaja
• U trećoj strofi «Iskrice noći lete»-doživljaj ljepote
• U četvrtoj strofi može nam se učiti da su u dijalogu pjesnik i priroda

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum