Nebeski putnik mjesec
Lako je odskakivo
Nad svijetlim oblačnim rubom
I opet u nebo plivo.
I kad sam otvorio prozor,
Blistav od kapi kiše,
Trznula se je grana
I još se lagano njiše.
"Gledaj - glas mi se javi -
Iskrice noći lete..."
l vidjeh u rosnom grmlju,
Gdje blisnuv - ginu i - svijete.
"Tko mi to kaza?" - viknuh,
Al grmlje i bašta sniva,
Tek mjesec nad svijetlim rubom
Naglije hiti i pliva.
"Zdravstvuj!" - i smijeh se pronije.
Il prosu se šaka pijeska?
Ja ne znam. - Na mokrih stazah
Tiha se voda ljeska...
• Suprotan od 1. Pejzaža
• Noć-igra tame i svjetla, sve je smireno i tiho
• Stanje je u Pejzažu 1. , a ovdje zbivanje
• Mnogo se više izražava glagolom (radnjom) nego pridjevima
• Najprije daje širi dekor, mjesec i njegove kratere, kroz nožne oblake, a tek zatim nastupa onaj koji promatra tu noćnu sliku
• Javlja se neko mitsko «ja» koje je naravno pjesnik sam, ali ono se odmah cijepa u dijalogu sa danim «ja» koje se javlja kao glas
• Već prvi glagolski oblik pokazuje vremensku distancu, odnosno unosi kategoriju vremena koje u 1. Pejzažu nije bilo
• Tamo (P1.) je prezent stvorio neku vječnu, ukočenu sadašnjost i time negirao protjecanje vremena
• Ovdje (P2) glagol «odskakivao»upravo zato što je u perfektu, najavljuje pripovjedački ton
• Pokušajmo 1. pejzaž prebaciti u prošla vremena, i pejzaž više neće biti autonoman, sam sebi svrhom nego će postati uvod u nešto drugo, neku radnju, dokaz za neki događaj, upravo ono što najavljuje prva strofa 2.Pejzaža
• Tek druga strofa P2 otkriva nosioca radnje, tzv. «glavnu osobu». To je pjesnikovo JA, uzbuđeno i poneseno tajanstvom tople, vlažne, poslijekišne večeri
• U odnosu na cjelovitost P1, u ovoj je pjesmi jasna neka podvojenost, a prema tome i dijalog između čovjeka i prirode
• U P1 glasi prirode su ujedno i glasi čovjeka ,koji odaju osjećaj i zanos pjesnika
• Ovdje je u P2 priroda distancirana i ispunjena ustreptalim tajanstvom iz kojeg se javlja dramatika i ljepota pjesnikova ostvarenja
• Ljepota u Vidrićevim pjesmama su pjesnikove SLUTNJE kojima su pjesnikova iznošenja nabijena
• Osnovna osobina P1 je da je to svijet pun života, da je sve prezentno pred nama, i glavni osjećaji su slike ustreptalih boja i zvukova, punih života i pokreta
• Vidrić koristi obilje GLAGOLA-on ima potrebu da se više izrazi glagolom, dakle radnjom, nego pridjevom, dakle slikanjem.ima potrebu dase slika izrazi najaktivnijom i najbogatijom vrstom riječi-glagolom
• Za razliku od 1.P. i u suprotnosti s njim ,u P2 je doživljaj prikazan kao RADNJA
• Najprije se daje širi dekor: nebo, mjesec i njegovo kretanje kroz noćne oblake, a tek zatim nastupa onaj koji promatra tu sliku, neko mittsko JA koje je pjesnik sam, ali ono se odmah cijepa u dijalogu s drugim ja koje se javlja kao GLAS
• Naravno i P1 promatra pjesnik, samo što odsutnost naznačenog motrioca sugestivno stvara dojam ukočene vječnosti, a P2 upravo time što je uveo motrioca i stavio ga u središte radnje i prikazao njegovu zbunjenost, njegovo čuđenje pred tajanstvom noćnog krajolika
• Gdje je stalo to mitsko JA u P1? Činjenica da nije spomenuto jasno pokazuje da se ono s pejzažom utopilo, identificiralo se s njim. Pjesnik nema što reći o sebi što nije ujedno on, govori o prirodi, stopio se s njom.
• P2 je posve suprotan
• U prvoj strofi odmah noćni pejzaž, perfekt koji daje pripovjedni ton
• U drugoj strofi nekoliko događaja
• U trećoj strofi «Iskrice noći lete»-doživljaj ljepote
• U četvrtoj strofi može nam se učiti da su u dijalogu pjesnik i priroda
< | listopad, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
HRVATSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST-PIŠE PROFESORICA I MAMA
">
MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj
Molitva djeteta da bude televizor
Ti si tako dobar, Gospodine,
i štitiš svu djecu na zemlji;
za jednu te posebnu milost molim:
pretvori me u televizor
zato da bi se moji roditelji
brinuli za mene kao za njega,
kako bi s jednakim zanimanjem
gledali i mene kao i njega:
kao mama najdražu TV-priču
ili tata svoje dnevne vijesti.
Želio bih, Bože, da govorim
kao najavljivač programa:
kad on govori, cijela obitelj šuti,
svi ga žele čuti,
nitko ga ne prekida
i ne ušutkava.
Želio bih, Bože, na sebi
osjetiti onakvu brigu
kakvu moji roditelji pokazuju
kad televizor ne radi
jer hitno zovu majstora.
A ja bih želio biti televizorom
samo zato da postanem
najboljim prijateljem
svojim roditeljima
i njihovim glavnim junakom.
Molim te, Gospodine,
pretvori me u televizor
makar samo na jedan dan.