PROFESORICA I MAMA

četvrtak, 17.05.2007.

Preminuo Slavko Mihalić

Po mnogima jedan od najboljih suvremenih hrvatskih pjesnika, akademik Slavko Mihalić, preminuo je nakon duge i teške bolesti u 79. godini, u zagrebačkom Kliničkom bolničkom centru "Rebro".
Slavko Mihalić rodio se 1928. godine u Karlovcu, gdje je i završio realnu gimnaziju. Radio je kao tehnički crtač i novinar, urednik edicije poezije u "Lykosu" i "Književne tribine" te jedan od urednika časopisa "Telegram". Godine 1966. Mihalić pokreće reviju "Most" ("The Bridge"), a od 1987. glavni je urednik časopisa za književnost "Forum". Bio je predsjednik Društva hrvatskih književnika u dva mandata te redoviti član Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Slavko Mihalić uživao je velik ugled među čitateljskom publikom, a posebno su ga cijenili književni kritičari i tumači književnosti.
Prvu zbirku poezije pod naslovom "Komorna muzika" Mihalić je objavio 1954. godine, a njom se predstavio kao egzistencijalistički pjesnik i pripadnik naraštaja tzv. "krugovaša". "Krugovaši" su bili prva poslijeratna (nakon II. svjetskog rata) generacija


Slavko Mihalić
hrvatskih književnika u razdoblju od 1952. do 1960. godine. Izraz "krugovaši" dolazi od tadašnjeg literarnog časopisa "Krugovi" koji je pokrenut 1952. godine, a čiji je prvi glavni i odgovorni urednik bio akademik Vlatko Pavletić, nekadašnji predsjednik Hrvatskog državnog sabora. U skupinu "krugovaša" uz Pavletića i Mihalića spadaju još i Nikola Milićević, Slobodan Novak, Zvonimir Golob, Josip Pupačić, Milivoj Slaviček, Miroslav Slavko Mađer, Irena Vrkljan, Ivan Slamnig, Vlado Gotovac, Zlatko Tomičić, Krsto Špoljar, Čedo Prica, Vesna Krmpotić i Antun Šoljan.
Književni kritičari često su uspoređivali Mihalićevo pjesništvo s onim najvećih hrvatskih modernih pjesnika - Silvija Strahimira Kranjčevića ili Tina Ujevića, napominjući da je pravi potomak "ojađenog zvona" velikog Tina Ujevića, s kojim dijeli istu ekstazu riječima i isti pathos postojanja. "U Mihalićevoj poeziji, koja se tematski vezuje za probleme čovjekove egzistencije, neprestano se isprepliću i uzajamno transformiraju moderno i tradicionalno, a čitateljska je publika prihvatila njegovu paradoksalnu misao, žalosni njegov pjev o poniženom čovjeku u doba totalitarizma te njegov svjež i bogat jezik", istaknuli su književni kritičari. U Mihalićevim novijim zbirkama očituje se i prosvjed protiv srpske agresije na Hrvatsku te pjesnikova ponesenost općom nesrećom - slikama razorenih hrvatskih gradova i nesrećama ljudi. Po mnogočemu, za književnu kritiku, Mihalić je "kraljević" suvremenog hrvatskog pjesništva.
Slavko Mihalić objavio je 20-ak zbirka poezije. Za pjesničko stvaralaštvo dobio je mnoge domaće i inozemne nagrade, primjerice Nagradu Matice hrvatske, Nagradu "Tin Ujević", Godišnju nagradu te Nagradu za životno djelo "Vladimir Nazor", "Goranov vijenac", književnu nagradu "Ivan Goran Kovačić" koju dodjeljuje Vjesnik, Nagradu Struških večeri poezije i dr. Sam ili u suradnji, sastavio je nekoliko antologija hrvatskog pjesništva te prevodio sa slovenskoga. Također, njegove su pjesme prevedene na 25 svjetskih jezika. Zaključno sa 2005. godinom, bibliografija Slavka Mihalića sadrži 25 zbirki poezije. U naslovu njegove posljednje zbirke pjesama pod naslovom "Posljednja večera" - može se tako, između redaka, naslutiti i određena simbolika

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

">

MOJ HRVATSKI
zaplakao sam hrvatski
progovorio hrvatski
hrvatskim govorim
šapućem hrvatski
šutim hrvatski
sanjam hrvatski
i na javi sanjam hrvatski
volim na hrvatskom
volim hrvatski
pišem hrvatski
kad ne pišem ne pišem hrvatski
sve mi je na hrvatskom
hrvatski mi je sve
Pajo Kanižaj

free image hosting

Naučio sam... da ti je, bez obzira koliko ozbiljnosti život zahtijeva od tebe, uvijek potreban prijatelj s kojim se možeš glupirati.

Naučio sam... da je biti ljubazan važnije nego biti u pravu.

Naučio sam... da ljubav, a ne vrijeme, liječi sve rane.

Naučio sam... da svatko koga sretneš, zaslužuje da ga pozdraviš s osmjehom.

Naučio sam... da dobre prilike nikada nisu izgubljene; netko će se uvijek poslužiti onima koje ti propustiš.

Naučio sam... kada se naučiš živjeti u luci gorčine, sreća će se uvijek sidriti negdje drugdje.

Naučio sam... da treba dijeliti riječi koje su nježne i mekane, jer češ ih sutra možda morati pojesti.

Naučio sam... da je osmjeh jedan jeftin način da popraviš svoj izgled.

Naučio sam... da ne mogu odabrati kako se osjećam, ali da mogu odabrati što ću napraviti u vezi toga.

Naučio sam... da svi žele živjeti na planini, ali da se sva sreća i rast događaju dok se uspinješ.

Naučio sam... da je dobro davati savjet samo u dva slučaja: kada ga netko traži ili kada je pitanje života i smrti.

Naučio sam... kada planiraš osvetiti se nekome, time samo dozvoljavaš sebi da te ta osoba nastavi vrijeđati.

Naučio sam... što imam manje vremena, više stvari mogu napraviti.
Andy Rooney

image hosting for myspace

Sve što treba znati o tome kako valja živjeti, što činiti i kakav biti, naučio sam u vrtiću. Mudrost me nije čekala na vrhu planine, na kraju dugog uspona školovanja, nego se krila u pješčaniku dječjeg igrališta.
Evo što sam ondje naučio:
Sve podijeli s drugima.
Igraj pošteno.
Ne tuci ljude.
Svaku stvar vrati gdje si je našao.
Počisti za sobom.
Ne uzimaj što nije tvoje.
Kad nekog povrijediš, ispričaj se.
Peri ruke prije jela.
Pusti vodu u zahod.
Topli keksi i hladno mlijeko su zdravi.
Živi uravnoteženo: malo uči, malo razmišljaj, crtaj, slikaj, pjevaj i pleši, igraj se i radi - svaki dan od svega pomalo.
Svakog poslijepodneva odspavaj.
Kad izađeš u svijet, budi oprezan u prometu, drži se za ruke i ne udaljavaj od svog prijatelja.
Ne zaboravi da čudo postoji. Robert Fulghum