Gdje si?
Pitaš me što tražim. Šutim... Nije mi jasno. ..Zar ne znaš?
Gledaš me. Tvoje mi oči govore da razumiješ sve, da sve znaš...
Pružaš mi ruku... Želiš da se odmorim...
Stojim. Ne mogu, ne mogu dalje...
Spuštam glavu, padam na koljena, ruše se svi moji snovi i nadanja...
Preklinjem da me ne diraš, dok u srcu molim da ostaneš, da me nježno dotakneš...
Nemam Ti što dati, sa sobom nosim samo bijedu, jad i tugu.
Ja nisam ona kakvu me ti gledaš. Oprosti mi...
Dok bježim Ti me presrećeš. Hvataš me za ruke i govoriš da se ne bojim, da nećeš pustiti da siđem s Tvoga dlana, vičeš da si umro za mene, zar ne vidim da sam Ti dragocjena i da ćeš me čuvati zauvijek!
|