utorak, 27.02.2007.
Jedan od onih... dana
Da, to je jedan od onih... kada bih najradije ostala doma i ne radila ama baš ništa!!!
Nije da se inače ubijam od posla po kući, jer imam najbolju mamu na svijeu (...i onda me pitaju kad ću se udati?!),
ali ono... baš bih ne radila ništa.
Direktor mi stalno nekaj novo izmišlja, znate ono, kad već sve prijedloge istresete iz rukava, pa čak i one koji su već i vama samima bez veze, a on baš ima neke nove ideje koje su baš onak, super!!!
A uopće nisu, ni najmanje!!
Baš su glupe i nikuda ne vode... ali dobro... on me plaća, moram ga slušati...barem ponekad.
Kod nas se ponekad ne zna tko je gazda, a tko radnik (ja bih sad napisala što sam ja, ali ja uopće ne znam kako bih opisala svoje radno mjesto)
Znate ono kad radite sve, baš sve...dobro, ne baš sve... ali skoro.
Od svih kontakata sa strankama, računima, ponudama, istraživanjima tržišta, marketing... pisanje zadaće sa kćerkom - koja matematika za 4. razred - ne bi vjerovali!!!
Dakle, ja sam Katica za sve, ali meni to ne smeta, ne zaista, ja volim biti na raspolaganju, sve dok ne osjetim da me se zaista iskorištava, onak, za istač!
A čak ni onda ne reagiram kak bi trebala, a nije da sam neka plašljivica, ili da nemam dlake na jeziku, dapače!
A treba mi puno da to skužim, stvarno puno!
Ali ne zato što sam plavuša, nego zato što ja ne volim raditi ništa na pola.
Ili sve, ili ništa!
E, pa danas mi se ne radi ništa i zato sad umjesto da pošem ponudu, ja pišem post, hahahaha!
I baš me briga!
Baš me brigaaaaaaaa!!!
Već tjedan dana jedem samo voće, i to skroz dok ne dođem doma, dakle oko pola 5, a onda ručam i to je to!!!
Možda sam i zato malo nja-nja...
a i ovulacija me drma, čovječe, pa to je ludnica...
što sam bliža rođendanu lagano me hvata moja godišnja depra koja traje oko 180 sec, ali dovoljno da me hiti iz ritma na koji sam navikla!
I nije da ne volim rođendane, baš suprotno, ali nekako mi je ovo doba godine prenapućeno... a i svašta bih još htjela napraviti, prepraviti, prekrojiti, došiti, zakrpati...
...dodati prave boje...na taj portret života mog...
... i sve mi to govori da starim...
- 14:44 -
<$A jel?!$ (9) - Isprintaj - #
srijeda, 14.02.2007.
Valentinovo...
E, pa, dragi moji blogeri, sretno Vam Valentinovo!!!
- 09:42 -
<$A jel?!$ (2) - Isprintaj - #
petak, 09.02.2007.
Jedan sretni post...
Vozdra narode,
Moram pod hitno napisati post, jer će mi Tedica nos razbiti – već sam dobila jednu verbalnu opomenu, ali obzirom da se Tedica ne zna svađati sa nepoznatim ljudima, tko zna, možda bih i imala šanse dobiti, hahahaha!!!
Šalim se ja malo!
Obično se šalim na svoj račun, ali dobro sad...
Opet me nije bilo, malo sam zapela sa učenjem, na poslu ne stignem čak ni riječ, dvije napisati.
Samo uspijevam popušiti koju...
da popušiti...
Danas sam baš sretna!!!
Baš, baš!
Danas je jedan od onih dana kada želim čuti neke stare, stare prijatelje...
nekako me lovi sjeta...
1.)
Nazvala sam prijateljicu nakon stoooo godina, ali zbilja nakon sto godina...
Nikada se u životu nismo posvađale, bile smo jako bliske (još uvijek smo!), ali nekako nam se život toliko zakomplicirao da se nismo vidjele pune 2 godine!!!
Prestrašno!
Vjerojatno se sad pitate kakvo je to prijateljstvo kada nema kontakta tako dugo?
E, pa, postoji i takvo prijateljstvo.
Štoviše, mi uopće nemamo feeling da se toliko dugo nismo vidjele, kao da je bilo jučer.
S tom curom sam zaista bila povezana, na neki pozitivno drag način.
Skoro je pala na dupe kad me čula!
Dogovorile smo se da ćemo se OBAVEZNO vidjeti sljedeći tjedan, u ponedjeljak pada dogovor – baš se veselim, hihihi!
2.)
Zatim sam nazvala još jednu prijateljicu.
To je moja "druga" s broda, Makedonka, prekrasna jedna osoba, prekrasna. S njom se viđam redovito kada svrati u Zgb i uvijek se nasmijemo do suza, a i naplačemo..., a i na brodu smo skupa bile i kuhane i pečene, kak se veli...
Naime, moja Makedonka se udala za zagrepčana, pa sada žive tu odnedavno, ali nismo se još vidjele...
No, pričamo mi tako o ovome i onome, kadli, kaže meni moja Makedonka da se udala prije 20-ak dana...
Tako sam se raznježila da me bilo strašno za slušat, a na to će ona meni, ali ima još jedna novost...
Trudna je!!!
Već 5 mjeseci!!!
Jakoooo, jakooo sam sretna, jako, jako, jako!!!
Kao da se meni desilo.
Jedva čekam da je vidim s trbuščićem, jedva čekam, mislim da ćemo se danas predvečer naći na kavi...imamo sto stvari za prepričati...
Obožavam šokirati ljude i iznenađivati – pozitivno, naravno!
Međutim, ponekad i mene znaju šokirati sa raznoraznim vijestima!
Uvijek sam htjela imati poseban krug ljudi oko sebe, i to mi je ustvari nekako i uspijevalo.
S godinama su se neki ljudi pokazali kao totalni «hibridi», ali nema veze, ja znam da sam svima uvijek davala sebe... nekima previše, a nekima još i više...
I svaki put kada kažem da ću drugi put drugačije – baš postupim isto, potpuno isto!!!
Ali, nema veze, to sam ja i vjerojatno ću zauvijek takva i ostati, nije ni to loše, treba imati vjeru u ljude, a u mom slučaju se može reći i ovako:
«moji su drugovi, biseri rasuti, po čitavom svetu...»
Pusabok,
- 13:23 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
