petak, 09.02.2007.
Jedan sretni post...
Vozdra narode,
Moram pod hitno napisati post, jer će mi Tedica nos razbiti – već sam dobila jednu verbalnu opomenu, ali obzirom da se Tedica ne zna svađati sa nepoznatim ljudima, tko zna, možda bih i imala šanse dobiti, hahahaha!!!
Šalim se ja malo!
Obično se šalim na svoj račun, ali dobro sad...
Opet me nije bilo, malo sam zapela sa učenjem, na poslu ne stignem čak ni riječ, dvije napisati.
Samo uspijevam popušiti koju...
da popušiti...
Danas sam baš sretna!!!
Baš, baš!
Danas je jedan od onih dana kada želim čuti neke stare, stare prijatelje...
nekako me lovi sjeta...
1.)
Nazvala sam prijateljicu nakon stoooo godina, ali zbilja nakon sto godina...
Nikada se u životu nismo posvađale, bile smo jako bliske (još uvijek smo!), ali nekako nam se život toliko zakomplicirao da se nismo vidjele pune 2 godine!!!
Prestrašno!
Vjerojatno se sad pitate kakvo je to prijateljstvo kada nema kontakta tako dugo?
E, pa, postoji i takvo prijateljstvo.
Štoviše, mi uopće nemamo feeling da se toliko dugo nismo vidjele, kao da je bilo jučer.
S tom curom sam zaista bila povezana, na neki pozitivno drag način.
Skoro je pala na dupe kad me čula!
Dogovorile smo se da ćemo se OBAVEZNO vidjeti sljedeći tjedan, u ponedjeljak pada dogovor – baš se veselim, hihihi!
2.)
Zatim sam nazvala još jednu prijateljicu.
To je moja "druga" s broda, Makedonka, prekrasna jedna osoba, prekrasna. S njom se viđam redovito kada svrati u Zgb i uvijek se nasmijemo do suza, a i naplačemo..., a i na brodu smo skupa bile i kuhane i pečene, kak se veli...
Naime, moja Makedonka se udala za zagrepčana, pa sada žive tu odnedavno, ali nismo se još vidjele...
No, pričamo mi tako o ovome i onome, kadli, kaže meni moja Makedonka da se udala prije 20-ak dana...
Tako sam se raznježila da me bilo strašno za slušat, a na to će ona meni, ali ima još jedna novost...
Trudna je!!!
Već 5 mjeseci!!!
Jakoooo, jakooo sam sretna, jako, jako, jako!!!
Kao da se meni desilo.
Jedva čekam da je vidim s trbuščićem, jedva čekam, mislim da ćemo se danas predvečer naći na kavi...imamo sto stvari za prepričati...
Obožavam šokirati ljude i iznenađivati – pozitivno, naravno!
Međutim, ponekad i mene znaju šokirati sa raznoraznim vijestima!
Uvijek sam htjela imati poseban krug ljudi oko sebe, i to mi je ustvari nekako i uspijevalo.
S godinama su se neki ljudi pokazali kao totalni «hibridi», ali nema veze, ja znam da sam svima uvijek davala sebe... nekima previše, a nekima još i više...
I svaki put kada kažem da ću drugi put drugačije – baš postupim isto, potpuno isto!!!
Ali, nema veze, to sam ja i vjerojatno ću zauvijek takva i ostati, nije ni to loše, treba imati vjeru u ljude, a u mom slučaju se može reći i ovako:
«moji su drugovi, biseri rasuti, po čitavom svetu...»
Pusabok,
- 13:23 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
