subota, 28.10.2006.
Komentari na vaše kometare i moji komentari na vaše postove...
Obzirom da nema šanse da komentiram na vašim blogovima (nemam pojma zašto mi komentari ne prolaze...), morat ću to učiniti u svom postu...
Nadam se da ćete svratiti do mene tek tako...
ako vi znate u čemu je problem, voljela bih da mi to kažete,
hvala!
Komentar za Tedicu:
Jutrooooo,
znaš, baš si me raznježila jutros!
Super mi je to što si bila sretna zbog Mame! To je zaista lijepo.
Činjenica je da si ti IPAK dobila svoj najdraži poklon.
Provela si super kvalitetno vrijeme s nekim do kog ti je jako stalo, a to je tvoja Mama, a kao drugo, ona je bila uvjerena da ti poklanja nešto posebno!
Mislim da se upravo to i dogodilo!
Imale ste poseban dan koja je svaka doživjela na svoj način.
Fantastično!
A što se partyja plavog telefona tiče (uvijek su me zanimale takve humanitarne stvari, svaka čast na hrabrosti svih tih volontera!) i svaka pohvala njihovom radu!
A za Ninine pjesme vrlo važno... i ona se dobro udala...
Mala Tina Vukov je, čini mi se, unuka od Vice Vukova - ko zna, možda je netko i primijeti u našem moru instant zvjezdica!
Pusabok
Komentar Za FEM:
Srce malo...
nisam ti rekla da imam seku koja je samo godinu starija od tebe, a meni znači sve...
s njom sam prošla i još uvijek prolazim sve krize i nekrize koje ju snalaze.
Uvijek mi je bila posebna i zato ću ti sada nešto reći...
Bez obzira koliko godina imaš i koliko ćeš se još puta zaljubiti - svaki put će isto boljeti, zapamti što ćeš sada pročitati, sjetit ćeš se toga još xy puta u životu!
Idem sada napisati jedan post - svrati, možda će te zanimati...
Drži se mala, znam da i sama znaš i zato ti neću trubiti puno: proći će, ali ne tako brzo...
Pusabok,
Komentar za: Naposjetku...
Haj!
Prije svega, pozdrav i thx na komentaru kod mene...
A sad o genijalcu...
Mislim da je moj susret s Đoletom bio još dok sam bila mala, mala.
Moji su veliki ljubitelji muzike i moj otac ima na desetke i desetke LP ploča koje i dan dana sčuva kao najveće blago...
Tako je i Đole vrlo rano postao moje blago!
Slušam ga otkako mogu razumjeti sve te njegove rime i metafore - srebra decembra kuju prsten za tvoj prst... ili neke reči vrede tek kad se odšute...
Obilježio je moje najranije djetinjstvo, moje prve ljubavi, moju mladost...
Uvijek je tu negdje, stalno se može čuti da svira i nikada, nikada mi nije dosadio unatoč godinama slušanja.
Volim reći da mi on puni baterije i uvijek drže dulje od svih drugih...
ne moram posebno naglašavati da ne postoji njegov snimani materijal a da nije u mojoj kolekciji...
nije da se hvalim, ali... s njegovim se riječima hranim
Pusabok,
Komentar za: Božu zvanog Pub
Haj!
Dobrodošao, prije svega!
Super da si odličio svraćati s vremena na vrijeme, svima nam treba neka vrsta ispušnog ventila!
Ovo je prava stvar za to...a i možeš do mile volje pisati što god te volja, a da te nitko ne prekida!
hahahahaha!
i ja sam veliki Đoletov fan, tu se dakle već u početku slažemo.
Eto, toliko za početak, sretno u pisanju postova - sigurno ćeš
- 11:04 -
<$A jel?!$ (5) - Isprintaj - #
Nemam komentara!!!
Dakle,
sad sam zbilja ljuta!!!
Već 2 dana pokušavam napisati preko nekoliko komentara na Vašim blogovima, ali nema šanseeee!
Pa kaj se to dešava?
Server ne radi kak treba?
Ili moji komentari ne prolaze baš najbolje, a baš sam se trudila.....
Evidentno nešto ne štima!
Ako znate što se dešava, molim informaciju!!!
Hvala,
pusabok,
- 08:43 -
<$A jel?!$ (2) - Isprintaj - #
utorak, 24.10.2006.
...kiša pada, sunce sja
Eto,
pada kiša i sja sunce!
U isto vrijeme!
kažu da se onda cigani žene, ne znam da li je to tako, ili nije...
Danas sam nekako... sjetna,
danas sam nekako... tužna,
danas sam nekako... sama
Da, baš sam sama...
Bez obzira na sve ove ljude koji cirkuliraju oko mene, ja sam
ipak sama.
Ne volim biti sama...
...mada ponekad volim samoću,
to mi nekako pomaže da sredim misli.
Danas recimo, volim to što sam sama,
A danas sam i malo kontradiktorna, ali nema veze...
Ah... još malo pa idem doma s posla, možda skoknem do Getroa, to me nekako opušta - šetnja kroz sve one gondole
pune svega...(a ja na dijeti...)
Eto, sad sam domeka - bila u getrou, svašta vidjela, nakupovala jogurte 0,05% m.m. da se nađe...
Ustvari vam htjedoh reći kako sam provela super vikend!
Bila sam kod frendice koja se odselila prije 10-ak godina,
svratila sam na dva-tri dana (u jednu susjednu republiku, tik do naše...)
Ona se u međuvremenu udala za jednog prekrasnog čovjeka i rodila 2 predivne dječice.
Žive u vili koja ima bazen, jacuzzi, privatni parking, vrtlara, spremačicu (btw, u subotu ujutro sam gledala kako sunce izlazi pijuckajući kavu pored tog istog bazena...)
sad mogu reći da sam i to doživjela, ha ha ha!
Njihov život je jedan od onih za koje često mislimo da su samo na površini lijepi.
Naime, on je 10 godina stariji od nje i jakoooooo, jakooooo bogat.
Kad kažem jakooooo bogat, onda je to stvarno jakooooo bogat čovjek!
Ali, to je jedan od onih ljudi koji su sve stekli sami, samcati.
Bez ikakvih muljaža i prtljana ovim ili onim metodama.
Čovjek je sposoban, pametan i obrazovan, te je na sasvim legalan način dospio tu gdje danas jest i ja mu se divim!
Istinski sam sretna zbog nje, i zbog njega!
Zato što su se našli, zato što su se zaljubili i zato što su stvorili jedan topao dom.
On mi je još draži zato što je ona pored njega sretna.
Ne zato što on ima puno novaca i 4 firme, ne ni zbog vile i parkinga, ne zbog svih tih auta koji su tamo parkirani, niti zbog bazena (koji je fakat mrak!!!)...
Drag mi je zato što je u svemu tome tako "normalan", tako je čovječan!
Drag mi je i zato što sam ja njemu draga, hihihihi!
Šalim se sada malo, ali uvijek kada odem tamo, on me ponovno iznenadi i ponovno dokaže koliko je divan i topao.
On je jedan zaista zauzet biznismen koji barata takvom lovom da ja jednostavno ne mogu te nule niti napisati na papir, a kamoli što drugo, ali, isti taj čovjek je ovaj vikend spavao na podu da bi ja i moje ostale frendice spavale na krevetu, jer je on, eto, takav!
A mogao je ostati u hotelu gdje je taj dan imao prezentaciju i kasnije feštu, u prekrasnom hotelu sa room servisom i sl.
Ali ne!
On je unatoč svemu došao doma (čitaj: nas 6 cura i 3 djece - dakle, totalno ludilo nakon jebeno napornog dana!!!) i otišao spavati na pod, pored kreveta, pored sve te dječurlije koja mahnito lupeta nogicama kada zaspu...
Možda to i nije toliko čudno, barem ne bi trebalo biti, ali svi mi smo postali jakooo sebični i rijetko kada mislimo na druge...
I nije da je on jedini takav, i nije da je posebno dobar, ali mi je drago kada vidim da još uvijek postoje ljudi koji nisu nimalo egoistični i kojima su drugi ljudi bitni, bez obzira odakle dolaze i koliko imaju, odnosno nemaju na računu...
- 23:23 -
<$A jel?!$ (4) - Isprintaj - #
četvrtak, 19.10.2006.
Dobro veče, blogeri!!!
Evo vam jedan mali vražičak, zar nije sladak?
Skoro sam imala jednog takvog na lopatici, ali sam se nekako...predomislila.
Sad kad sam već kod tatoo-a, onda ću vam reći da imam jednu lijepu tetovažu na desnoj lopatici.
I jako sam ponosna na nju.
Dugo sam je tražila i kada sam je konačno ugledala baš je bila...onak...
za mene!
Nije ništa fensi šmensi, ali meni je jaaaako posebna.
To je jedan mali japanski znakić koji simbolizira... mir u svijetu, bla, bla bla...
Šalim se! Šalim se! Šalim se, mada ni to nije loše moram priznati (ali je nažalost nemoguće!)
Nije da se furam na raznorazne manekenkice sa izjavama:
"aaaaa, želim, želim mir u svijetu i da su svi sretni, hihihi, ili it` s Okey!",
ali moj tatoo znači Harmony.
Hmmmmm, valjda sam se nekako nadala da će mi krenuti u životu nakon što se obilježim još jednom vrstom pozitive, ha ha ha...
Možda mi je i pomogla ta tetovaža, ne znam.
Dugo sam je htjela, zaista, i onda sam jednom i odlučila.
Sada ili nikada!!!
I tako ja ponosna na svoju godinu dana staru tetovažu (BTW, sretan joj ročkas, happy birthday to youuuuuuu!) naletim na članak u novinama...
... da je tetoviranje dokaz smanjene inteligencije osobe koja se tetovira...
Haloo?!
Dakle, ti njihovi pametni članci, ne znam samo tko vrši ta testiranja...dovode me do ludila!
Dobro, nije sad da mi je IQ 180, ali hej!
Zbilja su me uvrijedili tim člankom i ne samo mene!!!
) pogotovo zato kaj ja sebe smatram izuzetno pametnom, vrijednom, prekrasnom i gotovo savršenom osobom!!!
Hm, jedino mislim da baš nisam jako skromna, ali kaj sad?
Pa to i nije neka velika mana, jel da?
-DIO DRUGI-
Nego, htjela sam ustvari s vama podijeliti nešto drugo...
Ranije u postu sam spomenula da mi je tatoo bio još jedan način da izrazim svoju pozitivnu stranu.
Dapače, redovito sam nasmijana, nemam problema s tim jer smatram da je unutarnja sreća jako bitna i vjerujem da smijehom zaista liječimo dušu, pa i najveću tugu.
Vjerujem da pozitivnim razmišljanjem potičemo količinu sreće kojom smo okruženi i na taj način puno bolje živimo!
Ali, isto tako, ako smo dovoljno mudri, osmijehom možemo sakriti i najveću bol!
Mislim da sam ja posljednjih mjeseci postala stručnjak za prikrivanje osjećaja...
...ne znam koliko mi je to pametno, ali je trenutno korisno.
Postala sam poznata po tome što sam redovito vesela, vedra i nasmijana, postala sam poznata po tome da sam najglasnija u društvu i da se oko mene uvijek skupljaju također veseli ljudi
(valjda je ipak istina da pozitiva privlači pozitivu, ili pak bolje funkcioniraju minus i plus?!)
Hmmmm, pitanje je sad...
I nije to lažni osmjeh, nije to ni lažno veselje, ali dešava se da i ja nakratko klonem...
Postoje dani kada sam ipak malo manje vesela, kada se malo tiše smijem i kada ne valjam idiotarije samo tako...
Postoje dani kada sam umorna od animiranja i kada mi je potreban mir (to je sad onaj mir u svijetu...) i, u načelu, nije mi ništa, nisam ni tužna ni nesretna, ni ljuta, nisam zločesta, niti sam nabrijana, samo sam malo odlutala u svoju bajku...
U bajku, samo moju bajku, gdje sam opet ja glavna glumica, nasmiješena i sretna, istinski sretna i ...
... ma da, opet ja... bla, bla, bla...
... sretna, voljena i zaljubljena, sretno zaljubljena - eto, i to sam konačno izgovorila...
pusabok,
- 21:29 -
<$A jel?!$ (10) - Isprintaj - #
subota, 14.10.2006.
"Ne budi nesretan što u ovome svijetu nitko ne zna za tebe. Zašto misliš da si toliko važan da bi mi trebali znati za tebe? A kada budeš zaista tako važan, a da i ne misliš o tome, oni će znati za tebe." (Konfucije)
Obriši rukavom oči
Isplači sve suze, obriši rukavom oči,
I sline što ti iz nosa cure,
U čiste hlače i majicu uskoči,
Pa potraži ljude što za srećom jure.
Na njihov brod i ti se ubaci,
i potraži dio svoje sreće,
do nje će te voditi sitni znaci,
uzmi i ono što drugi neće...
Jer blago nije u onom za čim se juri,
nit u onom što se ne osvaja,
Blago je iza onog što se žuri,
i u onom što on ostavlja.
Za to blago treba imat oči,
i pogled radoznao, iz njih mora sjati,
to blago treba vidjeti moći,
i snagu imat, da se korak nazad vrati.
A pogled se u suzama čisti,
i rukavom se snaga glanca,
samo u tužnome sreća vrišti,
i preko njegovih ruku sreća štanca...
Zato kreni i ne boj se tuge,
niti onog što ima doći,
pođi ispred svoje duge,
i pobijedi svoje noći...
Zato idi. gdje te srce zove,
i pobjedi sva razočarenja,
jer ona ti oduzimaju snove,
i daju ti kriva uvjerenja...
Ne boj se ničeg što u tebi nema,
jer samo to sa sobom moraš nosit',
to je tvoj put i tvoja shema,
i ne moraš to od nikoga prosit.
Kad to shvatiš, malo ti treba,
i previše ostave jurilice za srećom,
budi onaj koji posebno vidi, i posebno vreba,
budi onaj sa džepićem, a ne onaj sa vrećom...
- 20:42 -
<$A jel?!$ (7) - Isprintaj - #
utorak, 03.10.2006.
Ja... bez muža...
Hej Vi!!!
Jutros sam imala najljepše buđenje kojeg se mogu sjetiti...
navila sam mob da mi zvoni 15 do 7, nadajući se kak ću se onda još samo na "pet minuta" odmoriti... ali,
Obzirom da je moja soba u potkrovlju, a moj krevet je točno ispod prozora, ugledala sam najljepši izlazak sunca kojeg se sjećam (sada se naravno očajnički pokušavam prisjetiti "onih" jutara na moru, koje sam dočekivala sa ljetnim ljubavima, uplakana jer sutra idem doma...) 
To je zaista bilo očaravajuće!!!
U tom sam trenutku zaboravila na sve te nove kuće i zgrade koje mi zaklanjaju pogled, a nekad je pogled pucao i pucao nadaleko,
zaboravila sam na tutnjavu automobila, na nervozno trubljenje - jer, Bože moj, ako ne kreneš odmah na zeleno, bolje da te nema, zaboravila sam da sam ustvari još uvijek pospana i da me svi mišići bole, jer sam jučer prvi put nakon sto godina otišla na aerobik...
... i jutro je zaista krenulo OK, malo cornflacksa, malo nescaffea, malo umivanja i pranja zuba 
- baš mi je sve izgledalo kao jedan super početak dana.
Malo me je šupio onaj izlazak sunca kojeg sam gledala sama, ali... nema veze, pa nije ni to najgore, zar ne?
Mogla sam ga ni ne primijetit, zar ne?
Ili sam mogla zaspati i zakasniti na posao?
Ili sam mogla prije 29 godina ispasti mami iz ruku i ne biti u mogućnosti vidjeti išta?!
OK, sad me već pere moj crni humor (valjda ćete se naviknuti na njega
No...
krenem ja tako do posla i naletim na frenda iz kvarta (koji se BTW ženi sljedeće godine) i prvo me splaši ko budalu, a onda kao grom iz vedra neba ispali:
"A kad buš se ti udala? Kaj čekaš? Te ideš na aerobik, te ideš na ovo, te na ono, a kaj je s klincima? Kad ćeš si muža nać?"
Uh, to mi je nadraže, to mi je zaista najbolje kaj mi se u zadnje vrijeme dešava...
Ili susjedi, ili ovakvi leteći frendovi...
Pa kaj se sve na to svodi?!
Zar žena, cura, djevojka, nije ispunala voj zadak na zemlji ako sa nepunih 29 godina još nije rekla "DA!"?!?!?!
Zar zaista mi manje vrijedimo, ili smo na taj glupav način obilježene?!
Zar stvarno drugačije izgleda moja ruka na kojoj nije burma?!
Ili sam manje pametna, simpatična, uslužna, pristojna ili sam jednostavno STARA CURA?
Ludnica!!!
Nisam se ja jutros niti naljutila, niti uzrujala, samo, nekako mi nije jasno kako se sve to dogodilo...
...i meni i meni sličnima...
Ne kažem ja da ne bi bilo lijepo doći doma, skuhati ručak mužu i djeci, otići preko vikenda u kino, kazalište, ZOO, ali ne moram to napraviti pod MUS!!!
Pita on mene dalje: " A zakaj se nisi udala za onog svog?"
E, pa nisam zato što nije bio pravi za mene - ali, vidim ja, ne kuži on što to znači pravi... nema veze, gle, već kasnimo i ti ja na posao, poslat ću ti koji mail danas, velim ja, tek toliko da razbijem napetost oko moje udaje.
I eto, sad sam tu, na poslu, bez muža i bez djece, uvjerena kako sutra opet idem na aerobik, pa ko zna, možda tamo nadjem nekog... pravog!
Eto, pa vi sad recite...
- 15:27 -
<$A jel?!$ (19) - Isprintaj - #
