Marketing
Dobro veče, blogeri!!!
Evo vam jedan mali vražičak, zar nije sladak?
Skoro sam imala jednog takvog na lopatici, ali sam se nekako...predomislila.
Sad kad sam već kod tatoo-a, onda ću vam reći da imam jednu lijepu tetovažu na desnoj lopatici.
I jako sam ponosna na nju.
Dugo sam je tražila i kada sam je konačno ugledala baš je bila...onak...
za mene!
Nije ništa fensi šmensi, ali meni je jaaaako posebna.
To je jedan mali japanski znakić koji simbolizira... mir u svijetu, bla, bla bla...
Šalim se! Šalim se! Šalim se, mada ni to nije loše moram priznati (ali je nažalost nemoguće!)
Nije da se furam na raznorazne manekenkice sa izjavama:
"aaaaa, želim, želim mir u svijetu i da su svi sretni, hihihi, ili it` s Okey!",
ali moj tatoo znači Harmony.
Hmmmmm, valjda sam se nekako nadala da će mi krenuti u životu nakon što se obilježim još jednom vrstom pozitive, ha ha ha...
Možda mi je i pomogla ta tetovaža, ne znam.
Dugo sam je htjela, zaista, i onda sam jednom i odlučila.
Sada ili nikada!!!
I tako ja ponosna na svoju godinu dana staru tetovažu (BTW, sretan joj ročkas, happy birthday to youuuuuuu!) naletim na članak u novinama...
... da je tetoviranje dokaz smanjene inteligencije osobe koja se tetovira...
Haloo?!
Dakle, ti njihovi pametni članci, ne znam samo tko vrši ta testiranja...dovode me do ludila!
Dobro, nije sad da mi je IQ 180, ali hej!
Zbilja su me uvrijedili tim člankom i ne samo mene!!!
) pogotovo zato kaj ja sebe smatram izuzetno pametnom, vrijednom, prekrasnom i gotovo savršenom osobom!!!
Hm, jedino mislim da baš nisam jako skromna, ali kaj sad?
Pa to i nije neka velika mana, jel da?
-DIO DRUGI-
Nego, htjela sam ustvari s vama podijeliti nešto drugo...
Ranije u postu sam spomenula da mi je tatoo bio još jedan način da izrazim svoju pozitivnu stranu.
Dapače, redovito sam nasmijana, nemam problema s tim jer smatram da je unutarnja sreća jako bitna i vjerujem da smijehom zaista liječimo dušu, pa i najveću tugu.
Vjerujem da pozitivnim razmišljanjem potičemo količinu sreće kojom smo okruženi i na taj način puno bolje živimo!
Ali, isto tako, ako smo dovoljno mudri, osmijehom možemo sakriti i najveću bol!
Mislim da sam ja posljednjih mjeseci postala stručnjak za prikrivanje osjećaja...
...ne znam koliko mi je to pametno, ali je trenutno korisno.
Postala sam poznata po tome što sam redovito vesela, vedra i nasmijana, postala sam poznata po tome da sam najglasnija u društvu i da se oko mene uvijek skupljaju također veseli ljudi
(valjda je ipak istina da pozitiva privlači pozitivu, ili pak bolje funkcioniraju minus i plus?!)
Hmmmm, pitanje je sad...
I nije to lažni osmjeh, nije to ni lažno veselje, ali dešava se da i ja nakratko klonem...
Postoje dani kada sam ipak malo manje vesela, kada se malo tiše smijem i kada ne valjam idiotarije samo tako...
Postoje dani kada sam umorna od animiranja i kada mi je potreban mir (to je sad onaj mir u svijetu...) i, u načelu, nije mi ništa, nisam ni tužna ni nesretna, ni ljuta, nisam zločesta, niti sam nabrijana, samo sam malo odlutala u svoju bajku...
U bajku, samo moju bajku, gdje sam opet ja glavna glumica, nasmiješena i sretna, istinski sretna i ...
... ma da, opet ja... bla, bla, bla...
... sretna, voljena i zaljubljena, sretno zaljubljena - eto, i to sam konačno izgovorila...
pusabok,
Post je objavljen 19.10.2006. u 21:29 sati.