VIZIONAR MODERNOG BALUNA
Tomislav Ivić je očevim korijenima iz Kaočina, a i sam s ponosom zna kazati da se osjeća Miljevčaninom, makar baš i nisu bile česte prilike uživanja u kraju svoga podrijetla. Najstariji je u društvu sportaša uglednoga imena koje ćemo predstaviti u ovom prilogu, rođen točno sredinom 1933. - baš 30. lipnja. Prilično kasno, kao 17-godišnjak, zaigrao je u omladinskom pogonu RNK “Split”, no imao je dovoljno vremena ostvariti dječački san i navući “Hajdukov” dres. Nosio ga je na ukupno 11 utakmica.
Suigrači mu iz pedesetih i početka šezdesetih kažu da je ‘Ivić igrao razmišljajući kao trener’. Stoga nije nimalo čudno da je odlučio zagristi upravo taj kruh, i to – nimalo slučajno – u svom “Splitu” 1967. godine. Već godinu poslije preselio se ‘pod murvu’, pored stare Plinare gdje su uz njega stasali ‘tići’ s kojima će sedamdesetih vladati našim i širim nogometnim prostorima. Debi na klupi prvotimaca doživio je 1972. godine i odmah se okitio trofejom, osvojivši kup tadašnje države. Novo stručno kaljenje 1973. je imao u Šibeniku, bliže Miljevcima, ali samo kratko – vratio se i s “Hajdukom” doživio najblistavije godine ‘Majstora s mora’.
Pogledajte samo ovaj niz: dvaput prvaci Jugoslavije, četiri puta pobjednici kupa! I to sve od 1972. do 1976. godine. Pročulo se to i diljem nogometne Europe, sve do slavnoga Ajaxa, s kojim je od 1976. do 1978. osvojio po jedno nizozemsko prvenstvo i kup. Vratio se u “Hajduk” i u toj sezoni 1978./1979. još jednom dohvatio titulu prvaka Jugoslavije. Nadalje je vježbao takve nogometne velikane kao što su belgijski “Anderlecht”, turski “Galatasaraj”, zagrebački “Dinamo”, talijanski “Avellino”, grčki “Panathinaikos”, portugalski “Porto”, francuski “Paris St. Germain” i “Olimpique Marseille”, španjolski “Atletico”, portugalska “Benfica”, pa ponovno “Porto”...
S “Portom” je 1988. bio portugalski prvak, pobjednik kupa, pa europskog Superkupa i Interkontinentalnog kupa! Zapravo, osvojio je sve što se osvojiti dade. Stigavši i do vrha nogometnog Mount Everesta! Tomislav Ivić je zadnjih godina Domovinskog rata bio tehnički direktor hrvatske nogometne vrste, zatim izbornik Ujedinjenih Arapskih Emirata, pa potpredsjednik “Hajduka” zadužen za struku, izbornik Irana, trener belgijskog “Standarda”, francuskog “Olimpiguea”, šef stručnog stožera ‘Al Ittihada’ iz Saudijske Arabije i na koncu savjetnik “Standarda” iz Lieggea.
Teško je, vidite i sami, nabrojiti sve klubove i reprezentacije koje je predvodio. Osvajao je sa svojim klubovima prvenstva i kupove u čak pet država: Jugoslaviji, Nizozemskoj, Belgiji, Portugalu i Španjolskoj. Najtrofejniji je trener u povijesti “Hajduka” i hrvatskoga nogometa do sada. I među 20 najtrofejnijih u cijelomu svijetu. Zaiskrile su mu oči, čuvši da će i njegovo ime ući u zbornik miljevačkog kraja i dugo je razmišljao što bi napisao kao poruku svojim Miljevčanima i kraju svoga podrijetla. Istoga dana morao je žuriti u Bruxelles na proslavu 100. Obljetnice “Anderlechta”, jednoga od brojnih uglednih klubova u kojemu su ostali duboki Ivićevi i – miljevački tragovi.
|