Hajduk - Rijeka 1:1
Prema Splitu je krenulo 3 busa, par kombija i automobila. Busovi bi krenuli i ranije da murji ne treba sat i nešto da pokrca 150 ljudi u njih. Prema Splitu vožnja obilježena gnjusnim vremenom i sporim predvodničkim policijskim Focusom. Na Poljud se stiže dvadesetak minuta nakon početka tekme, ali nas murja ne pušta van još kojih 15-20 minuta. Uz cijelu tu nervozu, bili smo primorani slušati radio prenosa tekme koji je vodio Edo Pezzi, kojemu je svaki put kad njegov "Ajduk" ima loptu u nogama ultra šansa. Katastrofa total. U međuvremenu pada i gol, Rijeka gubi 1:0. Napokon nas puštaju iz busova i po nekim kozjim putevima trčkaramo do stadiona. Ulazimo unutra taman na sučev zvižduk. Nemam pojma kako je bilo prvo poluvrijeme, ali se pričalo da je Mitu falio neku 1000% šansu. Jebga, life goes on, izjednačenje se traži u drugom poluvremenu. Drugo poluvrijeme je bilo obilježeno konstantnim naporima Riječana da se da gol, ali teren i vremenske prilike nisu davali previše mogućnosti. Glede koreografije, bila je postavljena velika šetalica sa temom morčića i par poruka (više o tome uskoro na sajtu Armade). Taman u zadnjim minutama Novaković glavom postiže pogodak i delirij 300tinjak Riječana počinje. Torcida šuti ukomirano, hehehe. Nakon posljednjeg zvižduka dečki dolaze pred nas, bacaju dresove, a na tribini se slavlje nastavlja kojih dvadeset-trideset minuta. Doma stižemo oko 4.30 sa osmijehom na licu :) Eto jedna generička slika i kratki video od cirka 10 sekundi:   |
