Kult reprezentacije...
Domaće tekme sa Islandom i Maltom su iza nas. Šest važnih bodova je inkasirano i lijepo je gledati na ostatak skupine sa prvoga mjesta. Još da smo ono drugo poluvrijeme sa Bugarima odigrali kao u prvih 45 minuta, situacija bi bila idealna, ali što je tu je. Ekspanzija navijača na repkine tekme se očito pokazala kao loša stvar, jer izgleda da većina novo pridošlih "sezonskih navijača" u glavi ima konfuziju. Dali igra reprezentacija ili Dinamo, pitanje je sad... Do sada su praktički najveći problem "inter-konektanja" navijača koji bodre Hrvatsku, bila obilježja klubova, ali nakon općeg potopa Dinama ove sezone (ispadanje iz EU, gubljenje Kranjčara, ispadanje iz kupa, ispadanje iz utrke za prvaka) jal dijela zagrebačkih navijača se prenosi na reprezentaciju. Sramota je to da u ovako važnim utakmicama (svaka tekma u kvalifikacijama je važna), navijanje obilježavaju međusobna prepucavanja kao da se igra na klupskoj razini. Separacija i međusobno skandiranje+zviždanje ne čine ništa dobro, jer se navijanje razvodni i finalni rezultat ispada mlak, ako ne i jadan. Nekima će sigurno puknuti film pa će se putovati samo na gostovanja, a domaće tekme gledati na TVu sa zagašenim tonom. Reprezentacija je svetinja, kada će specijalci to shvatiti? |
