Otisnuli smo se od kraja, i prepustili se morskome putu, da nas nosi... s kraćim pauzama, brodili smo cijeli dan, okolo-naokolo kornatskog otočja, zviježđa i biserja... nauži(va)li se toliko neopisive ljepote, što sva se tu zgus(nu)la, na jednome mjestu... baš kao kakav koncentrat ljepote... je l' to sad novi pojam, ili sam ja neupućena... ...







... mimoišli se sa toliko brodova... od onih malih... mići-mići, pa do onih mega i super mega... 'ko bi im sad broja znao...





... juri(ša)li su oko nas k'o blesavi... ... umisto da se lipo zibaju k'o mi... ...





... ljuljaj me nježno... ljuljaj me fino, polako......





Kopno na vidiku!... sve bliže, i bliže, i bliže... a ja baš hoću tako... fino, polako... mic po mic... a može i metar po metar... puž mi se, od onog pravo-suđa, debelo zavukao pod kožu, pa to ti je...





A nije ni to kopno, baš kako se čini... na prvu, drugu, treću, neznamkoju... je ispred, a dašta da je i kopno, ali nije jedno jedincato... ... dobro se treba približiti, gotovo pa i nosom udriti u stinu, da bi se ukazala čak tri otoka... morskim prolazima odvojena... ili spojena... ili oboje... bi'će da je to dva u jedan... ... a kad malo bolje promislin, zapravo je to tri u jedan... ...



Ravno ispred je otok Škulj... i da budem iskrena, nisam to ni čula, a još manje zapamtila... dešifrirala sam sama, sa neta... valjda ispravno...





Lijevo je otok Vela Smokvica, iza koje je opet Mala... e, to sam već čula... ... a jedan je od rijetkih zelenih, koji nije tek... "na kamenu kamen"...



Desno su, pak, Kornati... najveći i najpoznatiji otok arhipelaga... na njegovom rtu je tek ime i kapelica, ali oboje toliko neprimjetni, ili bi bolje bilo reći, da su se toliko "stopili" s kamenom, da ih se da uočiti tek na blizinu... eto, i tu vrijedi ona o nosu...











... na zadnjoj smo slici, debelo već zašli iza rta, i ušli u morski prolaz, kojim su razasuti otoci, otočići, hridi... a Kornate gledamo s njegove južne strane...



Da sad brojim, koliko je prošlo od nedjelje dana... pa se krenem izvlačiti, i markove konake raspredati, kako nije to lako, po mojoj miri predstaviti Kornate, jer... nije to neki tamo livi otok... Kornati su to, eeej... ima li to smisla...
A bome da nema smisla, luda glavo... ... koga briga, što ti nikad zadovoljna nisi... ma, 'ko je to vidija, pisat'-brisat' po sto puta, pa nikako na zelenu granu... smanjit' triba sve u kompletu... i doživljaje, i kriterije, i svašta-nešta, dašta... nema studiranja, nema filozofiranja, nema brisanja, ma, nema svačega-nečega, dašta... napisano-zaključano-točka... Amen...
A e, lako je to reć'... ma, kako ću ja to......
Ma, ništa... skužajte... priskočite... zaboravite... to ja onako... pričam, vičem, svađam se, plačem... četiri u jedan... a sve sama sa sobom......

Saga o Kornatima se nastavlja...