Pričam ti priču

15.03.2014.


Žigolo

Sjedio je za barom i polagano ispijao svoj viski. S visine barske stolice pogledavao je po dvorani. Stolovi su već bili ispunjeni gotovo do posljednjeg mjesta, a bend se na svom postolju upravo pripremao za nastup.

Miki je volio ovakva otmjena druženja, svjestan svog šarma i privlačnosti. U šarenilu muško ženskog svijeta i skupih toaleta, iskusno oko mu se zaustavilo na brineti, koja je sjedila sama za stolom. Teže je znao procijeniti godine, ali za njih nije ni mario. Uostalom, ispod pripijene haljine i zavidnog sloja šminke, uvijek ih se moglo skriti barem desetak.

Pucnuo je prstima, i prišapnuo nešto konobaru na uho. Tek koji trenutak nakon što mu je diskretno ukazao na damu, konobar je već nosio piće za njen stol. Miki je pogledom pratio situaciju, iščekujući poziv. Kada joj se jednom pridruži za stolom, zavođenje mu je već bilo u opisu posla.

Gledajući je ravno u oči, primio je njenu ruku u obje svoje, i lagano je prinio usnama.

"Bečka škola nikad nije na odmet"... zavjerenički je prozborio sam sa sobom.


***


7 Mladih - Žigolo

***

"Barba Lujo, jeste to vi?"... sa dozom nesigurnosti je upitao prosijedog gospodina, koji mu je dolazio ususret.

"Miki!" obradovao se i Lujo, pa, odmjerivši ga od glave do pete, sa smiješkom primjeti... "Bogami se onaj mali vražićak iz susjedstva pretvorio u pravog ljepotana, a"

"Ma, dajte... a koliko se nismo vidili, znate da sam vas jedva i pripozna"

"Skoro će petnaest godina, lipi moj, da sam se priselija u Split, nego... ajmo mi negdi sjest'... i mene zanima šta je s tvojima... čuja sam da su se sestre udale"

"Je, dobro ste čuli... Nikolina se udala za Talijana i ostala tamo, a Ivana je u Zagrebu."

"A ti si još sa svojima, a"

"Ma, jesam i nisam, duga priča... a kako je kod vas?"

"Čuj, kako je bilo nije loše... ponovo sam se oženija, ali u ono vrime nije bilo nimalo idilično, to znaš i sam... a sve radi one kurbetine, koju sam drža ka' kap vode na dlanu, dok se ona zabavljala i nabijala mi rogove... jel' se sjećaš ti Ane, a?"

"Sjećam se, kako se ne bih sjećao"... gotovo mu je bio zahvalan što ga je vratio u dane svog odrastanja i prvih ljubavnih iskustava.

"Ma, nećeš ti znat' ni po mise... ipak si bio samo klinjo u to vrime"

"Pa i nisam baš, barba Lujo"... zagonetno se nasmijao Miki... "teta Ana nije tako mislila"... izletilo mu je prije no što je stigao promisliti, i odmah se ugrizao za jezik.

"Isuse Bože!... Nemoj se zezati!... Zar i s tobom!"... u nevjerici je zurio Lujo

"Ajme!... nikad nikome to nisam reka', i kud sad baš vama, barba Lujo... nemojte zamirit', poletilo mi je"

"Ma, šta ću ti zamirit', sinko... nisi ti ništa kriv... a ja, eto, još uvik otkrivam kolika sam budala bija".


***

A šta bi dalje s "nesretnim" Mikijem, ni'ko pravo ne zna. Zabavlja li se još, ili se uhvatio knjige i posla, tek bi trebalo vidjeti. Po svoj prilici će ipak ostati tu gdje je, jer, ako opet krenem u glasno propitkivanje "kud ću ja s ovim "mojim" Mikijem", lako bi se povijest mogla ponoviti, pa bi opet bilo... lete štuke, lete avijoni... lete strašni savjeti... Ma, ne znate vi cijelu priču o Mikiju, to je to. Ne znate da je Miki, jadan ne bio, dobro i dovde dogurao, s obzirom da su mu već na samom početku htjeli doći glave. Pa bubne dragi, već nakon prve priče "Ubij jebivjetra i riješila si problem... nećeš morati pisati nastavke" Jaaadan Miki... a baš ga neću ubit'... eto ...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.