U carstvu masline...
20.11.2010./fotoreportaže Blog.hr-a/
Dobro su neki od vas mislili, što se kod mog zadnjeg javljanja, onako indirektno, između redaka, samo dalo naslutiti...da, bila sam u berbi maslina ... provela sam četiri nezaboravna dana u masliniku, družila se s maslinama...
... i super ekipom ... veselom, mješovitom... i po spolu, i po godinama, i po podneblju življenja...
... puno se radilo , dobro se jelo i pilo , a bilo je na pretek i dobre zafrkancije i smijeha , ponajviše zbog različitih „govornih područja“... kad bi se mještani-starosjedioci zanijeli u svojoj brzopoteznoj bračkoj spiki , znale bi uletit' i kojekakve upadice... „ma šta ono govore... ja ih ništa ne razumin... ajme, triba mi prevodioc...“ ... a bilo je i „mozak na pašu i bereš masline...“... i „sa svon mogućon spizon mutit“, kako bi naš Oliver... i „slatkog umora“, kako reče smotani, nakon kojeg nam nije bilo teško zaigrati i tonbulu (pokušala sam naći spot ove jako stare pjesme Delfina, al' nisam uspjela , nema ga ), uz puno dodatnog veselja , opet zbog govornih "smicalica" kod izvlačenja brojeva... „mladić“, „nono“, „katrida“, „ženske noge“, „majmun“... neizbježno su izazivali smijeh i upadice ... „čekaaaj, šta je to?“...
Ukratko, vratila sam se prezadovoljna i puna utisaka ... pet dana je prohujalo za čas... i hvala nebesima na predivnom sunčanom vremenu, kao naručenom za branje maslina, bez kapi kiše i bez daška vjetra ... dovoljno je reći da bi, podizanjem sunca na obzoru, krenulo i skidanje u kratke rukave, uz neizbježne muško-ženske upadice , jer nakon tema o našim političarima i stanju u državi , seks je bio ona spasonosna slamka spasa, koja je hladila uzavrele glave ... dakako da su sve teme, čak i one političke, završavale smijehom i vicevima, pa i na svoj vlastiti račun ...
A otkad sam došla doma, pljušti li ga, pljušti, već danima ne prestaje, al' mene baš briga za to ... padaj kišo, samo padaj, sad možeš ...
„Ispucalo“ se i puno slika, iako je do zadnjega bio upitan digitalac... uf, duga je to priča, ipak, zahvaljujući sinu , s hepiendom ... a šteta bi bilo da nije tako, jer slike ipak govore puno više od riječi... i trebalo je to sve malo dovesti u red , uloviti rok i za Foto Natječaj , raspakirati se i "spremiti" donesene masline , a da i ne spominjem kuću, nakon petodnevnog muškog života ...
I komodno bi sad mogla, umjesto puno govorancije , nanizati pregršt slika, i sve bi vam bilo puno jasnije, a tako nekako sam ja to i zamislila... puno slika i samo poneka riječ... previše je toga , a izbor težak , jer meni su sve moje slike drage i dobre ... stoga ću ove početne spojiti kako bi pokazala više... a one najbolje iz berbe i maslinika, budem prikazala odvojeno... ali, po svoj prilici će ovaj moj putopis imati više nastavaka ... već vidim ......
... krenuli smo preplivati more , prošle srijede...
... ranog popodneva, ostavljamo kopno iza sebe ...
... u prolazu... namjerio se junak na junaka ...
... novo kopno na vidiku, još malo i noga je na škoju ...
Do ciljanog odredišta nastavljamo cestom, bolje rečeno, bračkim serpentinama... malo desno, malo lijevo, okuka sustiže okuku, i priznajem da ih ne volim baš ... al' kad imaš kamen na kamenu, sigurno se i puti teško probijaju ... stižemo u sumrak, a već ujutro nas čeka rano ustajanje i spremanje za berbu maslina... ukratko, slijedeća četiri dana se živilo u masliniku... radilo, jelo, disalo punim plućima ...
... dolazilo se zajedno sa suncem ...
... a zajedno s njim i odlazilo... u sumrak ...
... putopis se nastavlja ... i znam, dragi prijatelji , da sam vas malo zanemarila, al' da vam bude lakše, kažu moji doma da sam i njih ... a šta mogu, kad ne mogu sve ...
komentiraj (17) * ispiši * #