Pravo na suđenje u razumnom roku - I dio

14.10.2010.


Radi svog vlastitog primjera, ali i brojnih drugih sudskih procesa u Hrvatskoj hrvatska, koji traju nerazumno dugo, a potaknuta nedavnim prijedlogom blogerice Katje, da pokušam predati zahtjev za novčanu naknadu, odlučila sam napisati jedan osvrt na ovu temu. Namjera mi je, ustvari, s vama podijeliti i razmijeniti razmišljanja o mogućnosti zaštite prava na suđenje u razumnom roku, koja pruža kakvu-takvu satisfakciju u vidu novčane naknade za odugovlačenja koja su se u postupku dogodila, kada sud već nije u stanju kroz dugi niz godina okončati sudski proces, a što bi u svakom slučaju trebao biti osnovni cilj.

Iskreno, o toj mogućnosti nisam znala gotovo ništa, u međuvremenu sam dosta toga pročitala, ali i dobila informaciju od odvjetnice, vezano uz naš konkretni slučaj, pa na osnovu svega zajedno i temeljim svoje pisanje.


U časopisu Računovodstvo i financije iz listopada 2007. objavljen je stručni članak odvjetnika Nikice Ferića „Zaštita prava na suđenje u razumnom roku“ ... a kako se ne može u cijelosti pročitati na netu, ukoliko niste pretplatnik, prenijet ću veći dio (valjda smijem, nadam se da me nitko neće tužiti!), jer mislim da članak dosta detaljno objašnjava problematiku, čak nudi i ogledni primjerak Zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, te u potpunosti može pomoći svima koji imaju pravo i odluče se iskoristiti tu zakonsku mogućnost:

Pravo na suđenje u razumnom roku je propisano Ustavom. Zbog toga je propisana i zaštita tog prava. Stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Ako se utvrdi da je zahtjev osnovan, odredit će se rok, u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti kao i primjerena naknada koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu.

U hrvatski pravni sustav zaštita prava na suđenje u razumnom roku uvedena je ratifikacijom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl.140. Ustava RH), koja je potpisana u Rimu 4. studenoga 1950. godine, a stupila je na snagu 3. rujna 1953. godine, nakon što ju je 10 država potpisnica potvrdilo. Konvenciju je do danas potpisalo 46 država, dok je Konvencija (NN br.18/97, 6/99, 8/99 i 14/02) postala 5. studenoga 1997. godine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske. Tako je člankom 6. Konvencije, među ostalim, zagarantirano pravo svakog da mu zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama.

Međutim, zaštita prava na suđenje u razumnom roku postala je ustavno pravo u Republici Hrvatskoj tek od 9. studenoga 2000. godine, tj. od dana proglašenja promjene Ustava (NN br.113/00). Naime, članak 29. st.1. Ustava Republike Hrvatske propisuje pravo na suđenje u razumnom roku.
„Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela“.

Od 2000.godine pa sve do 2005.godine u Republici Hrvatskoj s problematikom zaštite prava na suđenje u razumnom roku bavio se je jedino Ustavni sud Republike Hrvatske...

... Donošenjem novog Zakona o sudovima (NN 150/05) proširena je nadležnost u odlučivanju o povredi prava na suđenje u razumnom roku i na redovne sudove. Navedenim zakonom (čl.27.) određeno je da će se već pokrenuti postupci koji se vode pri Ustavnom sudu radi odlučivanja o povredi prava na suđenje u razumnom roku pri tom sudu i okončati. Novina koju je taj zakon donio bila je da se stranci u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku...

... Zakon o sudovima ne navodi nikakve uvjete koji se moraju poštovati pri podnošenju zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Zakonom je propisano da ako sud iz članka 27. ovoga Zakona utvrdi da je zahtjev podnositelja osnovan, odredit će rok u kojem sud pred kojim je postupak u tijeku mora odlučiti o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo podnositelja zahtjeva te odrediti primjerenu naknadu koja pripada podnositelju zbog povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku. Naknada se isplaćuje iz državnog proračuna u roku 3 mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke za njezinu isplatu...

Bitni elementi za donošenje odluke o povredi prava
Za donošenje odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku ključna su četiri elementa:
• složenost predmeta,
• postupanje podnositelja zahtjeva,
• postupanje nadležnih tijela,
• bitnost predmeta za podnositelja.

Sama činjenica da je predmet složen, ne opravdava dužinu trajanja postupka, ali će sud pri odlučivanju uzeti u obzir, npr. opsežnost izvođenja potrebnih dokaza, broj svjedoka koji bi trebali biti saslušani u postupku, moguću potrebu za vještačenjem u postupku, vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje suda nižeg stupnja nakon ukidne odluke, kao i sve ostale radnje i postupke koji mogu dovesti do zaključka da se radi o složenoj sudskoj stvari.

Sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku posebno će cijeniti je li podnositelj zahtjeva pridonio dugotrajnosti postupka te ako utvrdi da je podnositelj zahtjeva pridonio dugotrajnosti postupka, to može utjecati na zaključak da se ne radi o povredi prava na suđenje u razumnom roku ili na visinu dosuđene naknade. Takav doprinos podnositelja zahtjeva predstavlja, npr. slučaj njegove nezainteresiranosti za predmet, neodazivanje na pozive suda.

Nadležna tijela koja vode postupak dužna su postupati aktivno i učinkovito, i na taj način pridonijeti efikasnom rješavanju sporova, što je također odlučno za zaključak o dugotrajnosti postupka. Stoga je važno, npr. održavanje procesne discipline među strankama te osiguravanje koncentracije glavne rasprave.

Europski sud sljedeće predmete smatra posebno bitnim: predmeti koji uključuju interes velikog broja ljudi, predmeti s područja obiteljskog prava, predmeti koji se odnose na naknade žrtvama prometnih nesreća i predmeti otkaza ugovora o radu.

Osim navedena četiri elementa, sud koji odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u građanskim postupcima mora voditi računa da:
• svaki postupak promatra kao jednu cjelinu,
• početak razdoblja za ocjenu zahtjeva za zaštitu prava je datum kada je postupak pokrenut,
• za ocjenu zahtjeva relevantne su sve faze postupka, i
• pravno relevantno razdoblje postupka je samo razdoblje postupka nakon ratifikacije Konvencije 5. studenoga 1997. godine, ali se uzima u razmatranje i stanje predmeta na taj dan.

Kada sud u kaznenim postupcima odlučuje o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, mora voditi računa da:
• datum početka razdoblja je datum kada je osoba optužena, i
• datum završetka razdoblja je kada je okrivljenik obaviješten o presudi.

Nastavak slijedi...

DODATAK 15.10.2010.:

Odgovor koji je ostao "visiti u zraku", pokrenuo je komentare u jako interesantnom smjeru naughty cerek nut, a pošto nastavak još uvijek čuči u mojoj glavi, i ne znam kad ću ga izbaciti na papir, sinula mi je genijalna ideja...
otvaram "lov" na točan odgovor....... ali pazite, pitanje nije "Imam li ja pravo na naknadu.....?" nego "Kakav je odgovor odvjetnice na moje pitanje "Imam li pravo tražiti naknadu...?"... DA... ili... NE...
što je, dakako, bitno različito... a posebno bi mi bilo drago čuti poneko drugo, treće, četvrto, ino... pravno mišljenje kiss

I dakako, nastavak slijedi...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.