Zapljusnulo nas je još jedno pakleno ljeto, temperature su već prekoračile 30 stupnjeva, a tek je početak srpnja... šta bi rekli, gori nebo i zemlja, al' eto, samo nek' ne bude požara. Traži se spas od uzavrelog asfalta, kako 'ko može i kako kome paše... ako se već ne može pobjeći negdje na otok ili na selo, dobro dođe i debela hladovina uz hladno piće , ili krevet uz knjigu i klimu , ili skok u more ...
i evo u momentu dok ovo pišem, kao da me nebo čulo, udario ljetni pljusak... i promislim divota , al' ništa od toga... vruća kiša... i evo, već je stala, kao da nije ni pala... i sjetilo me, kako smo kao djeca skakali u more za vrućih ljetnih pljuskova, bili su to posebni gušti , a i sunce kao da nije ovako ubitačno pržilo, ili nama nije smetalo ...
Ali, pred nama je još dugo toplo ljeto, a meni uopće nije bila namjera o tome pisati... malo sam skrenula, a... s teme, mislim... a možda i još s koječega, kad tvrdim da mi je pedeseta tek ...

Da ja vas ipak izbavim iz zablude, ovdje se ipak ne radi o mom jubilarcu... naime, i ovo nam ljeto protiče u znaku splitskog festivala, još jednog od mnogih u nizu, ali ove godine ipak posebnog, jubilarnog, pedesetog...
a bilo je tu i zlatnih, i manje zlatnih godina... oni koji žele, mogu doznati više preko linka, a od mene samo kratki podsjetnik...
...festival je rođen davne 1960-te, sa izvedene svega tri pjesme, a jednu od njih je pjevao Vice Vukov, i iako nije više među nama, njegove pjesme žive u nama...
...1964.g. je rođena himna festivala "Nima Splita do Splita", u izvedbi Tereze Kesovije i Tonija Kljakovića...
...1967.g. festival prelazi sa ljetne pozornice kina "Bačvice" na monumentalne Prokurative, gdje dobiva internacionalni karakter...



Ranijih godina smo i mi više posjećivali festival, ali bih rekla da je i grad više živio s festivalom... već dugi niz godina, nažalost, kao da prolazi i s puno manje slave i glamura, i daleko manje interesovanja... ratne 90-te, koje su podijelile i ljude i festival, učinile su svoje... ono najgore, kad smo imali čak dva festivala, pripada povijesti, a festival se kao jedan i jedini ipak vratio na svoje Prokurative... da li će i kad vratiti i staru slavu, o tome je daleko teže govoriti...

Ove godine, povodom jubilarnog rođendana, organizirana je i održana večer retrospektive, s nostalgičnim prisjećanjem na mnoge hitove koje je festival iznjedrio kroz sve svoje godine, ali i na pjevače, od kojih mnogi, nažalost, i nisu više među nama.
I iako se festivalske večeri moglo pratiti i preko velikog video-zida postavljenog na Rivi, ali i preko HTV-a, večer retrospektive je, nakon dosta godina, bila dobra prigoda da se nabavi karte i ode na Prokurative...



... i neću reći da je bilo loše, ali mislim da je moglo i trebalo biti bolje... da smo jasni, niti sam u tom fahu, niti pratim zbivanja oko festivala, a ponajmanje znam kakva je situacija iza kulisa, kad se izgase svjetla pozornice... ima međutim, dosta renomiranih pjevača, koji su svojim nastupima i pjesmama itekako obilježili splitski festival, i šteta je da nisu nastupili na ovogodišnjoj retrospektivi, već su njihove pjesme otpjevali drugi... ne znam koji su razlozi, ali sam sklona vjerovati kako su podjele iz 90-ih ostavile posljedice i do današnjih dana...

... al' da vam ja puno ne pričam, neka vam atmosferu dočara nešto mojih sličica... a ako su ove odabrane, a jesu, onda samo zamislite kakve su ostale ...

Voditelj večeri u ulozi kroničara bio je glumac Čedo Martinić... a evo i jedna zanimljivost koju je ispričao u toku večeri: pjesmu "Proplakat će zora" 1971. nitko nije želio pjevati, da bi je na kraju prihvatio Mišo Kovač, i s njom postigao veliki uspjeh (1.nagrada publike, 1.nagrada žirija, nagrada žirija novinara)









Tereza Kesovija - Nima više one pisme