NOVA KNJIGA O KRŠTENJU
Nedavno je na hrvatskom jeziku, u izdanju Kršćanskoga centra "Dobroga Pastira" objavljen prijevod knjige poznatoga anglikanskoga svećenika Michaela Greena, KRŠTENJE:Knjiga poznatoga anglikanskoga svećenika, teologa i pisca, Michaela Greena, Krštenje, jedinstvena je knjiga takve vrste na hrvatskom jeziku. Knjiga se bavi teološkim razmišljanjem o sakramentu krštenja s anglikanskog pa time općenito protestantskog stajališta, uspoređujući ga s Rimokatoličkim i Baptističkim shvaćanjima. Sakrament krštenja priznaju gotovo sve kršćanske crkve, zajednice i sljedbe. No razlikuju se u razumijevanju i prakticiranju ovoga sakramenta. Tako rimokatolici i pravoslavni shvaćaju da se ovaj sakrament mora primiti kako bi se postiglo spasenje. Stoga se velika pozornost daje da se krštenje obavi i nad novorođenčadi kojima prijeti smrt pa krštenje mogu obaviti i laici, s ispravnom nakanom i ispravnom formulom "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Za razliku od ovoga svhvaćanja, crkve odnosno vjerske zajednice koje prakticiraju krštenje odraslih odnosno "vjerujućih" (Baptisti, Pentekostalci, Adventisti, Mormoni, Jehovini svjedoci i sl.) smatraju da se krštenje može udjeliti samo onima koji su sposobni vjerovati i pokajati se za svoje grijehe i da se krštenje mora izvršiti cjelovitim podronjenjem tijela u vodi. Neke od zajednica koje krštavaju odrasle smatraju da se krštenje može udjeliti samo u tekućoj vodi (rijeci), dok drugi smatraju da nije bitno mjesto već da ima dovoljno vode kako bi se cijelo tijelo moglo zagnjuriti. Postoje i one pentekostne zajedniuce koje smatraju da se krštenje može iszvršiti samo formulom "U ime Isusa Krista" a ne "U ime Oca i Sina i Duha Svetoga" pa stoga ponovno krštavaju one koji nisu kršteni na takav način. Neke od crkava smatraju valjanim krštenje samo u svojoj zajednici dok druge smatraju da nije bitno u kojoj je zajednici vjernik kršten već na koji je način kršten. Mormoni također prakticiraju krštenje za mrtve. Protestantsko stajalište, kako ga kroz prizmu anglikanskog teološkog poimanja i prakse obrazlaže Michael Green, jest da krštenje mogu primiti i novorođenčad vjerujućih te da se na taj način uspostavlja savez između Boga i čovjeka kao što je to bilo u Starome zavjetu kroz obrezanje. Samo krštenje nije spasonosno. Vjernik mora u svome odrastanju prihvatiti Isusa Krista za svoga spasitelja i živjeti svoje krštenje. To što je netko primio sakrament krštenja kao dijete ne znači da isti nema duhovnoga učinka na njemu. S druge strane Michael Green upozorava na nekritičko krštenje djece, kada isto postaje samo forma i folklor bez žive vjere onih koji prinose svoju djecu na krštenje. No Michael Green se suproti "ponovnom krštenju" smatrajući da se time obezvrijeđuje Kristovo djelovanje i njegova milost koja nam se po krštenju daje. Michael Green također govori i o krštenju Duhom Svetim koji je korak posvećenja svakoga vjernika i koje se ne događa automatski kod krštenja, niti kod konfirmacije (krizme). Krštenje Duhom Svetim je iskustvo mnogih vjernika u različitim kršćanskim crkvama i zajednicama. Pokret koji ovu važnu biblijsku istinu naglašava poznat je kao karizmatski pokret. Kako je u ovome ekumenskom dobu pitanje krštenja od bitnoga značaja za jedinstvo kršćana (ukoliko jedni drugima ne priznajemo krštenje tada ne priznajemo jedni druge za braću i sestre u Kristu) ova će knjiga doprinjeti razumijevanju krštenja i s protestantskog stajališta. Za sada nemamo niti jednu knjigu na hrvatskom jeziku koja se na ovako sustavan način bavi ovom problematikom. |
