mršava kučka...i to je sve...

Došlo je njegovo veličanstvo.
Došao je The Petak.
Dan koji jednostavno svi obožavaju.
Dan na koji se ne možemo naljutiti.
Dan u kojem se desi i najgora stvar na svijetu, ne zamjeramo mu.
Zaslužio je da se njegovo ime piše velikim slovom.

Što se tiče dijete, ne vagam se.
Ne želim se vagat što duže.
Tako da mi bude iznenađenje.

Ponovno sam počela vježbati. Ali baš onako jako.
I svaki dan se nekako veselim vježbanju, i mislim da je to i više nego pohvalno :)

Što se tiče depresije..Pa hm..I dalje je tu, samo što to ne pokazujem.
Ne želim da drugi pate zbog mene. Neka budu sretni.
Zašto bi ja nekome nabacivala brige..? Kad ima dovoljno svojih.
A i kome da se to u školi povjerim??
Ionako već znate situaciju.

Jedino sam sretna što je proljeće tu. Što je zatoplilo.
I što će sada vrijeme jako brzo prolaziti...
Obožavam proljeće..
Osjećam se tako ispunjeno i svježe.
I onako proljetni vjetar u kosi..Ma predivno.
I naravno leptiri u zraku i oni u trbuhu naravno.
Prekrasna kombinacija.

I ima još jedna stvar.
Ljudi su mi počeli govorit da sam oslabila.
Danas sam imala kratke rukave i svi su mi rekli da mi se
jako vide kosti na ramenima i ono ispod vrata.
Mislim uvijek su mi se vidjele dosta, ali sada baš onako jako..
To mi je tako super.

I znate šta mi je još super.
Kad se ujutro dignem onako stravično gladna..I tako si izgledan tanašno.
Prvi puta si ujutro izgledam tanašno.

Toliko dugo sam The Anna ali prvi puta mi se događa da se ovako osjećam.
Ne znam?
Ima li neko objašnjenje?

I LOVE MALIBU...




Pusa
la_ vaga

P.S. Nadam se da am uspjela ovaj post učiniti ne deprimiranim.
Iako je depra u punom jeku..šmuc šmuc :-(