Edvin Edi Kaloper -ov blog

četvrtak, 16.08.2012.

Poražavajući defetizam

Prije nekoliko dana imao sam priliku da razgovaram sa jednim starijim gospodinom, nekako pored očekivanog poslovnog razgovora provukla se i jedna druga tema koja mi se evo već nekoliko dana mota po glavi i dovodi u frustraciju da li da ipak nešto napišem ili odustanem. Budući da ovih dana u novinama ili na internetu ne mogu da pročitam niti jedan poučan, pozitivan ili barem članak koji ne kritikuje, ne prosipa žuč i predviđa skoru propast i smak svijeta, možda i vrijedi da napišem nešto.

Gospodin sa kojim sam razgovarao je prije svega prošao mnogo toga, iako je nedavno doživio strašnu porodičnu tragediju to ga nije omelo da i taj dan zrači entuzijazmom kao čovjek u svojim najboljim tridesetim. Žalio se na sveprisutnu malodušnost ljudi u društvu a ponajviše mladih koji nemaju želje za radom ili učenjem. Pitao se da li postoji način da se zaustavi ova stagnacija duha, zapravo kola koja idu i nastavljaju nizbrdo a ne postoji čak niti želja da se zaustave. Obazrivo sam ga slušao, sa onom pažnjom koju imamo prema invalidima ili nekome drugom za koga se bojimo da ga lako možemo povrijediti, nisam mogao vjerovati da nakon svega taj čovjek ima vjere za druge i snage da barem razmišlja, sanja bolji život i sretnije društvo.
Na žalost nisam mogao reći niti jedan pametan odgovor, čak nisam rekao niti da nije važno, nešto barem kao da će nesretni uvijek biti nesretni, odlutao sam i počeo pisati u glavi ovaj ili neki sličan post.

Razmišljao sam šta to ljude tjera naprijed. Sjećam se svoje četrnaeste ili petnaeste godine u ratnom Bihaću. Kao i uvijek, pa tako i u ratu čovjek ima neku rutinu da ne poludi. Mnogo se vremena posvećivalo kuhanju nekih čudnih recepata od kukuruznog brašna, leće ili mesa iz konzervi. Pa čak i kada je rat ljudi pokušavaju da žive normalno. Ja sam tako umjesto cjelodnevnog čamljenja u nekom skloništu ili iza zakovanih prozora, kratio vrijeme do tankog ručka različitim obavezama. Vrijeme prolazi brže i život izgleda bolje kada se kvalitetno i brzo potroši. Tako sam pored svakodnevne obaveze za pripremu potpale preuzeo na sebe i piluckanje ogrijevnog drveta, malo kasnije nabavio sam jednog zečića, zatim i drugog i trećeg i za kratko vrijeme prostor nedograđene kuće pretvorio u provizornu štalu i drvarnicu u kojoj sam mogao provoditi sate i sate a da se majka ne brine da li sam na cesti i da li će me pogoditi metak ili raznijeti granata. Mnogo sam naučio tada i ne žalim. Naučio sam prikupljati sijeno i spremati se za zimu, svoju kreativnost izražavao sam neobičnim izumom za prikupljanje zečijeg izmeta a koji se sastojao od sistema položenih limova i slivnika koji su olakšavali čišćenje kaveza. Drugi dječaci su dolazili da vide taj izum i dobro ugojene zečeve, koje nisam jeo niti klao, zečevi su dočekali
kraj rata i završili u nečijem drugom loncu za simboličnu cijenu od 10-20 DEM. Osim što sam se time upisao na dugu listu neznanih ratnih inovatora, a izuma i dobrih ideja je bilo mnogo u ratu, spasio sam se od onih trenutaka kada nakon godina granatiranja, gladovanja, čekanja "intervencije" i sveopšte neimaštine u tišini i mraku ratnog Bihaća naiđe ona malodušnost da ni ove Nove godine čudo neće doći i da ćemo jednostavno umrijeti od gladi, od granate ili ćemo jednostavno poludjeti u mraku i tišini čađavog sobička jer neće biti niti goriva za luću. Ta opasna i prodorna malodušnost je znala ponekad da obuzme čovjeka, da li je to bio moj pubertet ili širokorasprostranjeni ratni očaj, ne znam.

Preživjelo se i živjelo nakon rata. Ponekad u zimskim noćima kada bi snijeg zatrpao, ponovo bi iskrsnula slika ratnog Bihaća i onaj osjećaj izoliranosti. Škola je bila dobro utočište od očaja, jedini put koji vodi u maglovitu sretniju budućnost. Dočekao sam fakultet kao ulazak u hram znanja i nauke, ubrzo neke iluzije su se srušile. Upoznao sam nepravdu, korupciju, primitivizam i opet očaj. Rekli su kako god da uradimo samo trećina može da prođe na ispitu. Rekli su fakultet nam je nepotreban i neće nam pomoći u životu. Bilo je sve teže učiti i izlaz iz tog studentskog perioda se činio nedostižnijim nego dočekati američku vojnu intervenciju u Bosni.

Tada sam nekom srećom a ne "preko veze" dobio svoj prvi posao komercijaliste za proizvode koje (kasnije ću saznati) nije želio niko da kupuje. Studirao sam ali honorarni posao i neka sitna parica uz to uspjeli su da zatalasaju moju studentsku žabokrečinu očaja. Onda sam na svu sreću rano iskusio i svoju prvu tragediju otkaza, jednostavnom logikom da me ne mogu toliko slabo plaćati koliko sam ja zahvalan da ne sjedim kod kuće i ludim čekajući naredni ispitni rok uspješno sam opet dobio drugi posao u prodaji. Moj entuzijazam i zarazna sreća da se ipak nešto dešava u životu su pomogli da diplomu dočekam sa radnim iskustvom u čak tri firme. Diploma je ipak nešto vrijedila a zajedno sa iskustvom i pozitivnim stavom bili su dobra kombinacija za niz drugih radnih mjesta kasnije.

Moglo bi se reći da sam radio prvenstveno ne zbog krpica, društvenog položaja ili slično nego samo da pobjegnem od očaja. Onda čak ni to ratno djetinjstvo ne ispada kao velika tragedija. Možda je moglo i bolje, ponekad pomislim da bih i ja mogao voziti novo auto stranih registarskih oznaka. Jedan stari bihaćki konobar koji se onomad još prije rata obogatio u konobarisanju, izgradio kućerinu, ostario ali nije se oženio niti imao djece, on je govorio sa šakom skupljenom u obliku kolijevke: "ova sredina ti je čudna...uljuljka te, sve potaman i onda te tresne... i onda opet pojavi se nada...i tako godine prolaze" i zaista često se toga sjetim. Može se i tako živjeti, lude zabave, dobri provodi i težak, monotoni, dobro plaćeni posao. I to je dobar način da se živi i kvalitetno potroši vrijeme.

A onda opet se vraćam na pitanje starog gospodina, šta to pokreće ljude. Šta može motivisati današnje stanovnike Bosne da prestanu oplakivati svoju sudbinu, okrivljavati druge za svoj život, prestanu čekati "čudo da se desi", čekati tuđu milostinju i da preuzmu odgovornost za svoj vlastiti život. Da li ih pokreće dobro auto, dobar šmrk, fiks, lijepa odjeća ili novi mobitel, da li ih pokreće ljubav prema domovini, vjera, odgovornost prema bližnjim ili nešto drugo. Nažalost u velikoj mjeri postali smo tipično društvo urođenika koji zadovoljno rokću na šarene đinđuve. Da ne bih završio ovaj tekst kao još jedan od žučljivih novinara reći ću da sam apsolutno siguran da će Bosna postati izvanredno mjesto za ugodan život, žao mi je samo što ću tada biti mnogo stariji i što nam je trebalo toliko mnogo godina.

16.08.2012. u 22:37 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.



< kolovoz, 2012 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga-SUMMARY INFO

Dobrodošli

Nekoliko puta sam mislio da odustanem od bloga. Pisanje razotkriva čovjeka i njegove najintimnije misli ostavlja na kritiku drugima. Ponekad se teško nositi s time. Zato manje pišem. Tek toliko da saberem pokoju misao, koliko mi razum i autocenzura dopuste. Nemojte odveć biti kritični, ipak blog je online dnevnik pojedinca koji griješi i mijenja svoje mišljenje tokom vremena.

opis slike

opis slike
moja ljubav

Brojač posjeta

Free Hit Counters
Get a Free Hit Counters

opis slike

kontakt/CONTACT

mob 0387 61 767 175
e-mail romeobih@yahoo.com
opis slike

VREMENSKA PROGNOZA


WeatherReports.com



LINKOVI

zanimljive linkove molim šaljite na gore navedeni kontakt, kako primjedbe i sugestije i eventualne probleme sa ponuđenim linkovima
Hvala!

ljubav forever
krila
krila2

opis slike

KUR AN online (bosanski)

Yahoo Mail login-NAJBOLJI!
Gmail
MSN.com- najgori e-mail servis
Google.ba-najbolji
LINKED IN
http://www.facebook.com/
Best Rapidshare Search
http://rapidserbia.com
www.najnovije.net TORENT
http://www.sharedmp3.net/
http://www.movie2k.com
filmovizija.com
http://bosnatube.com/
http://www.imeem.com/
http://www.skidajmo.com/
http://www.000webhost.com
http://www.grabit.to
http://katz.cd/
http://mp3.earthreactor.com/
http://vivamusic.org/-MUZIKA DŽABA
http://mp3.blog.ba/
HOW STUFF WORKS- za radoznale
VIRTUAL TOURIST
Internacionalna trgovina
YOUTUBE
playtoy.tportal.hr

POSAO.BA
https://www.gigajob.com/bs-BA/
Zaposlite.ba
boljiposao.com
posaomarket.net
svi poslovi BIH
svi poslovi HR
POSAO Trenkwalder
http://www.market.ba/
ZAKONi BiH
adsfbih.gov.ba
http://www.ads.gov.ba/
Računovodstvo F BIH
Telefonski imenik
Centralna banka BH
FOREIGN INVESTMENT PROMOTION AGENCY IN BIH
Bosnia and Herzegovina Ministry of Foreign Affairs
Komora BiH
Berza BH
Sarajevo STOCK EXCHANGE
http://www.yellowpages-ba.com/
KO Sta RADI Katalog firmi u BiH

Elektronske knjige FREE!!!
Izreke poznatih ljudi
RIJEČNIK hrv-eng
http://www.eudict.com/
dictionary.com
http://ec.europa.eu/europeaid/work/procedures/implementation/
http://www.viamichelin.co.uk MAPE, CESTE
http://thearrivals.blogspot.com/
http://www.val.hr/
Krešo na rubu znanosti
www.2012-transformacijasvijesti.com

Avaz
Oslobođenje
Nezavisne
Večernji list
Dani
Start magazin
Slobodna Bosna
sve vijesti ba
E kapija informacije, press clipingž
RADIO sve bh stanice

Grazr


Unsko sanske novine KRAJINA
Bihać.org
Bihać-Wikipedija
Radio Bihać
Novi radio Bihac
Bisćani.net
http://www.mojbihac.org/ SLIKE MAHALA I BIHAĆA
GIMNAZIJA BIHAĆ
Rotary Bihać
http://www.ggbihac.ba/ GRADSKA GALERIJA BIHAĆ
Privredna komora Unsko sanskog kantona
Turistička zajednica USK-a
http://www.biro-cool.com/-NENIN BIRO
http://www.bonaku-reisen.com.ba/
CAZIN najbolja strana
Cazin forum, ljudi imaju humor nema šta
http://www.zemljabosna.com/
Dernek.ba


Blogger.ba
Blog.ba

pomoc pri izradi bloga
KOD ZA UMETANJE SLIKA:
OVDJE
Imageshack HOSTING SLIKA

BLOGERI:
Al Dino-v blog
vrazija posla
http://sultanija.blog.hr/
Babl