|
Jučer smo najdraži, ja i sinko u trbuhu išli na vježbe disanja. Ono "hi-hi-hi" iz američkih filmova. Samo što je u hrvatskoj verziji "ha-ha-ha" (dahćeš poput psa koji je pretrčao maraton) i to je tek treći tip disanja. Probala sam se ozbiljno ufurati u to uz svesrdnu podršku mog dragog koji je disanje shvatio vrlo ozbiljno (navodno umanjuje porođajnu bol za 30%), ali nekako se nisam mogla do kraja opustiti u toj zagušljivoj sobi prepunoj trudnica koje dahću. Da nas je netko slušao izvana, pomislio bi da snimamo grupnu kinky pornjavu:) Ipak, odlučila sam vježbati tehnike disanja kod kuće. U 32. sam tjednu i stvari se već opasno zakuhtavaju, a ja glumim noja i pripremam se samo teoretski. Nekako je teško opoznatiti da me to DOISTA čeka i da moje dijete planira izaći iz mene kroz onu malu rupicu. Zvekne koji put stvarnost toga, je. Robica je sva pokupovana, a oprema nabavljena (kinderbet i kolica protokola radi stoje na tavanu, no nemam ih namjeru koristiti) - bitna mi je marama i košara, još samo da mi roditelji kupe autosjedalicu (oni su volontirali za to) i imam sve, osim kozmetike za njega i sebe. To ćemo riješiti drugi tjedan. Kaleb je postao nevjerojatno živahan, to dijete više uopće ne spava. Totalno sam ovisna o tom lupkanju i meškoljenu, mislim da je to osjećaj koji nikada neću zaboraviti. Ne biste vjerovali kako je lijepo biti trudan... |