kalaba

utorak, 04.12.2007.

Militarizacija Japana i Njemačke kao dijela demokratske trilaterale

Početkom ove godine japanski premijer Shinzo Abe osnovao je Ministarstvo obrane, prvi put nakon 1947. Militarizacija uznemiruje japanske pacifiste koji traže prestanak službenih posjeta svetištu Yasukuni gdje su pokopani ratni zločinci osuđeni nakon Drugog svjetskog rata, ali i oni koji su vodili kolonijalne operacije. Svetište Yasukuni pripada šintoizmu i izgrađeno je 1869. godine na zahtjev cara Meijija, u slavu junačkih djela poginulih pri svrgavanju šogunske vlade tijekom građanskih ratova na kraju šogunata i na početku restauracije. Nakon toga, to jedinstveno svetište slavit će sve vojnike iz bivše japanske vojske pale tijekom vanjskih ratova, što je oko 2.400.000 duša. To razdoblje proteže se od prve vojne ekspedicije na Tajvan 1874. godine, pa sve do rata za Pacifik 1945. i poraza.

Njemačka i Japan posljednjih su godina na vojnom planu poduzeli korake koji predstavljaju značajnu promjenu u odnosu na strogo pacifističku politiku koju su te zemlje vodile u desetlječima nakon Drugog svjetskog rata.
Njemačka je prošle godina promijenila službenu svrhu svojih oružanih snaga. Od isključivo defanzivne uloge, vojska je preuzela i znatne zadatke na međunarodnoj sceni – od sprečavanja sukoba pa do mirovnih misija. Riječ je o trendu koji je u Njemačkoj zamjetan već cijelo desetljeće, kaže Stephen Szabo iz instituta German Marshall Fund kojem je sjedište u Washingtonu. "1994. godine njemački Ustavni sud je presudio da se vojska može slati u inozemstvo, i izvan njemačkoj teritorija ali i teritorija NATO saveza. Također značajan trenutak je bio sukob na Kosovu, počevši od 1998. godine, kada je tadašnja socijal-demorkatska vlada pristala poslati svoje borbene jedinice u humanitarnu misiju, u zemlju koju su za vrijeme drugog svjetskog rata Nijemci držali pod okupacijom".

Kelly Longhurst sa Sveučilišta Birmingham kaže da su na takvu promjenu Njemačku nagovarali i saveznici iz NATO-a."Na promjenu je utjecalo očekivanje saveznika da će Berlin, nakon hladnog rata, preuzeti jaču ulogu u održavanju europske i globalne sigurnosti. Njemačka je naime bogata zemlja i treba preuzeti svoj dio odgovornosti. Njemačka se pak radije angažirala u novim, humanitarnim misijama, i u prekidanju građanskog rata – do kakvih je došlo nakon pada Berlinskog zida".

Japan je također vojno angažiraniji nego ranije. Premijer Shinzo Abe proljetos je predložio promjenu ustava, koja bi dopustila aktivniju obrambenu politiku. Premijer Abe – prvi japanski šef vlade rođen nakon drugog svjetskog rata – slijedi politiku svog prethodnika, Junichira Koizumija koji je bio prvi japanski čelnik koji se, u posljednjih šezdeset godina, odlučio za vojnu akciju izvan japanskog teritorija. Naime, japanska je mornarica 2001. godine u Istočnokineskom moru potopila plovilo za koje se smatralo da je sjevernokorejski špijunski brod. Japanske snage također sudjeluju u misijama u Afganistanu i Iraku. Sjedinjene Države, kao i niz azijskih zemalja, već godinama nagovaraju Japan da preuzme veće obveze na međunarodnoj sceni, pogotovo kada je riječ o održavanju globalne sigurnosti.

Bruce Klinger, vojni stručnjak koji radi za washingtonsku Zakladu Heritage, kaže da će time Japan postati još snažniji partner Amerike. "Sjedinjene Države smatraju Japan saveznikom od kritične važnosti, kada je u pitanju održavanje mira i stabilnosti u regiji. To se ne odnosi samo na prijetnju sjevernokorejskog nuklearnog programa, već i na potencijalne prijetnje od strane Kine. Japan je nedavno identificirao upravo kineski vojni rast kao razlog za zabrinutost. Prema tome, u ostvarivanju američkih ciljeva u Aziji, Japan je glavni saveznik".

Klinger tvrdi da u Japanu postoji sve jači konsenzus u vezi nove obrambene politike. "Ljudi osjećaju da je od drugog svjetskog rata prošlo dosta vremena. Restrikcije nametnute Japanu su zastarjele. Došao je trenutak da Japan preuzme obveze koje imaju i druge zemlje".

No, neki analitičari tvrde da angažiraniji Japan brine neke od njegovih susjeda. Kina, kao i obje Koreje, tvrde čak da se Japan nije niti dovoljno ispričao za zločine počinjene za vrijeme drugog svjetskog rata. Michael Green iz Centra za strateška i međunarodna istraživanja u Washingtonu kaže da je na planu pomirenja s bivšim protivnicima iz drugog svjetskog rata Japan učinio manje od Njemačke. "Njemačka je nakon rata prošla kroz de-nacifikaciju, bilo kakva propaganda nacizma je zabranjena. Japan, s druge strane, nije bio nacistička zemlja. Njemačka se također pomirila sa svojim susjedima, koji su svi dio iste demokratske zajednice. U Aziji takva zajednica država ne postoji, ne možete reći da sve te zemlje dijele iste vrijednosti, kao što je slučaj u Europi. I na kraju - s japanske točke gledišta, na njih je bačena atomska bomba. Japan smatra da je platio dovoljnu cijenu za drugi svjetski rat. Japan ne misli da se treba i danas nekome ispričavati i miriti".

Međutim, Charles Kupchan iz utjecajnog Vijeća za međunarodne odnose podsjeća da se Drugi svjetski rat često spominje i na njemačkoj političkoj sceni, pogotovo kada se raspravlja o slanju vojske u inozemstvo. "Debatira se o tome treba li u Afganistanu biti toliko velik njemački kontingent, i treba li on biti angažiran na toliko vidljiv način. Ovo je pitanje izravno vezano s poviješču. Nije riječ samo o psihologiju Nijemaca. Nijemcima susjedi često ne dopuštaju da zaborave drugi svjetski rat. Ne treba zaboraviti da su se krajem osamdesetih Britanija i Francuska protivile ujedinjenju Njemačke, jer su se bojale da će to ugroziti ravnotežu u Europi".

Bez obzira na ponekad živa sjećanja na prošlost, američki se analitičari slažu da će i Njemačka i Japan nastaviti s jačim vojnim angažmanom na svjetskoj sceni – jer se to od njih i očekuje, zbog njihove ekonomske i političke moći.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv