kalaba

nedjelja, 02.12.2007.

DIJALOG EUROAZIJSKIH CIVILIZACIJA

DIJALOG EUROAZIJSKIH CIVILIZACIJA

Zemljinih sljedećih pedeset godina
Lyndon H. Larouche jr.
19. prosinca 2004.


Razlog pisanja ovog relativno cjelovitog izvješća je važna i hitna potreba usmjeriti pažnju na dosad slabo shvaćen no bezodvlačni nasrt opasnosti po civilizaciju u cjelosti. Namjera mi je ovdje uglavnom ispraviti prijetnju koja visi nad nama zbog nedostatka opće svjesnosti određenih najhitnijih i potencijalno smrtonosnih praktičkih implikacija kad se radi o sadašnjim vjerojatno neuspješnim naporima provođenja neophodnog dijaloga kultura. Potrebu prati velika vjerojatnost da će se napori glede tog dijaloga pokazati danas katastrofalno neuspjelim za čovječanstvo ako se ne ukaže na određene važne, krive no trenutno popularne pretpostavke o tom dijalogu i ako se neke grješke u tome ne otklone mukotrpnom strogoćom prema pojedinostima, kao što to činim ovdje.
Naš plan napada u ovom izvješću mora biti odrediti izvore i narav sadašnje smrtonosne prijetnje civilizaciji na čitavom ovom planetu i nakon toga pružiti kritičku procjenu grješaka i mogućnosti u sadašnjim pokušajima korištenja dijaloga kultura kao možebitnog lijeka sadašnjoj opasnosti.

A kod toga sudjelovanje u dijalogu ne može se ograničiti samo na pokoljenje koje se okrunilo uglavnom neuspjehom, a igralo je sve veću ulogu u upravljanju gibanja svijeta i njegovih naroda pravcem smrtonosnog, sadašnjeg kulturnog kaosa niknulog iz razvoja događaja zadnjih četiriju desetljeća. Ne bismo uspjeli u našoj namjeri kad ne bismo još rekli sve što treba reći posebice sadašnjem nadolazećem naraštaju odraslih mladih pogotovo onima u dobi od 18 – 25 u čije ruke posredno polažemo budućnost čovječanstva. Moramo tom mladom naraštaju odraslih reći sve što moraju znati i što moramo uvijek međusobno govoriti kad nas taj čitav naraštaj mladih odraslih ljudi, u čije ruke kanimo istresti izvršenje rješenja ovog problema koji strši pred nama, sluša.
Rekavši to, neposredna kriza koja diktira hitnost dijaloga kultura može se i mora precizno odrediti pomoću konkretnih a kojiput i bolno oštrih zapažanja na sljedeći primjereni način.


Zbignjew Brzezinski i Samuel P. Huntington, plodovi rada pok. profesora Harvardskog sveučilišta Williama Yandella Elliotta, kuhali su spletke često sporazumno s Bernardom Lewisom, bivšim ravnateljem Arapskog Ureda Ujedinjenog Kraljevstva želeći izgraditi fašističku, svjetsku anglo-američku parodiju Rimskog carstva. Ti uglednici i drugi razrađivali su planove "globalizacije" kao što je bio nastavak Huntingtonovog plana, njegov Vojnik i država u romanskom stilu, koji u biti, unatoč njegovog upitnog pokušaja poricanja te činjenice, predstavlja međunarodni fašistički SS sustav.

cijeli tekst link

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv